"Na čelu Hrvatske demokratske zajednice je žena koja je svojim radom dokazala da upravo žena može i zna, ne samo uspješno voditi državu, već je i uvesti u Europsku uniju."

Ove su riječi, naravno, bile upućene Jadranki Kosor, bivšoj predsjednici HDZ-a, danas izbačenoj iz stranke uz objašnjenje koje pojednostavljeno glasi: previše je brbljala (protiv stranke). A rečenicu iz uvoda svojedobno je, u poltronskom zanosu, izrekla Sunčana Glavak, bivša glasnogovornica i aktualna saborska zastupnica HDZ-a. Jedna od mnogih iz stranke koji su Kosorici okrenuli leđa i pali ničice pred novog stranačkog vođu. Ako je vjerovati zakulisnim pričama, upravo je Glavak bila među najgorljivijim zagovornicima isključivanja Kosor iz stranke. Skupa s Gordanom Jandrokovićem, Davorinom Mlakarom, Draženom Bošnjakovićem... sve redom ministrima u njezinoj vladi. Upravo je njima, spomenuvši ih poimence, Kosor javno i teatralno dala oprost odmah nakon što su joj pokazana izlazna vrata.

Obožavana, pa izdana

Ne tako davno, vojsci stranačkih poniznika i ulizica bila je heroina i odvažna vizionarka koja je - recimo to njezinim omiljenim metaforama - dograbila uzde kada drugi to nisu htjeli te hrvatski brod provela kroz Scile i Haribde pristupnih pregovora. Kroz tjesnace ekonomske krize provlačila se manje umiješno, ali je za svog premijerskog mandata, koji joj je darovan kao broš za rođendan, pokazala da je uspješno ovladala ključnim tehnikama političkog marketinga. Tih je godina bila "princeza, majka, kraljica"... Kako li joj sve nisu tepali HDZ-ovi muževi koji su je iskoristili da obavi posao kojeg se sami nisu usudili - izbaciti Ivu Sanadera iz stranke. Ona je, pak, sve stranačke zadatke prihvaćala bespogovorno i obavljala uzorno, uključujući i onaj posljednji, po nju fatalni, kada je Tomislava Karamarka primila natrag u okrilje HDZ-a.
Nakon što je od njega izgubila unutarstranačke izbore ne ušavši čak ni u drugi krug, taština joj nije dozvolila pomirbu s novonastalim stanjem. Iskusnija i vještija od Karamarka u medijskom guranju u prviplan, stvarala je i koristila prilike da na svakom koraku kritizira i njega i novu vladajuću garnituru u stranci. Posebno ju je pogodilo što su k njemu u zadnji čas pretrčali gotovo svi koji su je uvjeravali da su bezuvjetno na njezinoj strani. Malotko bi takvo što stoički podnio. Kada je svojim medijskim istupima "prevršila mjeru" Karamarko i njegova ekipa javno su je prokazali kao najobičniju "alapaču", pokrenuli postupak i cap-carap riješili je se u rekordnom roku.

Radišna stranačka pčela

Nakon svega, bit će upamćena kao tragična figura koja je mnogima bezuvjetno vjerovala i više puta nasje(da)la na priču da je nekome silno bitna. Najprije Franji Tuđmanu, koji je lukavo predvidio da nakon rata valja držati "na vezi" braniteljske udruge kojih će vremenom biti sve više, a za što se svojim sućutno-tješiteljskim gardom Kosor sama kvalificirala.

Vjerovala je i da je bitna Sanaderu kao čvrsta desna ženska ruka u izgradnji novog, posttuđmanovskog HDZ-a. Ovaj ju je na odlasku suptilno omalovažio opisavši je malne kao svoju tajnicu i zapisničarku. A bila je radišna stranačka pčelica spremna preuzeti svaki povjereni zadatak: biti ministricom koja će kao u Tuđmanovo vrijeme, držati braniteljske udruge na dispoziciji stranke ili izaći na unaprijed izgubljeni izborni megdan s onomad nedodirljivim Stipom Mesićem. Kada je stranku uzdrmanu Sanaderovim odlaskom trebalo nekome utrapiti dok ne prođu lomna vremena, stranački su je mužjaci očekivano utrapili njoj. A kada je trebalo naglavačke izbaciti Ivu, ona je istom onom "čvrstom ženskom rukom" kojom se držala uz njega, širom otvorila stranačke prozore.

Iznevjerena i ponižena

Bila je predmetom zakulisnih poruga. Dok su joj se sprijeda klanjali, iza leđa su pričali viceve na njezin račun. Mislila je da će pridobivanjem na svoju stranu masovnih unutarstranačkih formacija poput mladeži ili zajednice žena osigurati izbornu bazu za dugovječno liderstvo. Čak se ne može reći da nije sve odradila najbolje kako je znala, ali opet nedovoljno za prolazak (ili ostanak) jer su joj u ključnom trenutku okrenuli leđa čak i dotadašnji najbliži suradnici.

Nije stvar samo u tome što je izbačena, već i što je ponižena. U stranci u kojoj ženska samosvijest, čak i feministički naivna kakva je bila njezina, jednostavno ne prolazi.

Ona je pak u trenutku zaslijepljenosti iznenada stečenim pozicijama uobrazila da može stajati uz bok stranačkim patrijarsima. Vjerovala je Vladimiru Šeksu koji se najpristojnije, ali i najlukavije od svih distancirao od nje. Vjerovala je i Karamarku da joj neće biti konkurent kada ga je primala natrag u stranku. A da je kasnije na snimci te čuvene presice pažljivo promatrala izraz njegovog lica umjesto svog, mnogo toga bilo bi joj odmah jasnije. Nije ju niti pogledao, niti pokazao neko naročito oduševljenje, tek se lisičavo nasmijao uzevši joj iz ruke stranačku iskaznicu kao što će joj kasnije "uzeti" i stranku.

Ostali joj samo Borut i Ćiro

Nekoliko mjeseci potom mogla je tek nemoćno gledati u njega, pobjednika unutarstranačkih izbora, a još nemoćnije u one koji su još istog izbornog prijepodneva trčali oko njezinih skuta da bi već poslijepodne ponizno otirali prhut s ramena Karamarkovog sakoa. Ne samo da je vjerovala kako je važna svim tim Jandrokovićima, Ivićima, Mlakarima, Bošnjakovićima, Kulušićima (taj joj je šibenski hadezeovac svojedobno, kao Pepeljugi, kupio cipele koje su joj zapale za oko prilikom službene posjete njegovom gradu) i inima. Vjerovala je ne samo da je potrebna Hrvatskoj već i Europi i onim tamošnjim državnicima i činovnicima koji je možda već danas jedva pamte kao gospođu "from Kroejša" s kojom su potpisivali neke dokumente i koja se muči s engleskim.

Na koncu će ostati potrebna tek dvojici džentlmena od kojih ubuduće neće imati neke velike političke vajde - Borutu Pahoru i Ćiri Blaževiću. A tko zna, možda joj jednoga dana iz Remetinca stigne oprost sličan onome kakvog je velikodušno dala svojim "izdajnicima". Od Ive, naravno.

Na koncu, budući da joj politički diskurs nije bio daleko od onog adolescentskog, možda se ranije trebala sjetiti čuvene mudrosti iz pubertetskih spomenara: "Ne vjeruj onom tko ti puno laska, jer mu je duša hrapava k'o daska".