savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=858&referendum-nije-trebao-pasti=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=858&referendum-nije-trebao-pasti=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=858&referendum-nije-trebao-pasti=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=858&referendum-nije-trebao-pasti=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=7450&zorislav-antun-petrovic

Petrović Zorislav Antun
Datum:
29.04.2013
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Samo su dvije stvari neupitne kad se raspravlja o referendumu o gradnji na Srđu: propao je, jer je izašlo 30,92 posto registriranih birača u gradu Dubrovniku, od čega je njih 9.852 glasalo protiv „usvajanja urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ“ (tako je točno bilo referendumsko pitanje). Sva naknadna tumačenja tipa svi koji nisu izašli na referendum podupiru projekt su jako dobar spin, ali potpuno besmislena, jer se onda po toj analogiji ne bi u Hrvatskoj mogla formirati lokalna vlast niti u jednoj jedinici lokalne uprave i samouprave – jednostavno, apstinenata je uvijek najviše i onda bi se moglo zaključiti da ne treba formirati vlast jer većina građana to ne želi.


Najprimjerenija je bila reakcija dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji je dan prije referenduma uputio poziv stanovnicima Dubrovnika da iziđu na referendum i „u maniri gesla naših predaka: 'Obliti privatorum publica curate' - 'Zaboravite privatno i brinite se za javno', podrže ono i samo ono što po svojoj savjesti smatraju najboljim za opće dobro našeg Grada i njegovih stanovnika.“ I velika je šteta da ga nisu u većem broju poslušali jer su imali sjajnu priliku, bez obzira na ishod referenduma, pokazati cijeloj Hrvatskoj da još uvijek postoji želja građana da izravno utječu na političke odluke koje se i njih tiču, a ne da to čine samo jednom u četiri godine i nakon toga se prepuštaju svojim zastupnicima, bilo lokalnim bilo nacionalnim. To bi i pomoglo političarima da se ne zanesu, a građanima da bolje žive.


Napominjem, bez obzira na ishod to bi bilo najbolje za sve. Ako ništa drugo bar ne bi više bilo nagađanja što građani žele ili ne žele, a i oni se ne bi mogli buniti ako nešto krene po zlu. I vjerujem da bi to bio pozitivan impuls svima u državi. Međutim, očito se to nije dogodilo i možemo samo zaključiti da je to velika šteta i probati pogoditi zašto ta velika prilika nije iskorištena.


Nedvojbeno je dio građana ostao doma zato jer nemaju ništa protiv postojećeg urbanističkog plana. Dio je ostao i zato što ih ne zanima, odnosno smatraju da ih se to i ne tiče. No sigurno je dio, a opravdano se bojati da je riječ i o najvećem broju, ostao doma jednostavno zato jer nemaju povjerenja u vlasti i smatraju da će ionako biti izigrani. A imaju i zašto to misliti – i previše je primjera u ovoj zemlji gdje se na sve mile i nemile načine nastojalo izigrati građanske inicijative, a i sam proces oko referenduma je bio krcat sličnih primjera. Počevši od svrstavanja političara na jednu stranu preko izbjegavanja vezanja referenduma uz lokalne izbore do, konačno, samog procesa: naime, čak da je referendum i uspio i da je većina bila protiv ovakvog plana opet bi se moglo na gradskom vijeću Dubrovnika izglasati skoro, ako ne i potpuno isti, urbanistički plan. A da se i ne spominje doista nakaradna zakonska odredba prema kojoj se za pristupanje EU, što će imati vrlo dalekosežne posljedice na živote sviju nas, nije tražila izlaznost od 50 posto plus jedan glas, kao za jedan lokalni problem se to traži.


Propuštena povijesna prilika Dubrovčana je definitivno i posljedica rezigniranosti i razočaranja demokracijom i to je najvažnija poruka s referenduma. Drugim riječima, demokracija u Hrvatskoj je bolesna i treba je izliječiti jer demokracija bez naroda ne znači ništa. Nešto bi trebalo pod hitno poduzeti ako želimo stvari promijeniti no pitanje je tko će to biti? Malo vjerojatno da će to biti političke elite jer njima za legitimno osvajanje vlasti dostaje, po postojećim propisima, i samo jedan glas. Bez onih pedeset posto.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo