INA posluje na način da zna za krađu svog goriva i ne poduzima – ništa. U posjedu smo dokumenata koji neosporno upućuju na taj zaključak te potvrđuju kako INA nije promijenila način svog poslovanja od 2001.godine kada je gospođa Vesna Balenović otkrila krađu goriva u vrijednosti od gotovo 200 milijuna kuna. Tada je šef nadzornog odbora bio Slavko Linić, danas je Siniša Petrović kojeg je sam premijer Milanović postavio na to poziciju početkom mandata no način poslovanja unutar INA-e ostao je – isti.

Gorivo za INA-u prevoze vanjski kooperanti i redovito kradu gorivo INA-e čiji ured za logistiku kao i ured za nabavu to zna! Kako bi apsurd bio veći, INA je sama svojim nadzorom utvrdila krađu goriva, raskinula ugovore i prekinula poslovanje sa prijevoznicima sa kojima je nakon nekoliko tjedana – ponovno potpisala suradnju. „Uništavaju mi firmu“, rekao je nedavno ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak referirajući se o stanju u INA-i i okrivljujući  MOL  za pad vrijednosti INA-e i ostvarenu dobit u protekloj godini. Ministar bi napokon trebao pošteno okrenuti pogled u smjeru hrvatskih ureda u ovoj naftnoj kući te poravnati račune sa onima koji jesu krivci za uništavanje INA-e, koji imaju ime i prezime i – ne dolaze iz Mađarske.

Sektor logistike i sektor nabave INA-e toleriraju krađu goriva
INA za usluge prijevoza goriva sklapa ugovore sa vanjskim kooperantima, tj. privatnim prijevoznicima već godinama. Nakon objave natječaja, prijevoznici predstavljaju INA-i svoju ponudu koja se potom, u sektoru logistike i sektoru nabave obrađuje i odlučuje o sklapanju ugovora o suradnji. Tako je, bar, bilo do 2009.godine kada počinju problemi. Naime, INA tada  počinje zavlačiti potpisivanje ugovora te na mjesečnoj bazi izdaje anekse ugovora pod izlikom kako ne bi morala raspisivati novi natječaj. Ipak, INA ubrzo organizira radionice u cilju da se organiziraju cijene prijevoznika kako bi posao bio uspješniji i za INA-u i za prijevoznike. Te su radionice, međutim,  potpuno izgubile svoj smisao i promašile cilj spornim natječajem kojeg je INA objavila 13.08.2012.godine pod evidencijskim brojem SN-1057/12. Ovom se natječaju odazvalo mnogo prijevoznika, kao i na prijašnje, no ovoga puta su ponuđači bili upravo prijevoznici koje je inspekcija INA-e zatekla u krađi goriva te im izdala zabranu daljnjeg poslovanja sa INA-om. Direktor sektora nabave Stjepan Nikolić tada, upoznat sa krađom goriva od strane prijevoznika koji su se odazvali na ovaj natječaj, samo konstatira „kako zna za tu krađu ali to je tek mali postotak“. Na upit o spornom natječaju, iz INA-e smo zaprimili slijedeći odgovor: „Ugovore s prijevoznicima naftnih derivata INA je potpisala nakon provođenja otvorenog natječaja i složenog selekcijskog postupka, a odabrani su oni dobavljači koji su ponudili najpovoljnije komercijalne uvjete, istovremeno zadovoljavajući sve tehničke zahtjeve propisane natječajnom dokumentacijom. Ugovoreni uvjeti suradnje podrazumijevaju stroge zahtjeve u pogledu sigurnosti i praćenja isporuka, a moguće nepravilnosti sankcioniraju se propisanim kaznama“. Ipak, na upit o spomenutim propisanim kaznama i zašto se nisu održale na snazi za prijevoznike ulovljene u krađi, odgovor je izostao.

INA-u i danas kradu isti lobiji kao 2001.godine

Direktor odjela nabave Ivo Juroš bio je upoznat sa krađama goriva tijekom prošle godine te komentirao; “ako su ulovljeni u krađi goriva, trebaju biti u zatvoru a ne voziti za INA-u” no konkretnije poduzimanje u tom smjeru je izostalo. Prije raspisivanja spornog natječaja, svojim je redovnim radom inspektor INA-e (podaci poznati redakciji) naišao kod mnogih prijevoznika na neispravnosti i dokaz krađe goriva. Precizno je u svom izvješću opisao kako je naišao na nedopuštene ugradnje cijevi za povrat goriva, alate za otuđenje naftnih derivata, dodatnu nedozvoljenu opremu, neovlašteno skidanje plombi i mnoge druge nepravilnosti. Svoje je izvješće podnio INA-i te  dobio umjesto nagrade – premještaj na novo radno mjesto. Prijevoznici ulovljeni u krađi goriva nisu trpjeli nikakve sankcije niti zakonske mjere već naprotiv – neke od njih se zvalo na sastanak tijekom kojeg im je rečeno kako da pristupe natječaju kako bi sklopili ugovor sa INA-om. Usporedbe radi, podsjetimo kako je gospođa Balenović  2001. razotkrila i poslovanje prijevoznika Damira Grcića koji je novac za  preplaćenu uslugu prijevoza primao preko Interine Guersney Ltd. 14 New Street St.Peter port, Channel Islands, UK. Taj isti Damir Grcić i danas posluje sa INA-om unatoč brojnim prekršajima i teškim povredama poslovanja u kojima su uhvaćene njegove vozne jedinice.

Tada, 2001.godine, Grciću se za usluge prijevoza plaćalo 1200 dolara za turu od Rijeke do Gračanice koja je maksimalnu vrijednost imala tek 250 do 300 dolara. Danas, ovaj prijevoznik posluje sa INA-om na način da mu se direktno pogoduje i dalje, neovisno o teškim povredama poslovanja. Tada, 2001., predsjednik uprave bio je Tomislav Dragičević dok je izvršni direktor za rafinerijsku preradu bio Željko Vrbanović. Direktor sektora logistike tada je bio Milovan Buchberger koji je fakturu pred Vesnom Balenović zgužvao i bacio u smeće no ona ju je izvadila te uklopila u svoju kaznenu prijavu. Ipak, Dragičević i Buchberger uspjeli su se povezati sa Slavkom Linićem koji je omogućio da u zastaru ode 20 milijuna kuna otuđenih od INA-e. Osoba  koja je Vesni Balenović uručila trenutni otkaz, Tomislav Dragičević, i danas je “zaleđe” svom bratu u INA-i kojem se tijekom spornog natječaja 2012.godine  pogodovalo. Vladavina zeta Savke Dabčević Kučar, Tomislava Dragičevića u INA-i započela je tako što je u posao  dobavljača za INA-u uveo Magmu Goranka Fižulića koji je u to vrijeme bio ministar gospodarstva i predsjednik Skupštine INA-e. Također, poslovi osiguranja imovine bili su otkazani  Croatia osiguranju i ugovoreni s  tvrtkom Radimira Čačića Aurum. Suradnja s Fižulićem trajala je sve do 2003. godine. Nadalje, Dragičević je prodao naftno polje Bijele noći u Sibiru za 74 milijuna dolara, a vrijednost mu je procijenjena na gotovo milijardu. Pola iznosa nikada nije uplaćeno INA-i. S off-shore tvrtkom E.M.S. sa Cipra potpisan je ugovor vrijedan godišnje 2,2 milijuna eura, čime je izbjegnuto plaćanje svih davanja iz plaće u Republici Hrvatskoj. Danas je Dragičević vanjski suradnik INA-e i na platnoj je listi Mađara sa mjesečnim primanjem od 10 tisuća eura dok njegov brat kojeg zovu Toma uživa sve “pogodnosti” kod sklapanja poslova sa INA-om. “Njemu se direktno pogodovalo jer je bio na sastanku u INA-i za koji nitko od ostalih prijevoznika nije znao niti smo bili pozvani i prošao je u drugi krug. Ovakav način rada je ispod svake razine i to je čisti lopovluk, ništa drugo”, ogorčen je načinom poslovanja jedan od dugogodišnjih prijevoznika za INA-u koji je u svibnju prošle godine podnio i kaznenu prijavu DORH-u.

“Bjelosvjetski lopovi” u vlastitim redovima

Tijekom trajanja samog natječaja 2012.godine, bez objašnjenja su iz daljnjeg sudjelovanja isključeni neki ponuđači bez da ih se o tome obavijestilo. Takav način ne bi bio nimalo neobičan da se ne radi o prijevoznicima koji su više od desetljeća surađivali sa INA-om na obostrano zadovoljstvo. “Nikada nikakvih problema nije bilo – godinama smo prevozili za INA-u bez ijednog propusta a kamo li povrede ugovora. Sve vozne jedinice bile su naše i nismo imali potrebe za dodatnim  kooperantima dok su prijevoznici koji su 2012. potpisali ugovor sa INA-om imali tek po dvije-tri vozne jedinice i u INA-i im se reklo kako će nakon završetka natječaja dobiti kooperante koje plaća INA. To je čista krađa i želim da odgovorni za to odgovaraju”, odlučan je donedavni kooperant INA-e Ivan Ž.

Osim što se pogodovalo bratu Tomislava Dragičevića, Damiru Grciću te Ivici Ninčeviću, zaposlenik INA-e zadužen za ugovorne prijevoznike Jadranko Alanović obavještavao je navedene o kretanju kontrolora INA-e te kada će se i gdje vršiti nadzor nad prijevoznim jedinicama.Također, po prolasku u “drugi krug”, direktorica transporta Branka Padrić, direktor odjela nabave Ivo Juroš te direktor logistike Stjepan Nikolić, kako navodi djelatnik nadzora INA-e G.D., tražili su od odabranih prijevoznika da korigiraju cijene koje su ponudili kako bi mogli biti odabrani kao najpovoljniji ponuđači. Kada uz sve izneseno dodamo izjavu ministra Vrdoljaka tijekom sastanka sa gospođom Balenović krajem prošle godine “da joj ne može pomoći u njenom povratku na posao u INA-u jer su Mađari bjelosvjetski lopovi a on je tek ministar”, u vrijeme pregovora sa MOL-om pošteno moramo stati na stranu Mađara te uputiti javno poziv “samo ministru” neka napokon smogne smjelosti te pogleda istini u oči – INA-u više od dva desetljeća pljačkaju vlasnici hrvatskih putovnica, mnogi iz redova upravo HNS-a. Skorim procesuiranjem Slavka Linića, na što se upozorilo ministra Vrdoljaka krajem prošle godine i na što se oglušio, sav kriminal u INA-i osvjetliti će se pred javnosti i MOL-om. Je li Ivan Vrdoljak spreman na javnu sramotu ili ipak na suočavanje sa poražavajućim činjenicama o “bjelosvjetskim lopovima” u vlastitim redovima znati će se po nastavku pregovora sa MOL-om. Ono što je neosporno jest kako za procesuiranje Tomislava Dragičevića, Davora Šterna, Slavka Linića  te mnogih imena koja su se neobjašnjivo i nezakonito obogatila tijekom svog rada u INA-i izgovora, nakon 20 godina, više – nema.