Danima traje pljuvanje velike većine medija po predsjedniku Vlade RH jer se je usudio otići u posjet SAD-u, odnosno svjetskim informatičkim divovima i Hrvatima koji tamo žive. Čast iznimkama kao što je Hrvatski radio! Posebnu pohvalu zaslužuje njegova Vanjska redakcija čiji su novinari baš jutros kvalitetno i argumentirano utvrdili važnost takvih posjeta za možebitni preustroj Hrvatske i njenih učmalih sustava. Hrvatski radio i njegovi pomno odabrani gosti jutros su također temeljito obradili sve bitne međunarodne teme, od izbora povjerenika za Europsku komisiju, preko sukoba Rusije i Ukrajine glede snabdijevanja Europe s plinom, agresije „Islamske države“, epidemije ebole u Africi do posjeta predsjednika Vlade RH SAD-u.

Posjeti razvijenim i uređenim zemljama poput Njemačke, Australije, Kanade i SAD-a moraju biti na vrhu liste prioriteta hrvatskih lidera – neovisno o njihovim stranačkim pripadnostima. Zvali se oni Milanović, Karamarko, Josipović ili Grabar Kitarović, kad preuzmu vođenje hrvatske države moraju odlaziti tamo gdje je 'topla voda' već otkrivena. Moraju predstavljati Hrvatsku i njene potencijale, upoznavati ljude koji su stvorili potpuno drukčije sustave obrazovanja i rada u svrhu učinkovite i/ili profitabilne proizvodnje dobara i usluga u državnom i privatnom sektoru.

Naravno da treba kritizirati Milanovića ali ne zato što je otišao u posjet Microsoftu ili CISCO-u nego zato što to nije uradio na početku mandata. Da su predsjednik Vlade RH i Predsjednik RH hitro krenuli prema razvijenim i uređenim zemljama s velikim hrvatskim populacijama, koje imaju učinkovite digitalizirane državne i javne sustave te tvrtke s robotiziranom i kompjutoriziranom proizvodnjom, možda bi već odavno Hrvatskom šetali potencijalni ulagači ,a oni građani koji su danas još zaposleni možda ne bi tako često odlazili s posla i čekali satima i danima u redovima nekih do boli i ludila birokratiziranih državnih i javnih ustanova. Stotine tisuća ljudi bi radile, u radno vrijeme, milijune sati više i ne bi ugrožavale učinkovitost svojih organizacija i održivost svoga radnog mjesta.

Ugodno je, na primjer, kada nam nestane nekog lijeka, nazvati liječnika opće prakse i preko telefona i računala odraditi narudžbu te pola sata kasnije podići taj lijek u bilo kojoj umreženoj ljekarni. Svi sustavi u Hrvatskoj, a ima ih na stotine, trebali su već odavno funkcionirati na taj način. Zar ne bi bilo lijepo da preko osobnog računala i printera, u toplini svoga doma, izvadimo jedan jedini (sada nepostojeći) dokument iz jednoga jedinstvenog i sređenog (sada nepostojećeg) registra nekretnina – online! Umjesto da čekamo satima pred raznim uredima u katastru i poslije toga u zemljišnoknjižnom uredu, na potpuno drugoj lokaciji, da bi dobili čak pet ili šest neusklađenih dokumenata.

Naravno da treba kritizirati Milanovića i Josipovića ali ne zato što nisu poticali i proveli nekakve nedefinirane reforme, koje bi na kraju rezultirale brojnim rezovima, otkazima, iseljenjima, novim porezima, prirezima, trošarinama i drugim nametima. Treba ih žestoko kritizirati za bilo kakve namete onim ljudima koji nisu bančili, plandovali, odlazili na skijanja u inozemstvo i kupovali skupocjene automobile nego su živjeli skromnije da bi štedjeli i ulagali u budućnost svoje obitelji, a što država nije u stanju.

Međutim, kritiziranje zbog pokušaja da se pokrene moderna i održiva Hrvatska je u najmanju ruku mazohizam. Meni je loše pa neka onda bude loše i onima kojima je sada manje loše. Neka svi zajedno propadnemo. Valjda ćemo tako doći do poznate komunističke teorije o jednakosti i ravnopravnosti. Dakle, ako i oni koji sada rade ostanu bez posla, tko će puniti državni proračun i održavati obrazovni, zdravstveni, mirovinski i sve druge sustave koji zajedno čine državu.

Meni je drago što je predsjednik Vlade RH, iako sa zakašnjenjem, posjetio Australiju i SAD te što njegovi potpredsjednici i ministri putuju u razvijene europske zemlje. Ne smeta mi ni što je Zoran Milanović sa sobom poveo sina. Uostalom, put je sinu platio iz svoga džepa. Naravno da bi i ja želio biti u stanju platiti svojoj djeci put u Australiju da posjete baku, djeda i ostale iz obitelji te nauče nešto korisno za sebe i Hrvatsku. Međutim, neću zato biti ljubomoran na one koji to mogu učiniti sada. Umjesto toga poticat ću djecu da rade učinkovito, zarade i sami uštede za svoju osobnu nadogradnju.