savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=97  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=97  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=97  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=97

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=3441&boris-kunst

Kunst Boris
Datum:
30.06.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

U partnerskom odnosu partneri se savjetuju, suodlučuju, informiraju se međusobno o pitanjima od zajedničkog interesa, preuzimaju neke obveze i odgovornost i, što je najvažnije, sve to čine bez »fige u džepu«

Da samo »složna braća kuću grade« poznato je već odavno - u svim segmentima života i rada. Socijalno partnerstvo, pojam koji se posljednjih godina udomaćio u hrvatskim prostorima, često se koristi kao metafora za uspjeh. Uzor je Irska, zemlja koja je na temeljima socijalnog partnerstva izgradila čvrsti sustav socijalne kohezije i jednu od najprogresivnijih ekonomija svijeta.


Iskustva nove hrvatske demokracije, odnosa socijalnih partnera i uvježbavanja međusobnog dijaloga, uz pretpostavku građenja povjerenja na dostizanju istih ciljeva - razvoj zemlje i blagostanje njenih građana, izazov je koji ni jedan od partnera ne smije odbiti, ako postoji imalo odgovornosti za budućnost ove zemlje.


No, istina je da se socijalno partnerstvo ponešto i profaniralo kroz ovo kratko razdoblje učenja demokracije, jer biti partner znači i preuzimati odgovornost, znači raditi na izgradnji svijesti, na promicanju pravih vrijednosti u društvu u kojem su one prilično devastirane. Ipak, to ne smije obeshrabriti, već poticati na još odvažnije korake, ne dopuštajući uzmak od odnosa koji mora biti kostur svekolikog razvoja i napretka društva.


Iskustva Irske, ali i skandinavskih zemalja, govore o pozitivnim primjerima, o dometima koji se mogu ostvariti upravo socijalnim partnerstvom, prije svega na planu ostvarivanja socijalne, pravne i pravedne države u kojoj njeni građani osjećaju da su građani »prvog reda«, zbog kojih postoji država, sindikati i poslodavci, građani zbog kojih se uređuju odnosi među partnerima i zbog kojih se upravo ti odnosi moraju harmonizirati u korist napretka i razvoja društva i svakog pojedinca u njemu.


Irska se nerijetko uspoređuje s Hrvatskom zbog iznimno dinamičnog gospodarskog rasta koji je zabilježen 1990-ih godina, a čija se ekonomije bazira na trgovini. U proteklih deset godina irska je vlada implementirala nacionalne gospodarske programe usmjerene na obuzdavanje inflacije, smanjenje državne potrošnje, povećanje kvalifikacija radnika i promoviranje stranih ulaganja. Irska je zajedno s još deset država EU-a u siječnju 1999. godine uvela euro.


No, ne zaboravimo da je bitan čimbenik irskoga gospodarskog rasta i socijalno partnerstvo. U Irskoj su 26. ožujka 2003. godine glavne organizacije socijalnih partnera (ICTU/Irski kongres sindikata, IBEC/Irska udruga poslodavaca) ratificirale najnoviji sporazum o nacionalnom partnerstvu za 2003.-2005. pod nazivom »Održavanje napretka«. To je šesti uzastopni sporazum toga tipa od usvajanja Programa nacionalnog oporavka 1987. godine. To partnerstvo je temelj »irskog čuda«, čije iskustvo potvrđuju i druge zemlje koje tradicionalno njeguju taj model odnosa među socijalnim partnerima.


Što je bitno u socijalnom partnerstvu? U partnerskom odnosu partneri se savjetuju, suodlučuju, informiraju se međusobno o pitanjima od zajedničkog interesa, preuzimaju neke obveze i odgovornost i, što je najvažnije, sve to čine bez »fige u džepu«.
Što se hrvatskog primjera tiče, formalno, sve su pretpostavke za ostvarenje socijalnog dijaloga stvorene; stvarno, još smo daleko od istinskog djelovanja na temeljima ovakvog dijaloga, povjerenja, tolerancije i primarno preuzimanja odgovornosti svakog od socijalnih partnera.


Posljednjih godina, uz mnogo truda svih sudionika socijalnog dijaloga, socijalno partnerstvo sve više postaje partnerstvo u pravom smislu riječi, a ne post festum izvještavanje socijalnih partnera o već donesenim odlukama od vitalnog interesa.
Ipak, to je tek početak gradnje dobrih temelja. Jer, govoreći samo o jednoj - sindikalnoj strani, čiji sam predstavnik, držim da hirovita i dezintegrirana sindikalna scena ne pruža dovoljno jamstva socijalnim partnerima u istinski socijalni dijalog. Sve dok pojedini sindikalni predstavnici ne prestanu misliti jedno, govoriti drugo, a raditi treće, dok se ne oslobode tereta pripadnosti ovim ili onim klubovima, klanovima ili kalupima te, najzad, nadrastu i osobne taštine - i samo usuglašavanje stavova među sindikatima oduzimat će previše vremena i otupljivati oštricu konstruktivnog dijaloga među parterima te usporavati dinamiku mogućeg zajedničkog rada.


No, ozbiljnost socijalnog dijaloga ovisi i o odgovornom pristupu poslodavaca i Vlade, što u mnogim slučajevima također nije primjereno ozbiljnosti situacije u kojoj se Hrvatska nalazi te to upućuje na potrebu da se doista ovaj mehanizam uspostave odnosa između vlasti, rada i kapitala dovede na primjerenu razinu i stalno unapređuje.


Socijalni dijalog dakle nije samo fikcija kojoj težimo, već imperativ bez kojeg nema napretka ni u kojem segmentu društvenoga i gospodarskog razvoja. Svijest o tome treba prodrijeti u sve pore života, povjerenje mora postati stil poslovnog života, a odgovornost, izazov i provjera zrelosti svakog pojedinog socijalnog partnera. Želim vjerovati da ćemo u tome uspjeti.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


03.09.1983  Trtanj Tomislav
03.09.1978  Barišić Mile
03.09.1971  Štifanić Dobrilović Nadia
03.09.1969  Bilić Dubravko
03.09.1966  Šantek Renata
03.09.1965  Diković Nada
03.09.1962  Karlić Mladen
03.09.1957  Horvat Anđelko
03.09.1955  Vrana Kamilo
03.09.1951  Krnić Branko
03.09.1951  Ružić Branko
03.09.1950  Nogalo Ivan
03.09.1947  Vrhovnik Damir