Veliki broj zakona nije nikakva garancija da je država pravedna i pravna, a Hrvatska ima previše zakona – to se na engleskom zove “overregulated state”. Svim se državama zna ponekad dogoditi loša ili štetna legislativa ali one koje su uređene i dobro ustrojene taj problem brzo rješavaju. Naši pisci i provoditelji zakona čvrsto će inzistirati na primjeni nekog zakona čak i kad je on očigledno štetan. Najopasniji za društvo su oni pojedinci koji se nikada nisu pomirili s činjenicom da postoji suverena i neovisna hrvatska država. Među ostalim, oni uporno iniciraju nove zakone na štetu te hrvatske suverenosti i neovisnosti.

Malo ih je ali ih ima. Dobro su organizirani i raspoređeni. Osnivaju takozvane nevladine udruge i preko državnog proračuna crpe novac iz džepova poreznih obveznika. Tu manjinu i njihove udruge dodatno financiraju antihrvatske organizacije iz inozemstva – u ime demokracije. Tako demokracija postaje diktatura manjine. Njihova egzistencija i napredovanje u ovoj zemlji (ratnim razaranjima, ratnim profiterstvom i globalnom recesijom prouzročenih masovnih otkaza, rezova, porezne agresije, nelikvidnosti, neprofitabilnosti, blokiranosti, deložacija, nezaposlenosti i nezaposlivosti) nije upitna. Njihova su radna mjesta i primanja zacementirana. Oni se ničega ne boje. Iako su malobrojni, oni orkestriraju, diktiraju i iniciraju kontraproduktivne i opasne zakone – na  štetu većine. Kao u svim totalitarnim režimima, koji su bili diktature manjine. Te manjinske skupine neprekidno ponavljaju kako se zakoni moraju bezuvjetno provoditi, a mi, većina, moramo to prihvatiti. Njima su zakoni neupitni, superiorni i jači od Svetoga pisma – i logike.  

Oni skaču ako, na primjer, žrtva velikosrpske agresije i PTSP-a razbije ploču na ulazu u službenu ustanovu Republike Hrvatske jer je ispisana na službenom jeziku strane države. I to države koja je ubijanjem žrtvinih najmilijih htjela biti veća. Laprdaju i larmaju o poštivanju zakona, a šute kada čelnik te iste države, koji je ujedno i četnički vojvoda, kaže da je Vukovar „uvek bio srpski“. Isto tako, oni se dižu na noge i larmaju o sekularnoj državi i poštivanju zakona kada jedna umjetnica daruje svoj rad školi jer se radi o „vrlo opasnom“ Gospinom kipu, a šute kada u Beogradu velikane hrvatske kulture proglašavaju Srbima. Ne traže primjenu zakona nad onima koji su silovali i klali tijekom nedavne brutalne agresije na Hrvatsku. Diktatura antihrvatske manjine bi samo donosila i strogo primjenjivala zakone na štetu hrvatske većine.   

Dosta mi je tih krivo odgojenih, krivo obrazovanih i zadojenih otpadaka koji me tjeraju na nepotrebno razmišljanje i pisanje. Znam da je to opasno za zdravlje ali pokrećem agresiju svojih sivih stanica.

Prisjećam se tipova poput Hitlera. To je onaj gospodin koji je svojedobno upravljao s jednom velikom i moćnom europskom državom, a zvali su je „nacistička Njemačka“. Svi znaju da je taj gospodin zahtijevao striktno poštivanje i provođenje zakona. Hitlera nije služila ni sreća ni pamet i slijedom toga ta i takva njegova država nije opstala – kratko je trajala. Međutim, dok je trajala, njegova ekipa je uredno provodila sve zakone. U skladu s tim zakonima, sortirali su ljude, uklanjali neposlušne i nepodobne, likvidirali nepoželjne i spaljivali one koji su bili drukčiji. Sve su radili po zakonu. Isto tako su Staljin, Mao, Pinochet, Idi Amin i mnogi drugi lideri manjinskih diktatura donosili zakone, koji su se poštivali i uredno provodili. Je, gospodo, deseci milijuna ljudskih života su uništavani i uništeni zbog poštivanja i striktnog provođenja zakona.

Naravno da zakone valja donositi, poštivati i provoditi ali ne mimo većine i na štetu većine. Zakoni koji su loše napisani, kontradiktorni, otvoreni krivim interpretacijama, štetni za većinu i opasni za demokraciju, isto su što i govno na kiši. Takve zakone moramo hrabro i odlučno brisati ili mijenjati. Inače, svi su zakoni potrošna roba jer nemaju nikakvu trajnu vrijednost. Slijedom toga, sve one koji bezuvjetno prihvaćaju inicijative zlonamjernih skupina te prečesto pišu i donose loše i štetne zakone moramo proglasiti potpunu nesposobnima i opasnima za nas kao pojedince i društvo u cjelini. Svi oni moraju postati predmetom svojevrsne lustracije, a mi moramo, bez kompleksa, oprezno i temeljito propitkivati svaki članak svakoga zakona koji nam ponude. Isto tako, ne smijemo dopustiti da nas i dalje guše s viškom zakona. Rimski filozof i pravni stručnjak Ciceron, još u ono vrijeme prije Krista, rekao je da višak zakona daje manjak pravde.