Iseljeni Hrvati i strani državljani hrvatskog podrijetla jedan su od naših najvećih resursa. Zajedno s njima ima nas najmanje 12 milijuna. Bez ponovne integracije cijeloga nacionalnog korpusa nije više moguće ustrojiti održivu Hrvatsku. Upravo iz te činjenice mora nastati preambula strategije HDZ-a i njegovih partnera ako misle pobijediti na izborima i ostvariti zaokret u sadašnjim trendovima što nas silnom brzinom vode u ekonomski i geo-politički živi pijesak.

Naši iseljenici, kao radnici, obrtnici, poduzetnici i znanstvenici, dokazali su da smo inteligentan, sposoban, vješt i vrijedan narod. To isto su u obrambenom ratu dokazali i potvrdili Tuđmanovi generali, admirali i svi ostali časnici i vojnici – naši branitelji. Dokazali su to i brojni naši sportaši u zemlji i inozemstvu. Gotovo svi oni imaju nešto zajedničko – formirali su se, a potom i dokazali, izvan naših uobičajenih obrazovno-odgojnih programa i državnih sustava koje smo naslijedili iz bivše države.

Jedna od glavnih točaka strategije HDZ i partnera mora biti temeljiti ustroj obrazovno-odgojnog programa, a slijedom toga i sustava vrednovanja stručnjaka i radnika u skladu sa svim potrebama gospodarskog sektora te državne i javne administracije. Cilj vlasti mora biti stvaranje sposobnih, vještih i zaposlivih ljudi, a oni od njih koji su posebni i izvrsni orkestrirat će jednostavnom i učinkovitom državnom administracijom te profitabilnim gospodarstvom.

Mnogi su Hrvati odlazili u razvijene zemlje svijeta s četiri razreda pučke škole, bez znanja jezika i praznih džepova, a nakon samo desetak godina imali su vlastite kuće, profitabilne obrte ili tvrtke – i izvrsno su radili i upravljali. Nadalje, branitelji su s lakim naoružanjem, koje su mimo embarga dobili zahvaljujući novcu iz iseljeništva, uspjeli brzo i učinkovito stvoriti postrojbe i suprotstaviti se jednoj od najvećih vojnih sila u Europi. Isto tako, Bajdo, Vladimir, Krešo, Dražen, Janica, Ivica, Goran, Davor, Blanka, Luka, Mandžo, Raketa, Marin, Sandra i Sandro te mnogi drugi postizali su i postižu sportske uspjehe i slavu mimo učmalih sustava.

Dva desetljeća nakon utemeljenja, Hrvatska je suverena država i jedna od najatraktivnijih destinacija na svijetu. Punopravna je članica NATO-a i Europske unije te u tom kontekstu ima kontinuitet. Mnogi čak dobro rade i žive u njoj. Međutim, je li Hrvatska, u odnosu na sve svoje prirodne resurse, onakva kakva bi mogla i trebala biti? Naravno da nije jer ima previše onih koji se nemaju gdje zaposliti. Ima i gladnih. Zašto je tome tako?

Neki će reći da je to zato što nismo napravili takozvanu „lustraciju“, netko drugi će okriviti „lopovluk i korupciju“, a ja znam da je problem daleko veći. Glavni problem je krivo znanje, a to je gore od neznanja. Osim toga krivo smo prepisali i interpretirali 'toplu vodu,' koja već postoji u razvijenim zemljama. Nismo, odmah nakon rata, u kojemu smo uspješno funkcionirali mimo jugoslavenskih birokratskih sustava, preustrojili sustave naše mlade države. Nastavili smo bubati napamet kilometre bezvrijednoga gradiva, prepisivati već prepisane radove i kupovati diplome. Nastavili smo govoriti djeci: „Čitaj, samo čitaj, da ne bi u životu trebao raditi“.

Nismo ni pomislili da istražimo kako je naš „neškolovani i polupismeni iseljenik“ postao sposobni, vješti i cijenjeni poduzetnik u Njemačkoj, Australiji, Kanadi ili SAD-u. Nismo se upitali zašto je Tesla nekada davno realizirao svoju genijalnost tek kada je otišao u inozemstvo, odnosno zašto naši brojni znanstvenici danas moraju to isto ponavljati diljem razvijenoga svijeta. Nismo znanstveno istražili ni fenomen našega branitelja koji je inteligentno i vješto funkcionirao u vrijeme rata, odnosno kada se je umjesto standardnih birokratskih sustava primjenjivao posebni vojni ustroj i strategija, a sada se ponižen i odbačen smrzava na uličnom prosvjedu.    

Uzeli smo desetke milijardi dolara od iseljenika i onda im zalupili vratima u lice. Nismo im ni rekli hvala. Proglasili smo ih opasnima jer bi se mogli početi masovno vraćati i trovati našu djecu s nekakvim „kapitalističkim“ idejama o radu, štednji, odricanju, učenju na radnome mjestu, ulaganju uglavnom svoga novca u svoje obrte i svoje proizvodne profitabilne tvrtke, te zapošljavanju zaposlivih i plaćanju prema realnim sposobnostima i vještinama, a ne na temelju političko-klanskih veza i falsificiranih papira.

Tko je kriv? Je li to sadašnja vlast ili bivša vlast? Svi smo krivi jer razmišljamo samoupravljački i kolektivno – kao ovce. Mi smo ti koji su se jučer bojali povratka Hrvata iz razvijenoga svijeta, a danas pomažemo vlastitoj djeci da spakiraju kofere i pridruže im se. Mi smo ti koji ne izlaze na izbore, a i kad izađemo onda dajemo glas „planovima“ koji su samo naslovi i floskule. Ne zahtijevamo kvalitetne programe koji su izrađeni na temelju detaljnih i jasnih projekcija te studija izvedivosti, učinkovitosti ili profitabilnosti.

Ako HDZ i partneri žele pobijediti i voditi Hrvatsku u razvitak i blagostanje onda moraju temeljito razraditi svoje programe – ne samo zbog građana koji će im dati priliku nego zbog Hrvatske i zbog svoje savjesti.

Mito, korupcija i lopovluk su virusi koji žive i mutiraju u nama kao pojedincima i društvu u cjelini ali treba reći i to da nema na ovome svijetu društva koje je oslobođeno toga problema – razlike postoje jedino u raširenosti epidemije. Činjenica je, međutim, da se ta epidemija može kontrolirati i relativno brzo zaustaviti. Prvo nam trebaju realno znanje, prave vještine i korisno iskustvo da bi uopće mogli napraviti preciznu dijagnozu zatečenoga stanja. Zatim, trebamo nabaviti cjepiva iz inozemstva jer ih mi sada ne proizvodimo, a na kraju nam svima skupa preostaje njega, žrtvovanje i strpljenje.

Imamo više političkih stranaka nego SAD i UK zajedno. Mnoge od njih tvrde da imaju programe za izlazak iz recesije, a u biti to su samo naslovi i podnaslovi ispod kojih nema nikakvih elaborata i razrađenih projekcija, odnosno studija izvedivosti za učinkovitost i/ili profitabilnost i za konkretne reforme sustava.

Ako se netko tko je živio i radio u razvijenome svijetu usudi progovoriti o tom i takvom stanju u Hrvatskoj onda ga svi savjetuju da ne „talasa“ ili mu kažu: „Vrati se tamo odakle si došao“. Doduše, mnogi povratnici ili useljenici često se ne mogu elokventno upuštati u rasprave o makroekonomiji. Međutim, među njima ima dokazanih mikroekonomista. Mnogi su stvorili profitabilne gospodarske mikroorganizme, koji stvaraju radna mjesta i redovite plaće za zaposlive i sposobne – upravo to je ono što nedostaje u Hrvatskoj.      

Integracije tuzemnog s inozemnim nacionalnim korpusom bile su odigrale važnu ulogu u stvaranju i obrani države te inicijalno pokrenule zavidan povratak i/ili useljavanje – gotovo kao u Irskoj, koja nije bila žrtvom ratne agresije. Međutim, Hrvatska nije njegovala i prihvatila te integracije. Nije ih uopće smatrala čimbenikom preustroja i gospodarskog razvitka.

Hrvati koji žive u razvijenim zemljama svijeta naučili su nositi se s povremenim ekonomskim krizama i recesijama – često bolje od domicilnih stanovnika. Rjeđe ostaju bez posla. Ako su u biznisu, njihove tvrtke rjeđe propadaju. Hrvati u Australiji, Čileu, Kanadi, Njemačkoj ili SAD-u vrlo su cijenjeni, kao obrtnici i poslodavci. Cijenjeni su kao informatičari, pomorski časnici, inženjeri, kuhari, liječnici, znanstvenici ili građevinski radnici svih alata i zanata.

Bolna je činjenica da su međuhrvatske integracije nepravedno i brutalno odbačene, a trebale su biti važan čimbenik razvitka Hrvatske – paralelno s integracijama u NATO i EU. HDZ i partneri moraju se vratiti globalnim hrvatskim integracijama odmah nakon možebitne pobjede na izborima. Inozemni Hrvati bili su nepravedno ponižavani, nasilno im je oduzeto i pravo na ravnopravnu zastupljenost u Hrvatskome saboru, međutim oni nikada nisu i neće izdati i odbaciti Hrvatsku. Oni su naši najbolji turisti jer najduže ostaju i najviše troše, a kad tome dodamo milijarde dolara u doznakama, koje se svake godine slijevaju u Hrvatsku, onda nam mora biti jasno da nova vlast mora globalne hrvatske interakcije i integracije dignuti na najvišu razinu. Ako se zbog pametne politike i naših globalnih interakcija dogodi rast useljavanja i ulaganja, dogodit će se i puno brži rast gospodarstva, zaposlenosti i blagostanja, a naši izvrsni mladi ljudi iz reformiranoga obrazovno-odgojnog sustava neće iseljavati iz Hrvatske nego s njom uskoro upravljati.