Znanost i korona – vjerujemo da znamo

      Danima nam znanstvenici i takozvani popularizatori znanosti govore kako u ova teška vremena kad smo zahvaćeni najvećom pošasti koja je pogodila čovječanstvo u zadnjih sto i kusur godina, trebamo vjerovati znanosti. Točno znanost je jedina disciplina koja se trudi dokazati znanstvene teorije kroz bezbroj pokušaja i promašaja, da bi na kraju iz takve procedure proizašlo ono što na kraju iz teorije prelazi u znanstvenu činjenicu. Da, tako bi trebalo biti i tako je bilo do prije tridesetak godina, međutim više nije tako. Naročito je to došlo do izražaja pojavom korone.

      Znanost se u tih zadnjih tridesetak godina pretvorila u religiju. Proglasila je brojne dogme koje se ne smiju preispitivati, a ni slučajno nikom ne smije pasti na pamet te njihove dogme dovesti u pitanje. Takvi pokušaji su zabranjeni i samim znanstvenicima, a pogotovo slobodno mislećim ljudima (ne mislim na one koji svoje znanje kupe na socijalnim mrežama, već na one koji donose zaključke čitanjem knjiga i stručnih časopisa).

      U ovom trenutku sve što znanost kaže o koroni svelo se na: mi se nadamo, mi očekujemo i konačno mi vjerujemo.

      Nemam ništa protiv da oni vjeruju u što god žele, kao što nemam ništa protiv da svatko vjeruje u svog Boga, Jahvu, Jehovu, Alaha, Budu, Zeusa…  ili ni u jednog od tih likova, ali znanost se ne može temeljiti na vjerovanju. Znanost se mora temeljiti na znanju. Kao što nemam namjeru povjerovati u nekog od onih bogova samo zato što mi neko tvrdi da je taj bog najjači, najbolji, najveći ubojica ili najveći samaritanac, tako nemam namjeru povjerovati u vjerovanje znanstvenika ili točnije u vjerovanje jednog dijela znanstvenika jer znanstvena zajednica je duboko podijeljena ne u svom znanju, nego u svom vjerovanju.

      Zašto? Imam previše godina i sjećam se vremena kad se stavovi znanosti nisu preispitivali. Vjerovalo se znanstvenicima i ne samo njima. Radili su naporno u svojim institutima i osnovna briga im je bila napredak čovječanstva, što je svakako obuhvaćalo i napredak medicine. Zahvaljujući njima nastali su  lijekovi, uređaji i pomagala, koji su ljudskom rodu, između ostalog, produžili životni vijek. Ne tvrdim da i u to vrijeme nisu postojali znanstvenici koji su zlorabili svoje znanje i radili nedopuštene eksperimente na životinjama i na ljudima, no takvi nisu mogli formirati javno mnijenje.

      Međutim, na scenu dolazi lova. Točnije, brojni znanstvenici su za šaku dolara prodali svoje zvanje i znanje. Počeli su na tržište (sveti gral liberalnog kapitalizma) izlaziti brojni lijekovi koji ne da pomažu ljudima, nego im donose razne bolesti, ovisnosti pa čak i smrti.

      Ali vratimo se mi koroni.

      Od pojave virusa i od proglašenja pandemije znanost je najblaže rečeno izgovorila svašta. Pod utjecajem politike (na svjetskoj razini) koja je pod utjecajem love govorila znanstvenicima što joj u kojem trenutku paše, a oni su savijajući kičmu ili dostojanstvo laprdali upravo to. Od načina upotrebe maski (treba ih nositi – ne treba ih nositi), utjecaja topline na viruse (toplina ih ubija – otporni su na toplinu), načina zatvaranja društva (zatvoriti sve – ostaviti sve otvoreno – zatvoriti samo birtije – crkve smiju biti otvorene)… do najznačajnijeg kako će se doći do novog cjepiva i kada (za proizvodnju i testiranje treba najmanje dvije godine - cjepivo treba testirati godinu dana – cjepivo ne treba testirati – imamo cjepivo nakon šest mjeseci) i konačno su uspjeli ishoditi odgovornost za nuspojave (proizvođači su krivi za nuspojave – nitko nije kriv za nuspojave).

      Ne tvrdim da znanost nije napredovala, ne tvrdim da nije moguće napraviti cjepivo u kratkom roku, ali postavljam pitanje je li moguće tvrditi da je cjepivo sigurno ako se sve svodi na vjerovanje. Vjeruje se da će imunitet nakon cijepljenja trajati šest ili više mjeseci, pa neki znanstvenik bubne da on vjeruje da će trajati nekoliko godina. Također se vjeruje da neće biti nikakvih posljedica, ne kratkoročnih nego dugoročnih. Vjeruje se da neće biti ni problema s plodnošću fertilnih generacija. Vjeruje se da će korona nestati nakon cijepljenja određenog postotka, za koji se vjeruje da je min. 60% populacije. Vjeruje se da neće trebati ponovno cijepljenje nakon šest ili više mjeseci.

      Uz to, mnogi znanstvenici pokušavaju usporediti ovu zarazu s drugim poznatim zarazama koje su izazvali virusi iz grupe koronavirusa, ali to je shvaćeno kao svetogrđe, jer iz poznatih podataka proizlazi da ljudski organizam zadržava mogućnost obrane od napada virusa i onog trenutka kad se antitijela više ne mogu otkriti u organizmu bivšeg zaraženog. Kako? Ne znaju, ali vide svojim očima.

      Što reći na kraju znanosti? Vratite se na svoje područje rada koje vama pripada i prestanite robovati novcu. Lako je reći, ali svi znamo da je to nemoguće.

            Zato svi mi imamo pravo vjerovati da takvoj znanosti ne vjerujemo.

Religija i korona – To je Božja kazna / Bog nas štiti

      Najviše problema s koronom imale su neke religije, naročito one koje svoj nauk temelje na Starom zavjetu ili Tori. Trebalo je uskladiti pojavu pošasti s djelovanjem dobroga Boga, Jahve, Jehove ili Alaha, pri tome vjerujući, na temelju onoga što u svetoj knjizi piše, da je taj isti lik već davno, davno takve pošasti slao na zemlju, a naročito je bio darežljiv prema protivnicima Izraelaca, što su u najboljoj mjeri osjetili Egipćani. Također se trebalo pomiriti s činjenicom da virus mutira i da se mijenja u skladu s nekim prirodnim procesima.

      Mnogi svećenici raznih crkava i sekti, ali i vjernici, vrlo brzo su koronu prozvali Božjom kaznom. Vjerovali su da je kazna došla zbog svijeta koji je otplovio u sveopći razvrat. Pederi, lezbijke, umjetna oplodnja, abortusi…  Također su vjerovali ili točnije još uvijek vjeruju da je to samo jedna od najava prirodnih katastrofa koje se zbivaju diljem zemaljske ploče i dolaska Isusa da napravi završni račun s takvim ljudskim spodobama.

      S oltara su dolazili pozivi da se dolazi na vjerska okupljanja jer Bog će zaštititi svoje ovce i njima koronavirus neće moći ništa. Normalno da je to urodilo smrću brojnih Božjih pastira, ali i velikog broja Božjih ovaca.

      Cijelo vrijeme je politika plesala istu tu igru pogodujući crkvama u njihovim željama, a sve bojeći se gubitka podrške na nekim budućim izborima. Tako su u brojnim tzv. zatvaranjima bogomolje ostajale otvorene i vjernici su mogli neometano vršiti svoje obrede.

      No, vrlo brzo se pokazalo da vjera baš i nije učinkovit lijek protiv virusa. Kao što piše u Svetom pismu  Bog je davno digao ruke, a za spomen na to ostavio je dugu koja treba pokazati da je tu, ali da ga previše ne zanimaju Izraelci, a samim tim ni oni koji su preuzeli vjersku knjigu od njih.

      Kako se duga uglavnom pojavljuje kao normalna prirodna pojava, kako je to znanost davno dokazala (odnos promatrača prema položaju sunca i kapljica vode), a nikad kao nešto natprirodno, teško je vjerovati da je to jedini znak od Boga, koji treba označiti da On još uvijek bdije nad nama.

      Mnogi su propovjednici, a i sami poglavari pojedinih crkava i sekti shvatili da učinkovitost tog bdjenja nije na nekoj osobitoj razini pa su počeli pozivati svoje stado da izbjegava velike skupove. Tako su utihnula brojna svetišta, crkve, bogomolje, čak se i Gospa prestala javljati na jednom poznatom mjestu ukazanja. A neki snalažljiviji propovjednici sjetili su se kako bi bilo dobro da vjernici sve svoje vjerske rituale obave sami, a da njima samo uplate lovu za tu uslugu.

      I što je preostalo vjernicima? Pošto vjera uglavnom počiva na strahu od smrti ili točnije na strahu od bijesa dobroga Boga, Jehove, Alaha…  koji će ih nakon smrti pržiti na laganoj vatri čitavu vječnost, a pri tome će slušati škrgut zubi i jauke, a to baš i nije neka blistava budućnost, čak je mnogo gora nego ništavilo u koje odlaze nevjernici. Većina vjernika je s pojavom ovog novog straha od moguće prerane smrti uzrokovane koronom odlučila pokušati ostati što duže na ovoj zemaljskoj ploči pa makar i uz pomoć znanosti koja im je uvijek bila kolac u oku.

      Tako su mnogi počeli vjerovati onima koji vjeruju da znaju.

Politika i korona – Svi marš u tor

      Gledajući ponašanje politike u ovo vrijeme straha i nesigurnosti, čovjek pomisli kako je politika jedva dočekala da se pojavi ovako nešto. Kao da se godinama pripremala, iako pokazuje izgubljenost, za vrijeme kad će moći raditi što god je volja jer će narod zbog straha pristati na sve njene zahtjeve. Ne samo pristati, nego u njoj gledati jedinog spasitelja.

      Nitko ne dvoji da uloga politike treba biti zaštita svih građana, a posebno onih najugroženijih na prostoru na kojem određena politika ima odlučujući utjecaj. Naročito ta briga za građane treba biti iskazana u vrijeme katastrofa koje pojedinci sami nikako ne mogu otkloniti ili riješiti.

      Takve situacije su uvijek najveći test za svaku politiku, ali i za svakog tko se nalazi na čelu te politike. Tu se vidi je li prioritet čelnika jedino ostanak na poziciji na kojoj se nalazi ili je tamo došao da bi služio građanima prema ovlastima koje su mu dali ti isti građani.

      Vrlo brzo je politika sklopila pakt sa znanosti i krenula u obračun s novovjekom pošasti. Normalno, ljudi su u početku u silnom strahu pred nepoznatim vjerovali tom spoju politike i znanosti, sve dok nisu krenule političke igre zaogrnute u znanstvene kapute.

      Korona je pobjeđivana, pa nije pobjeđivana, pa su se uvodile stroge mjere, pa su se popuštale mjere, pa je trebalo provesti izbore kojima korona ne smeta, pa je trebalo spašavati gospodarstvo, pa je trebalo zatvoriti sve bez obzira na gospodarstvo, pa je trebalo održavati političke skupove… Prividne uspjehe čelnici su pripisivali sebi, a neuspjehe su nebulozama pravdali znanstvenici.

      U cijeloj toj igri isplivali su likovi koje je baš bilo briga za koronu, koje je baš bilo briga za smrti staraca u staračkim domovima, koji su koristili koronu kako bi na mala vrata uveli diktaturu koja jednom kad zasjedne, nikada ne odlazi sama, koji su već postojeću diktaturu pretvarali u fašizam, a onda su na scenu stupila i ministarstva istine.

      Dva pametna pisca svojevremeno su opisala budućnost na dva načina: po jednom postoji samo jedna istina, a po drugom sve je istina. Sadašnja politika je objeručke prihvatila oba obrasca i koristi ih prema potrebi. Kad im treba laž postati istinom, oni je proizvedu, nekoliko puta ponove, uključe u tu priču korumpirane medije i istina zasvijetli. U slučaju da im treba obrnuta situacija, tu su ministarstva istine, PR agencije, mediji i portali kao utjerivači istine. Jedan takav bi se mogao obrušiti i na ovo što sada čitate.

      Takvo predstavljanje događaja građane bi sve više trebalo zbunjivati i plašiti, a pogotovo bi strah trebao porasti uz saznanje da njihova politika nije njihova politika, već da je manja od zrna gorušičice u odnosu na snagu korporacija. Ali nećemo sad o tome. Vratimo se koroni.

      Korona je otvorila neslućene mogućnosti politici da svoje građane utjera u torove, da ih obilježi zelenom ili crvenom bojom (nekad se to radilo žutom), da im onemogući kretanje bez dokaza o cijepljenju, da natjera jedne da cinkaju druge, da sami međusobno šire paniku, da uz pomoć znanosti zamagli sve svijetle puteve u normalnost. Ne u novu normalnost, već jednostavno u normalno.

      Sama pojava cjepiva ponovo je pokazala da briga za zdravlje ovisi o količini love ili o političkoj boji cjepiva. Zato sve ono što dolazi sa zapada miriši na demokraciju, bez obzira na cijenu i učinkovitost, a ono što dolazi s istoka smrdi na komunizam, bez obzira na cijenu i učinkovitost. Mnogi to već sada nazivaju „svjetskim ratom“ za cjepiva.

      Znanost će kao što je i do sada, naročito od pojave ove bolesti, pokrivati plaštem vjerovanja sve zahtjeve politike i držati dovoljnu dozu straha kako bi ovo nenormalno stanje trajalo što duže. Politika ne vjeruje da znanost zna, ali politika vjeruje da se znanosti koja vjeruje mora vjerovati.

Pušenje i korona – Vjeruješ li svojim očima ili meni?

      Konačno dolazimo do glavne teme ovog članka. Zašto je na kraju? Zato što većina čitatelja u pravilu nikada ne klikne na ono Pročitaj više ili na link samog članka. Zato onima koji su izdržali do ovog dijela skidam kapu.

     Vjerujem da nisam jedini koji je primijetio ovo što ću sada iznijeti, ali prije nego počnem, želim reći zašto sam to uopće počeo raditi.

      Svojevremeno je (u travnju 2020. godine) objavljen članak o nekom sitnom istraživanju o vezi između pušenja i korone. Nisam mu pridavao važnost (iako sam to istraživanje sada pročitao). Zatim sam u birtiji pitao ekipu koja se već namazana vraćala s posla, a sjedili su za susjednim stolom, zar se ne bojite korone. Oni svi u smjeh i kažu: “Ne može ona nama ništa jer mi pušimo.“ Ja naivno: „Kako to mislite?“, a jedan od njih: „Vidi u firmi nas je 80, od toga je možda trideset nepušača, 20 je dobilo koronu, a od tih ni jedan nije pušač. Logično bi bilo da se neki od nas pušača zarazio, jer zajedno radimo, zajedno putujemo, zajedno jedemo i pijemo, ali jbg. nije.“ Ponovo nisam pridavao važnost tome što sam čuo.

      Prije nekoliko tjedana jedan mi je prijatelj, nakon nekoliko spajanja na respirator izgubio bitku s virusom. Izražavajući sućut njegovoj supruzi prisjetio sam se kako mi je znao govoriti da sam kreten što ne prestanem pušiti i da će me lipi đava odnit. Na to mi njegova supruga kaže kako bi bilo dobro da je nastavio pušiti pa  možda ne bi dobio koronu, jer u njihovom selu uglavnom nepušači obolijevaju od korene.

      To me je natjeralo da vezi korona-pušenje posvetim malo više pažnje.

      Prvo sam otišao pogledati ono istraživanje, iz travnja prošle godine, koje je provedeno i pokazalo da pušači rjeđe obolijevaju od korone nego nepušači. Tada je rečeno da će znanstvenici nastaviti istraživanje i testiranje pacijenata s nikotinskim flasterima kad dobiju odobrenje od francuskog ministarstva zdravstva. Da li je nastavljeno ne znam. Međutim tada sam pregledao još nekoliko studija koje su se bavile problematikom pušenja i korone. Da skratim. Ona prva studija je medijski zaboravljena, ove druge su proglašene nerelevantnima, a po medijima se i dalje moglo čitati kako je najbolje, radi opasnosti od zaraze i ne samo zaraze nego i svih onih bolesti koje uzrokuje pušenje, prestati pušiti. To je preporuka i Svjetske zdravstvene organizacije.

      Prije nego nastavim želim podsjetiti kako je svaka kultura u svojoj prošlosti koristila prirodne opijate ili antidepresive. Neki su lizali žabe, neki žvakali koku, neki pušili travu, neki lizali mak, neki uživali u bunici, neki pili votku, neki su žvakali, snifali ili pušili duhan. Sve je to bilo u redu dok se nije pojavila farmaceutska industrija koja je to sve proglasila štetnim i opasnim jer na onome što priroda daje oni dobiti nemaju. Politika je pod pritiskom lobija poduzela korake da se sve to uredno zabrani ili barem proglasi štetnim.

      I još samo da dodam ovo. Jedan naš ministar je izjavio da bolesti pušenja koštaju državu 1,5 milijardi kuna. Previše! Međutim, nije spomenuo da mi pušači samo kroz trošarine na duhan uplatimo državi gotovo tri puta više.

      No, vratimo se koroni. 

      Nazvao sam svoje prijatelje, kolege i poznanike da mi kažu kakvi su odnosi kod njih između oboljelih pušača i oboljelih nepušača. Nije bilo teško saznati jer svatko od nas sada već pozna nekoga tko je prebolio koronu.

      Zvao sam sve one koji su mi pali na pamet. Zvao sam kolege i kolegice u Zagrebu, Vinkovcima, Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu, Šibeniku, Ozlju, Šenkovcu, Osijeku, D. Miholjacu, Našicama, Karlovcu, Jastrebarskom, Ivankovu, Splitu, Starim Mikanovcma, Valpovu, Rijeci… te neke kolege u Gvatemali, Njemačkoj, Austriji, Srbiji i Makedoniji.

      Na upit o odnosu korone i pušača-nepušača odmah bi rekli da je to negdje pola-pola. Kad sam im rekao neka prođu slučajeve poimence, svi su ostali šokirani (osim jednog kolege koji je taj čudan odnos primijetio).

      Rezultat je stvarno iznenađujući: od 362. oboljele osobe, 334 su nepušači ili bivši pušači, a 28 je pušača. Na respiratoru je završilo 9 nepušača. Za pušače sam dobio informaciju da su uglavnom prolazili s blagim simptomima. U pušače sam ubrojio i one koji puše e-cigarete (7) i one koji puše lulu (3). Nema ni jednog koji žvače ili snifa duhan, ili puši nargilu jer takve mi nisu prijavili.

      Rezultati koje sam dobio, strašno su me iznenadili. Potpuno suprotni od onog što sam očekivao vjerujući, unatoč onom jednom članku iz četvrtog mjeseca, medijima i onom što su mjesecima pisali.  

      Ne tvrdim da je ovo znanstveno ispravno, ne tvrdim da je uopće istraživanje, ne želim iz ovih rezultata izvlačiti nikakav zaključak, pogotovo ne želim nikoga nagovarati da počne pušiti. Postoji mogućnost da su mi ljudi lagali, da su izmišljali, da neki poznaju iste osobe pa se ti u zbroju dva puta broje, … Zato. Samo želim potaknuti ljude da se usude i o takvim, za pravovjernu znanost, tabu-temama govoriti. Čak i po cijenu da ih blokiraju na društvenim mrežama.

      Pravovjernoj i krivovjernoj znanosti želim postaviti neka pitanja.

      Kad ćete ispitati i ostale spojeve (ima ih oko 3000) koji su u duhanu ili nastaju kao proizvodi iz duhana, a prestali ste ih ispitivati kad ste našli ono što su od vas tražili da nađete? Unatoč i usprkos svim mogućim lobijima (netko će reći duhanski je najjači – izgleda da nije, isto se mislilo i za fosilna goriva). Možda se u duhanu nađe nešto i u vezi s Alzheimerom ili Parkinsonom npr. (oboljele od tih bolesti, mnogi od vas čitatelja, poznate i raspitajte se jesu li pušači, nepušači ili bivši pušači).

      Kad ćete napraviti ozbiljnu studiju o utjecaju duhana na mogućnost zaraze koronom?

      I konačno, ako je učinkovitost cjepiva, prema izjavama proizvođača, od 80-92%, te ako je postotak pušača među zaraženima od 5-7%, trebaju li se pušači cijepiti?

      Poštovani čitatelji, pozivam vas – čitajte, čitajte, čitajte … Pokušajte oko sebe uočiti „nijanse“ crne i „nijanse“ bijele, kako biste bolje shvatili ovaj crno-bijeli svijet.

      Također, vjerujte svojim očima, a ne meni.

PS. Ne plaća me duhanski lobi (ni kutijom cigareta), a ne spadam ni u skupinu „boli me k…„ jer sam mlad. Naprotiv, u skupini sam onih koji bi „bleknuli“ onog trena kad bi ih korona ozbiljnije pogledala (infarkti, KOPB, moždani... ukratko – Jeremija).