Mene čudi da Tuđmanovi savjetnici još uvijek ne podnose ostavke: onoga koga su oni savjetovali više nema, i mene zanima što oni sada rade. Nije valjda da misle kako će ih onaj tko bude izabran, zadržati. Ja ću im prvi dan dati otkaz! Vidite što su od Tuđmana napravili, pa ne misle valjda da će to i od mene napraviti l Mi sad moramo vidjeti tko je za zakon, a tko je protiv; tko je mafijaš, a tko nije kriv, tko je za funkcioniranje pravne države, a tko je protiv; tko je za evropsko opredjeljenje i evropsku opciju, a tko je protiv; tko je za Paragvaj, a tko je za Evropu

 

 

 

tekst

- To nije dovoljno ni za jednu profesiju i funkciju, pa sigurno nije ni za ovu. Na predsjedničku funkciju mora doći čovjek koji, neovisno o osobnom šarmu, poznaje državne mehanizme i kojeg vlast ne opčinjava. Ljudi su mene upoznali i kad sam u nomenklaturi vlasti bio na najvišoj razini i znaju da je u tom smislu Stipe Mesić uvijek bio Stipe Mesić. Prema tome, u ovom trenutku - teškom trenutku za Hrvatsku - nama treba čovjek koji će prije svega otvoriti prostore za Evropu.

- To je bilo sasvim slučajno, jer mi smo za tu večer zakazali sastanak stožera i ja sam rekao da mogu malo skočiti na večeru, ali da ne maltretiram suprugu - a ona inače ne voli izlaziti ako nije neophodno - mi smo se u stožeru dogovorili da sa mnom ide moja glasnogovornica, a ona je inače kćerka mojega dobrog prijatelja. Neke je to zbunilo, a mi smo se poslije vratili u stožer. Ja sam čak pojeo samo predjelo, nisam mogao ostati do kraja.

- Ona će ići na protokolarne obaveze, ali jednostavno ne voli duga putovanja. Ona želi obraniti svoju intimu.

 

 

- Moja žena meni daje apsolutnu podršku cijeli život. A tko bi inače izdržao sva maltretiranja koja sam imao u životu, u zatvoru i poslije zatvora? Sto pedeset molbi sam pravio samo da bih se zaposlio. To je moja supruga čitavo vrijeme s velikom požrtvovnosti izdržavala, pa će se tako žrtvovati i za protokol.

- Pa gledajte, što da vam kažem: Feral u Zagreb stiže u pola osam ujutro i jedna od njih dvije odmah trči do trafike.

- Reći ću vam nešto: ja smatram da ljudi koji se bave javnim poslom moraju i to pretrpjeti. To je sasvim normalno. Ja se grozim nad onima koji prihvaćaju javne poslove, konkretno politiku, i idu na sud s novinarima. To ne mogu razumjeti: novinar može pogriješiti, ali tu si da svojim radom pokažeš kako on nije bio u pravu. Ako si ti u pravu, onda će te drugi novinar uzeti u zaštitu, istina će doći na vidjelo. Tužiti novinara zbog karikature ili zbog neke izjave, to nema smisla. Gledajte, mene i sada neki poslušnici napadaju i pišu besmislice, ali ja ću to sve pretrpjeti, a oni će pisati kao što su pisali za Napoleona. Znate ono, kad se Napoleon iskrcao s Elbe, da su novine u Parizu pisale “Ljudožder s Elbe iskrcao se na francusko tlo”. Sljedeći naslov je bio “Krvolok je krenuo u unutrašnjost Francuske”. Onda je slijedilo “Napoleon Bonaparte približava se Parizu”, da bi dan prije ulaska u Pariz pisalo “Njegovo Carsko Veličanstvo očekujemo sutra u Parizu”. Za ove koji me napadaju ja sam se upravo iskrcao s Elbe.

- Ja mogu to inicirati ili mogu predložiti da drugi to iniciraju, ali da takav sablažnjivi zakon ne može ostati, to je valjda svakome jasno. 

 

 

- Mislim da taj novinar ne govori istinu, odnosno da se ne služi činjenicama. Vjerojatno ima još dosta novinara koji slušaju samo svoje gospodare, a ne logiku. Iz HDZ-a sam izišao ne s namjerom da povučem najveći dio članova stranke - jer ja sam istupio iz HDZ-a onda kad je bila opća homogeniziranost HDZ-a i kad je hipnoza Hrvatskom bila dovedena do usijanja - nego zbog principa, i tu smo pridobili jedan dio ljudi koji su razmišljali kao ja. Pretpostavljali smo da ćemo dobiti prevagu u parlamentu, ali ne mi, nas jedanaest, nego čitava opozicija. Međutim, predstavnici HSP-a otišli su s HDZ-om, i to je razlog zašto nismo imali kohabitaciju. Da je došlo do kohabitacije, to bi spasilo Hrvatsku od ovog poniženja kojem se izvrgla i sigurno ne bi bila ovako izolirana u svijetu. Meni je žao onih koji uporno služe nekomu, a ne služe se logikom.

- Mislim da izbor Mate Granića ili bilo kojega kandidata HDZ-a jednostavno ne može proći. Tko god ima malo političkog rezona, mora shvatiti da je to nemoguće. Jer izborna pobjeda šestorice, odnosno dvojca i četvorice, odgovor je HDZ-u i poruka da njihova politika više ne prolazi. To što se HDZ nije profilirao u stranku - nego je ostao pokret, odnosno interesna zajednica jedne grupe ljudi koja je tolerirala, a negdje i organizirala opću pljačku vlastitog naroda i koja je tolerirala nefunkcioniranje pravne države - toliko je kompromitiralo pokret na vlasti da on ni u kojoj varijanti ne može doći do mjesta predsjednika Republike.

 

 

- Jedan od naših ključnih problema u funkcioniranju državnih mehanizama bio je veliki broj paradržavnih instituta koji su na nategnut, ekstenzivan način - ustavne odredbe tumačile su se na jako elastičan način - prodirali: stvarali su se mnogi odbori, komisije, što ja znam, a uz to je rastao i broj savjetnika, ali ne zato što su bili potrebni predsjedniku, nego da bi preuzeli funkciju Vlade i Sabora. Praktično je u Uredu predsjednika Republike stvorena paralelna Vlada i paralelni Sabor, koji su stvarno odlučivali, naravno uz predsjednika, a Vlada je samo trebala provoditi odluke tih paradržavnih organa. Oni se svakako moraju ukinuti ili svesti u zakonske okvire. Predsjednik svakako mora imati jedan tim koji pokriva njegovu djelatnost, ali nema potrebe za tolikim ljudima niti za tolikim prostorom gdje se oni sada nalaze. Mene čudi da oni još uvijek ne podnose ostavke: onoga koga su oni savjetovali,, više nema, i mene zanima što oni sada rade. Stvarno me to zanima: ujutro, kad dođu na Pantovčak, što rade? Ako imaju imalo savjesti, mogli bi podnijeti ostavku, jer je gospodin Vlatko Pavletić rekao da on ima svoje savjetnike. Drugim riječima, svi oni bi trebali podnijeti ostavke, to je jedino logično. Nije valjda da misle kako će ih onaj tko bude izabran, zadržati. Ja ću im prvi dan dati otkaz! Vidite što su od Tuđmana napravili, pa ne misle valjda da će to i od mene napraviti!

- Koliko se ja razumijem u te stvari, tajne službe bi morale raditi nešto što je u interesu države, a to znači pratiti one za koje imaju razloga vjerovati da su neprijatelji te države. A što se dogodilo kod nas? Ti ljudi očito nisu znali što bi radili, pa su prisluškivali jedni druge. A ako se već zovu tajne službe, kako onda ja u novinama gledam lica njihovih šefova? Izgled direktora CIA-e javnost saznaje tek kad on ode u mirovinu, a kod nas vire iz svih novina. To se mora upristojiti.

- Svakako računamo na pomoć gospodina Šarinića, a vjerujemo da će i ministar Ivan Penić tu biti od koristi. Znate, kod tako velikih novčanih transakcija uvijek ostaju tragovi.

- U mom spotu se kaže da će Stipe Mesić biti predsjednik svih građana Hrvatske. Ja sam principijelan čovjek i legalist, i pozivam sve da se vrate u svoje u domove. Ljudi na to imaju pravo, a hoće li to pravo iskoristiti, to je njihova stvar. Kad to kažem, mislim i na povratak Hrvata i Bošnjaka u Posavinu, u Sarajevo, u sve dijelove Bosne i Hercegovine. To je zakon spojenih posuda i ne možete jedne vraćati, a druge ne: valja sve vraćati. Tu se moraju koristiti i evropski i svjetski mehanizmi, i to ne samo u vidu njihove dobre volje nego i konkretne pomoći da se to ostvari. Ne može se čovjek vratiti ako je selo spaljeno. Ne može se vratiti ni ako mu popraviš kuću, a on nema gdje raditi, kao što se dogodilo s našim prognanicima. Kažu “ne vraćaju se”! A kako će se vratiti ako nema gdje raditi? Zato bi trebalo usporedo popravljati kuće i otvarati pogone.

 

- Takvu besmislicu ja nikad nisam rekao. Ja sam rekao nešto drugo, ali uvijek vam se nađe netko tko će drukčije tumačiti ono što kažete ili vam čak na pokvaren način imputirati ono što nikad niste ni pomislili. Srećom, to je snimljeno, mi imamo snimku tog razgovora. Ja sam rekao da oni koji žele stvarati Srbiju u Hrvatskoj, oni koji žele slušati Miloševića, a ne žele dobro ovoj zemlji, oni koji po hrvatskim gradovima viču “Ovo je Srbija!”, kad su došli ovdje, onda na svojim opancima nisu donijeli Srbiju nego su Srbiju mogli donijeti jedino u svojim srcima, isto kao što Hrvati kad su otišli u Burgenland nisu na svojim opancima - jer tada cipela nije ni bilo - donijeli Hrvatsku, nego su je donijeli u svom srcu. Oni su sad građani Austrije i ne pada im na pamet da po Burgenlandu viču “Ovo je Hrvatska”. To sam ja rekao, međutim, meni su izvadili samo dio tog odgovora i to pogrešno, interpretirajući ga tako da bi mi naškodili. A ja sam zapravo htio reći Srbima da je besmislena tvrdnja da će oni na hrvatskom prostoru stvoriti svoju državu.

 

 

- Odmah da vam kažem i to za rat: rat se nije mogao izbjeći jer ga je Milošević najavio na Gazimestanu, kad je rekao da ih očekuju mnoge bitke, od kojih nisu isključene ni one oružane. On nije htio nikakvu Jugoslaviju, ni konfederalnu, ni federalnu; on je htio Veliku Srbiju, i to etnički čistu, i zato se rat nije mogao izbjeći. Ali s druge strane, da je umjesto Tuđmana bio netko drugi, tko zna bi li posljedice rata bile ovako velike. Ja bih konkretno, da sam bio na Tuđmanovu mjestu, pokušao sklopiti savez sa svim žrtvama Miloševićeve agresije. Svijet bi prepoznao jednog agresora, prepoznao bi sve žrtve agresije i prije bi reagirao; Milošević bi kapitulirao i mi ne bismo imali Dayton nego Nürnberški proces Miloševiću.

- Ja sam odavno obznanio ono što sam znao, a to je postojanje dogovora u Karađorđevu. Jedino ako nam Tuđman nije govorio istinu, a to je onda nešto drugo. Kad su se on i Hrvoje Šarinić 30. ožujka 1991. vratili iz Karađorđeva, rekli su nam da Milošević nudi podjelu Bosne, tako da Hrvatska dobije banovinske granice, plus Cazin, Kladušu i Bihać, iz čega postaje jasno zašto je Fikret Abdić kasnije stvarao Zapadnu Bosnu. Nakon Karađorđeva uslijedio je razgovor u Tikvešu, ali ja ne znam što se tamo dogovaralo i dogovorilo. Osobno sam stalno bio protiv tih dogovora, ali kad sam to iznio Tuđmanu, on mi je odvratio da ne znam povijesne silnice. Ja sam rekao da možda nemam pojma o povijesnim silnicama, ali da imam logiku, ali tu je razgovor bio završen.

- Ne znam zašto je to tako, ali ja govorim istinu i služim se logikom, a to znači da Hrvatima izvan Hrvatske treba pomoći da razvijaju svoje resurse. Nije časno živjeti od pomoći. Neka sami stvaraju i raspoređuju svoj dohodak i neka grade Bosnu i Hercegovinu. A Hrvatska će pomoći, i to ne samo Hrvatima u BiH nego i drugim Hrvatima izvan Hrvatske, ali moramo biti svjesni da Hrvatska ne može više davati na način kao do sada. Ja vrlo dobro znam da novac namijenjen Hrvatima u BiH nije stizao običnom čovjeku, nego su pojedinci, zloupotrebljavajući položaj, nezakonito stjecali bogatstvo. Kriminal se mora zaustaviti. Isisavati novac iz hrvatskog budžeta mogu samo oni koji žele loše Hrvatskoj, tako da Hrvatska ne može rješavati svoje probleme, a oni su veliki. Ne znam je li to pravedno, da i jedni i drugi budemo uništeni. Hrvatskoj treba omogućiti da dođe do zraka, a onda će do zraka doći i Hrvati izvan Hrvatske. A ove besmislice o povratku u Jugoslaviju govore ili pokvarenjaci ili oni koji stvarno ništa ne razumiju.

 

 

- Nije sve iz socijalizma, nešto je i od nasljedstva. Imam Golfa starog pet godina, a što se stana tiče, imali smo najprije mali stan, pa smo nešto dodali, onda smo promijenili za veći uz doplatu i tako smo stigli do stana od 110 kvadrata s garažom u dvorištu. To je moja imovina.

- Ja se nisam osjećao kao disident. Osjećao sam se kao građanin koji koristi svoje zakonsko pravo da ne mora razmišljati kao stranka na vlasti. Uvijek sam želio živjeti u društvu u kojem ne bih morao pripadati nijednoj stranci, a u kojem građani mogu biti u različitim strankama i o različitim problemima različito razmišljati. U tom smislu ja se nisam dopustio smetati, a moram reći da mi nisu pravili posebne probleme.

- Pašalić bi napokon mogao izvući podatke o petom ortaku, jer za četiri znamo, a o petomu naslućujemo. Što se tiče cementare, Pašalić vrlo dobro zna da je to bio pokušaj da se mojoj kćeri da kredit, a da je ona od tog kredita odustala. I ni u čemu drugom Stipe Mesić nije sudjelovao, niti za sebe ili bilo koga ikada bilo gdje intervenirao za bilo kakav kredit. To on vrlo dobro zna, ali sad će izbori, on je gubitnik i završit će tamo gdje mu je mjesto, jer je u svim aferama. A onda mu želim samo pošteno suđenje.

- Ne. Predsjednikove ovlasti se moraju smanjiti i o tome nema govora, a predsjednik bi trebao intervenirati samo u kriznim slučajevima. Tako vam je i u drugim polupredsjedničkim i predsjedničkim sustavima. Predsjednik mora biti jamstvo ravnoteže u radu Vlade i Sabora.

 

 

- Mi ćemo napraviti reviziju svih ovih novih bogataša, tih nouveaux riches koji su tako naglo postali bogati, da vidimo gdje su oni platili porez i odakle im sredstva za te vile i palače koje su napravili i za te automobile i brodove koje voze. Trebamo samo upotrijebiti poreznu službu i bit će sve u redu.

- Ja sam devedesete bio pobornik stvaranja hrvatske države, kad sam vidio da se Jugoslavija ne može održati. Nisam išao ni lijevo ni desno, ja sam samo htio državu, jer je bilo sigurno da Jugoslavije nema: od tri faktora koji su bili temelji Jugoslavije Tito je umro, Partija se raspala na Četrnaestom kongresu, a Armija se srbizirala i prešla na Miloševićevu stranu. Jugoslavija se nije mogla održati i normalno je bilo da tražimo neko rješenje. Hrvatsko proljeće '71. ipak je ostavilo neke tragove i ti tragovi su '74. ušli u Ustav, a mi smo tim Ustavom dobili pravo na osamostaljenje. To je bio moj cilj: ako ne možemo više biti u istom okviru, onda izađimo mirno. To je ono što sam ja radio, a te podjele lijevo-desno, to je već preživljeno. Mi sad moramo vidjeti tko je za zakon, a tko je protiv; tko je mafijaš, a tko nije kriv, tko je za funkcioniranje pravne države, a tko je protiv; tko je za evropsko opredjeljenje i evropsku opciju, a tko je protiv; tko je za Paragvaj, a tko je za Evropu.

 

 

Damir Pilić