S prof. dr. Ivom Josipovićem s Katedre za kazneno procesno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta, stručnjakom za odnose s Haaškim sudom, razgovarali smo o značaju prepuštanja »slučaja Norac« hrvatskom pravosuđu.

l Na čemu Haaški sud temelji prepuštanje nekog procesa nacionalnom pravosuđu?
- Statut Međunarodnoga kaznenog suda u članku 9. predviđa istodobnu nadležnost Haaškog suda i nacionalnih sudova. Ipak, Međunarodni sud ima prednost. To znači da ako on započne postupak, zadržava nadležnost i nacionalni sud ne može voditi postupak. Isto tako, Međunarodni sud može u svakom stadiju postupka preuzeti nadležnost od nacionalnog suda.

l Što ako je Haaški sud nezadovoljan načinom kako je neki nacionalni sud vodio postupak?
- U slučaju kad je nacionalni sud već dovršio postupak, Međunarodni ga sud može obnoviti samo ako ga domaće pravosuđe nije provelo lege artis, ako kazneno djelo nije bilo kvalificirano kao ratni zločin, ako postupak pred nacionalnim sudom nije bio nepristran i neovisan, ili ako je bio usmjeren za zaštitu okrivljenika od međunarodne kaznene odgovornosti.
Međunarodni kazneni sud osnovan je, među ostal¸im, zato što međunarodna zajednica nije vjerovala da nacionalni sudovi s područja bivše Jugoslavije, mogu provesti postupak protiv brojnih počinitelja strašnih zločina na primjeren način. Posebice kad je riječ o »vlastitim« zločinima.

l Što za Hrvatsku znači prepuštanje »slučaja Norac« našem pravosuđu?
- Izjava tužiteljice Carle del Ponte kako su sva djela za koja bi eventualno general Novac mogao biti optužen, u nadležnosti hrvatskog suda, predstavlja, dakle, Statutom predviđenu mogućnosti da, u slučaju paralelne nadležnosti, Međunarodni sud prepušta suđenje nacionalnom sudu. Takvo što događa se prvi put i ima veliko značenje za Hrvatsku. Ta je odluka izraz povjerenja u Hrvatsku kao pravnu državu. To ima važne vanjskopolitičke, ali i unutarnjopolitičke implikacije, svakako s pozitivnim predznakom za Hrvatsku i njenu sadašnju Vladu.

l No, iz Haaškog suda poručuju da će nadgledati vođenje postupka generalu Norcu.
– Valja imati na umu da će Haaški sud pažljivo motriti kako se odvija postupak protiv generala Norca. Izjava tužiteljice kojom prepušta nadležnost hrvatskom sudu, svakako ne znači da u slučaju nekorektnog vođenja postupka Haaški sud ne bi preuzeo nadležnost.

l Koliko je to vjerojatno?
– Osobno, mislim da postoji tek teorijska mogućnost da Haaški sud zatraži preuzimanje mjerodavnosti u »slučaju Norac«. Naše je pravosuđe na razini svakog, pa i ovog izazova. To znači da će svaka presuda u tom slučaju, bila ona oslobađajuća ili osuđujuća, biti pravno i moralno utemeljena. Sigurno je da će Haaški sud, ako se uvjeri u korektnost postupaka pred našim sudom, nastaviti praksu prepuštanja nadležnosti. Takvo što je i u njegovu interesu jer je očito da ne može sam procesuirati sve slučajeve.

l Izjavili ste i da se ovaj presedan, ustupanje slučaja hrvatskom pravosuđu, vjerojatno neće odnositi i na druge države.
– Države poput SRJ, koje ne surađuju s Haagom, a same ne procesuiraju zločine, neće dobiti sličnu podršku Međunarodnoga suda. Te će države, pod pritiskom međunarodne zajednice, okrivljenike predavati Haagu ili će okrivljenike pred sud dovesti međunarodna zajednica. Ipak, čak ni u slučaju država koje imaju kvalitetno pravosuđe, Haag im sigurno neće prepustiti sve postupke. Najvažnije će slučajeve vjerojatno zadržati za sebe.
Šira javnost vjerojatno nije upoznata s činjenicom da postupak u predmetu generala Norca ipak nije sasvim bez presedana. Naime, za Bosnu i Hercegovinu postoji poseban sporazum (tzv. Pravila puta) kojima se uređuje pokretanje kaznenog postupka pred nacionalnim sudovima i za koja suglasnost daje Haag. No, osnovna je svrha tog sporazuma da se spriječi da pripadnici jednoga naroda u BiH neosnovano ne procesuiraju i kažnjavaju pripadnike drugih naroda, dok je »slučaj Norac« bitno drukčiji. Upravo zato on je važna pobjeda Hrvatske kao pravne države, a način kako se počeo rješavati afirmativan je i u međunarodnim i u unutrašnjim okvirima. A o prednostima koje sudovanje pred hrvatskim sudom ima za samog okrivljenika, gotovo da je suvišno govoriti.
Biljana Bašić