VESNA ŠKARE-OŽBOLT, POTPREDSJEDNICA HDZ-a I SABORSKA ZASTUPNICA, GOVORI O IZGLEDIMA ZA KONAČNU KONSOLIDACIJU SVOJE STRANKE

Izbor HDZ-ovih potpredsjednika Sabora je zasigurno bio šokantan. Izbori jesu bili tajni, pa utoliko i demokratski, ali postoje izbori i “izbori”. Osobno držim da su ipak neki drugi kriteriji trebali biti presudni prilikom izbora HDZ-ovih potpredsjednika Sabora. Pritom nisu u pitanju nikakve osobne ambicije, niti sinekure, kako to žele prikazati neke kolege, već je morao presuditi princip priznanja vrijednosti i percepcije ljudi u javnosti i među biračima. Nažalost, taj princip nije u cijelosti poštivan i zbog takvog izbora HDZ u javnosti sigurno ima još lošiji rejting nego što ga je imao prije nekoliko dana * Ni Pašalićeva ni Šeksova opcija ne mogu biti budućnost HDZ-a. Budućnost HDZ-a su novi ljudi

 

 

 

 

tekst

- U proteklih nekoliko godina u HDZ-u nikada nitko nije htio prihvatiti da postoje frakcije. Uvijek se govorilo o jedinstvu stranke, premda mi, doista, nismo bili u pravom smislu riječi stranka nego pokret. I ne mislim da je to bilo loše. Štoviše, mislim da je to bilo dobro, jer se stvarala država i trebalo je objedinjavati ljude na toj osnovnoj političkoj ideji. I u tomu smo gotovo svi bili jedinstveni, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadali. Nakon deset godina pokazalo se da se HDZ na vlasti potrošio. Za to je bilo i objektivnih i subjektivnih razloga. Objektivni su razlozi, sigurno, bili naslijeđeno stanje iz prošlog sustava, ratno vrijeme je donijelo svoje. Među ostalim, zbog ratnih šteta je izgubljeno gotovo sto tisuća radnih mjesta, zatim je tu i teret obnove… Sve to i drugi objektivni razlozi trošili su vlast, a uvjerena sam da bi trošilo i svaku drugu vlast, ma koliko ona bila sposobna. To je utjecalo na objektivne teškoće u ispunjavanju očekivanja znatnog dijela ljudi. No, bilo je tu i niz subjektivnih razloga. Nažalost, unutar stranke još uvijek nismo počeli analizirati zašto smo izgubili izbore. Umjesto toga, svatko radi analizu za sebe. Smatram da izbore nismo izgubili samo zbog naše predizborne kampanje, koja nije bila sjajna i u kojoj je bilo puno propusta, već su uzroci puno dublji i sežu unatrag više godina. Prvo mislim da je izostalo, a trebalo je doći do profiliranja HDZ-a iz pokreta u stranku. Gubili smo energiju u nastojanju da spojimo nespojivo. Nakon Franje Tuđmana idejni razlaz je bio prirodan. Drugo, HDZ nije na vrijeme transformirao svoju retoriku ni program s ciljeva stvaranja države na ciljeve uređenja države. Tu su i pretvorba i niz slučajeva i afera koje nismo razriješili. To je osnovni razlog zbog čega su birači glasali kako su glasali, jer se, po mojemu mišljenju, u osnovi nisu izjašnjavali na temelju stranačkih programa, već su ponajprije htjeli kazniti HDZ. Tiha većina, tridesetak posto birača, koji su ’90. godine donijeli izbornu pobjedu HDZ-u, sada su glasali protiv nas.

 

- Smatram da tek sada nastupa vrijeme profiliranja HDZ-a iz pokreta u pravu političku stranku. Očekujem da će HDZ, u unutarstranačkim izborima i na Općem saboru stranke, ipak pronaći put do onih prostora koji još uvijek nisu zauzeti na hrvatskoj političkoj sceni. Pritom se nadam da će HDZ postati stranka centra, demokršćanska i narodna stranka evropski orijentirana. Važno je provesti potpunu konsolidaciju stranke, donijeti novi program koji mora biti jasan, suvremen, s jasnom gospodarskom i političkom vizijom budućnosti. U stvaranju tog programa treba uzeti ono najbolje iz postojećeg. Mora se utvrditi i odgovornost čelnih ljudi stranke i izabrati novo, jedinstveno vodstvo.   

- Ja ne mogu koristiti takav rječnik, ali taj izbor je zasigurno bio šokantan. Izbori jesu bili tajni, pa utoliko i demokratski, ali postoje izbori i “izbori”. Osobno držim da su ipak neki drugi kriteriji trebali biti presudni prilikom izbora HDZ-ovih potpredsjednika Sabora. Pritom nisu u pitanju nikakve osobne ambicije, niti sinekure, kako to žele prikazati neke kolege, već je morao presuditi princip priznanja vrijednosti i percepcije ljudi u javnosti i među biračima. Nažalost, taj princip nije u cijelosti poštivan i zbog takvog izbora HDZ u javnosti sigurno ima još lošiji rejting nego što ga je imao prije nekoliko dana.    

 

 

- Pobornik sam raščišćavanja svih afera u hrvatskoj državi, bez obzira tko je u njih umiješan. Osobno držim da bi njihovo raščišćavanje bilo dobro za sve, pa i za one čija se imena povezuju s tim aferama, a oni tvrde kako ih se nepravedno optužuje.     

- Jasno je da nova vlast nije imala vremena inicirati i odobriti ta uhićenja, što ukazuje kako je policija još ranije odradila svoj dio posla te da su sada ti predmeti tek izvučeni na svijetlo dana. Tko ih je do sada držao u svojim ladicama i po čijemu nalogu?      

- Mnogi su predmeti odavno bili u obradi. To nova vlast, kako i sami kažete, nije mogla odraditi. Dakle, zaključak se sam nameće: ili su se predmeti presporo obrađivali, ili zbog nekog razloga leže u ladici. Po HDZ će biti doista loše, ako se pokaže kako se pravosudni progoni i sudski postupci sada puno brže odvijaju nego u vrijeme HDZ-ove vlasti. Bit će to doista porazno, ako se dogodi, a ujedno će biti i odgovor na pitanje koje mi postavljate.   

- Doista, od početka djelovanja stranke nisam imala prigode raditi u njezinim strukturama, iako sam već tada radila uz predsjednika Tuđmana, ali takva je bila priroda moga posla. No, od 1995. godine radila sam i djelovala po čitavoj Hrvatskoj, a poglavito u jednome njezinome dijelu, tako da sam kontinuirano bila među ljudima. A to je, ipak, najbitnije, bez obzira radili ili ne u stranačkim strukturama. Kad me, međutim, pitate pripadam li ili ne pojedinim stranačkim strujama i frakcijama, uvjeravam vas da se još od ’90. godine, kad i nisam bila previše politički angažirana, pa do danas, nisam nikada željela svrstavati ni u kakve stranačke struje. To je moj politički svjetonazor, tako sam odgojena i posve sam usvojila takav okvir razmišljanja i djelovanja. Pritom mi je sasvim jasno da je najteže biti neopredijeljen, da je najteže ne pripadati nikakvih skupinama i frakcijama, jer vas tada nitko ne gura i ne uzima u zaštitu. No, tako sam radila i ponašala se deset godina i nema nikakove potrebe da se sada, nakon što sam se sama afirmirala radeći uz predsjednika Tuđaman, svrstavam bilo uz Šeksovu, ili Granićevu (Mate Granić, Vladimir Šeks), ili neku treću stranačku struju i frakciju. Pripadam onoj političkoj opciji koja želi HDZ isprofilirati u modernu evropsku demokršćansku stranku, središnje orijentiranu. Nikakvi radikalizmi neće HDZ-u vratiti image koji je imao na početku svojega djelovanja, nikakvi radikalizmi više mu neće pomoći da zadobije većinsko povjerenje birača. Držim da ni Pašalićeva (Ivić Pašalić), niti Šeksova opcija ne mogu biti budućnost HDZ-a. Budućnost HDZ-a su novi ljudi.

 

 

- Kad je HDZ prije deset godina preuzeo vlast u Hrvatskoj, dio ljudi iz tadašnjih službi Predsjedništva RH nastavio je raditi i u Uredu predsjednika Tuđmana, i njih pet ili šest su još uvijek u njemu. Danas, deset godina nakon razvoja demokratskog sustava u Hrvatskoj, govoriti o političkom revanšizmu bilo bi ružno za onoga tko bi tako nešto radio. A ako će se to u zbilji i događati, bit će to prestrašno. Nova vladajuća garnitura ima pravo izbornog pobjednika da mijenja čelne ljude državnih uprava, ali velikih smjena na nižim razinama ne bi smjelo biti. Smjene ljudi, koji stručno i dobro obavljaju svoj posao, makar bili članovi HDZ-a, doista se ne bi smjele događati na početku novoga milenija.     

- Mogu govoriti samo u svoje ime i mogu reći da nisam doživjela nijednu ružnu reakciju. Vrlo često hodam po ulici, često sam na javnim mjestima, sada i više nego prije, ali doista nitko ne reagira ružno. Naprotiv, ljudi mi prilaze dobronamjerno iznoseći svoje mišljenje.      

- Premda je prošlo tek nešto više od mjesec dana od smrti predsjednika Tuđmana, u javnosti se, pa i u HDZ-u, vrlo rijetko govori o njemu. Istodobno se sve više visokih dužnosnika HDZ-a odriče njegove i stranačke politike. Zašto to čine? Je li pokojni predsjednik Tuđman doista bio uveo takvu strahovladu u stranci i državnoj vlasti, pa se tek sada usuđuju govoriti ono što su uvijek mislili, ili se radi o nečemu drugome?  

- Možda sam preosobna, ali moram reći da mi je bilo čudno i zasmetalo me je kad se prvome hrvatskome predsjedniku i utemeljitelju hrvatske države nije minutom šutnje odala počast na konstituirajućoj sjednici Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora. Predsjednik Tuđman je ponajprije bio prvi predsjednik i utemeljitelj hrvatske države, a tek onda i predsjednik HDZ-a, i odavanje počasti, mislim da je pitanje ljudskog i političkog morala. Vrijeme će izbalansirati ocjene o zaslugama, ali i o propustima Franje Tuđmana, ono će odrediti političko i povijesno mjesto koje mu pripada. Sada je još prerano.

 

 

- Iako je Franjo Tuđman bio državnik i političar, bio je i čovjek, i radio je i greške. No, za sve sada okrivljavati isključivo Franju Tuđmana, kada on više ne može govoriti, više govori o onima koji to čine, nego o njemu.    

- Kako se družim s mnogim ljudima, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, pa i s onima na koje vjerojatno mislite, na temelju razgovora s njima nisam baš sigurna da se oni misle vratiti u HDZ. No, proces detuđmanizacije HDZ-a definitivno je počeo. Možda se on odvija na najružniji mogući način. Da je HDZ ostao na vlasti, možda bi se sve puno sporije i mirnije odvijalo. I to je normalno i prirodno. Tuđmanu će, ponavljam, pripasti zasluženo mjesto u hrvatskoj i HDZ-ovoj povijesti, on će u njima sigurno biti zapisan, iako se, možda, nekima, zbog zadnjih godina i loših zbivanja u njima, i ne čini tako. U odbacivanju nekih suvišnosti i loših organizacijskih i kadrovskih rješenja treba biti razborit da se ne unište korijeni onoga dobroga što je Tuđman utemeljio jer je to dio naše povijesne baštine.     

- Pretpostavljam da kad govorite da se proces detuđmanizacije možda odvija na najružniji način mislite na sukobe koji dnevno potresaju vrh HDZ-a. Očito je da je zbog jednog takvog sukoba ostavku na svoju dužnost podnio glavni tajni stranke Drago Krpina. Kako njegovo objašnjenje ostavke nije objavljeno javnosti, možete li reći zašto je Krpina podnio ostavku?   

- Vjerujem da će Drago Krpina objasniti javnosti zašto je dao ostavku na dužnost glavnog tajnika HDZ-a, jer je kao javna osoba i istaknuti stranački dužnosnik, vjerojatno i dužan to učiniti. Osobno sam se s Krpinom politički i slagala, ali i ne slagala; puno puta smo se oko nekih pitanja složili, ali i razišli i dolazili u razmirice. No, činjenica je da je Drago Krpina izvorni HDZ-ovac, on je čovjek koji je osam godina radio isključivo za stranku, puno je u to uložio jer je radoholik. Pritom je imao osoban pristup, koji možda nije svima prihvatljiv, ali je neosporna činjenica da je stranci dao sve što je mogao dati. I bila bih nepoštena kad to ne bih rekla. Na temelju onoga što znam, Krpina je bio nezadovoljan svime što se u zadnje vrijeme događalo u stranci, vjerojatno ne odmah nakon smrti predsjednika Tuđmana, ali ubrzo iza toga, a kap koja je prelila čašu je bio izbor HDZ-ovih potpredsjednika Hrvatskog državnog sabora na Klubu zastupnika HDZ-a. O detaljima ne bih, jer je i Krpina podnio neopozivu ostavku, a o njoj će se tek raspravljati na sjednici Predsjedništva HDZ-a. Nije dopustio ni da ga eventualno nagovaramo da je povuče. Ostavka glavnog tajnika veliki je potres za stranku.     

  

 

- Ne, neću imati nikakvih problema. Čak i ne vidim razloga zašto bi ih zbog intervjua Feralu imala. Koliko se sjećam, prije godinu i pol dana trebala sam dati intervju Feralu, a doista se sada ne sjećam zašto taj dogovor nije ostvaren. Ne pravim razlike među novinama, pogotovo ne na način da bi neke novine bile na crnim listama, a druge poželjne za istupanje u njima. Ne vjerujem da ću s bilo koje strane imati problema, a kada bi ih i bilo, ne bih marila za njih.

Zoran Daskalović