ZAGREB, 6. ožujka - Hrvatski je pregovarački tim na čelu s glavnim pregovaračem Nevenom Mimicom krajem veljače u Bruxellesu okončao drugi krug službenih pregovora s Europskom unijom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SAA).

• Koji je sljedeći korak u pregovorima s europskim pregovaračima koje predvodi dužnosnica Europske komisije Catherine Day?
- Najvažnije nam je sada da ožujak iskoristimo do kraja za pregovore u užim pregovaračkim skupinama specijaliziranim za pojedina područja. To se odnosi praktički isključivo na liberalizaciju trgovine u industriji i poljoprivredi. Za to smo već s Europskom komisijom odredili tri termina - 8. i 9. ožujka, 12. do 14. ožujka te 19. i 20. ožujka, kada će se dogovarati režim uvoza industrijskih proizvoda, bazičnih poljoprivrednih proizvoda i prerađenih poljoprivrednih proizvoda. Nakon takvih sastanaka bit će nam jasno u kojoj mjeri možemo naš režim dovesti do razine koja omogućuje održavanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva u odnosu na ono EU-a.

• Zatim slijedi tehnički krug pregovora o SAA.
- Da. Nakon ta tri tzv. pripremna kruga, održali bismo i tehničku rundu pregovora s predstavnicima Komisije, najvjerojatnije početkom travnja, pretpostavljam prije Uskrsa. Na tehničkim bi se pregovorima, dakle, potvrdili dogovori s tih tzv. specijalističkih trgovinskih pregovora iz ožujka. Ako tako i bude, onda dogovor u tehničkom krugu treba proći i potvrdu zemalja članica, a to se zbiva na trećem krugu službenih pregovora. Na toj službenoj razini definira se i konačni čitav tekst Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i pregovori praktički završavaju. Nakon toga pak preostaje procedura, koja zahtijeva određeno vrijeme, ali i omogućuje da se Sporazum parafira negdje u lipnja i potpiše u rujnu, odnosno listopadu.
 

• Gdje bi se moglo zbiti parafiranje SAA? U Bruxellesu?
- Moguće je da to bude u Bruxellesu, a može se iskoristiti i neka prilika poput sastanka Vijeća ministara, koje u Stockholmu zasjeda, primjerice, 27. i 28. svibnja ili pak tijekom summita u Götteborgu u lipnju. U svakom slučaju, računamo da se to dogodi tijekom švedskog predsjedanja.

• Koja je razlika između parafiranja i potpisivanja Sporazuma?
- Parafiranje je samo tehnička potvrda da je tekst usuglašen i da je to utemeljeno na zajedničkom razumijevanju obiju pregovaračkih strana. Potpis pak znači i konačnu stvarnu potvrdu da je proces pregovaranja završen. Parafira se tekst da bi se ostavilo prostora za još jednu provjeru sadržaja onoga što je dogovoreno. U slučaju pregovora s Europskom unijom potrebno je i barem nekoliko mjeseci da se takav tekst, o kojemu se pregovara na engleskom jeziku, prevede na jezike zemalja članica EU-a. Potpisuju se originali na hrvatskom, engleskom i ostalim jezicima zemalja članica Unije. Taj dio prevođenja između parafiranja i potpisivanja potrajat će, po svemu sudeći, nekoliko mjeseci. Potpis bi mogao uslijediti u rujnu, odnosno listopadu. Zatim slijedi ratifikacija u parlamentima zemalja članica i u Saboru. Time se konačno daje potvrda da takav sporazum može stupiti na snagu. Ratifikacija obično potraje do dvije godine.

• Jedno od najosjetljivijih pitanja za svaku zemlju koja pregovara s EU-om je otvaranje tržišta nekretnina za strance, zar ne?
- Sloboda u stjecanju nekretnina za državljane EU-a predstavlja vezu između stjecanja nekretnina i slobode kretanja kapitala. Ta sloboda, jedna od osnovnih unutar Unije, nosi sa sobom i načelo da onaj tko ulaže kapital mora moći i slobodno stjecati nekretnine potrebne za poslovanje, odnosno funkcioniranje toga ulaganja, ali za osobne potrebe života u zemlji u koju ulaže. Dakle u Uniji postoji i načelo slobode stjecanja kapitala i načelo slobode stjecanja nekretnina. Potonje je načelo u EU-u moguće ograničiti nacionalnim zakonodavstvom. Njime se određuje koje se vrste nekretnina mogu stjecati, a koje izuzeti od prava stjecanja vlasništva.

• Možete li to potkrijepiti primjerima?
- Od slobode stjecanja vlasništva za strance mogu se izuzeti nekretnine na području kulturne i povijesne baštine, nekretnine koje su od interesa za nacionalnu sigurnost, nacionalni parkovi ili pomorska dobra. U nekim je zemljama i poljoprivredno zemljište izuzeto od toga načela, u nekima, poput Njemačke, nema nikakvih ograničenja. Neke članice Unije pak imaju podugačke popise izuzetaka od pravila slobode stjecanja nekretnina.
Međutim, valja naglasiti da je primjena takvoga sustava obvezna uz pregovore o punopravnom članstvu. Drugim riječima, u trenutku ulaska u punopravno članstvo određena zemlja mora prihvatiti takve okvire liberalnog zakonodavstva. Hrvatska ne pregovara o punopravnom članstvu i nema formalne obveze da u ovoj fazi radimo na tome. Ali mi želimo da do 2006. budemo u potpunosti spremni za članstvo u EU-u i da imamo zakone prilagođene pravnom kodeksu Europske unije. U tom slučaju želimo do 2006. i u pogledu reguliranja tržišta nekretnina imati zakonodavstvo prilagođeno europskim propisima.
U Hrvatskoj danas stranci mogu stjecati vlasništvo, ali uz uvjet reciprociteta i uz potvrdu ministra vanjskih poslova, odnosno mišljenje ministra pravosuđa da reciprocitet postoji. Prijelazno razdoblje od šest godina nužno je da bi se, između ostaloga, sredio sustav zemljišnih knjiga i objedinili sustavi katastra i zemljišnih knjiga.

• Postoji li mogućnost da Hrvatska zaštiti otoke, primjerice, od prodaje stranim državljanima?
- Hrvatska Vlada još nije definirala pregovaračku poziciju o tom pitanju. Sve što govorim dio je razmišljanja unutar pregovaračkog tima, ali i na temelju kontakata s određenim ministarstvima. Unošenje otoka na popis tzv. zabranjenih nekretnina bilo bi zapravo pooštravanje postojećeg sustava. Mislim da se ne bismo smjeli dovoditi u situaciju da otežavamo uvjete koji trenutačno postoje u pogledu kako stjecanja nekretnina, tako i slobode kretanja kapitala. Treba, naime, sve raditi da bismo stvorili povoljnije uvjete za privlačenje kapitala i stranih ulaganja, a dio toga je onda i prilagodba pravne procedure onoj u Europskoj uniji.
Vinka Drezga