Alarmantni podaci o siromaštvu koje je zavladalo Hrvatskom, a prije svega područjima od posebne državne skrbi, tema je koju više nitko ne zaobilazi, niti pokušava prikriti. O siromaštvu koje je, čini se, poprimilo veće razmjere nego ikada u novijoj hrvatskoj povijesti u četvrtak je raspravljala Vlada, a tom je problemu Nedjeljni Vjesnik posvetio najviše pažnje i u razgovoru s predsjednicom HNS-a i saborskom zastupnicom Vesnom Pusić.

• Kako komentirate podatke koje su nedavno obznanili crkveni krugovi da na područjima od posebne državne skrbi čak 80 posto stanovništva živi na rubu siromaštva, a da je njih 20 posto gotovo gladno?
- Situacija je doista dramatična. Glavna karakteristika tih krajeva je pustoš. Nema ljudi, a tamo gdje ih i ima, nema nikakve gospodarske aktivnosti. U takvim uvjetima, ljudi odlaze.

• Kakva je onda budućnost tih krajeva?
- Nema povratka, ako ljudi nemaju mogućnost raditi i tako si osigurati egzistenciju. Moramo naći neka kratkoročna rješenja koja se mogu početi primijenjivati odmah, a to je prije svega izravna pomoć u hrani. Vladini povjerenici će obići teren. I ja sam se upustila u projekt koji bi brzo mogao pomoći, a riječ je o davanju beskamatnih kredita kojima bi se pokrenula bilo kakva proizvodnja u tim krajevima i time otvorila nova radna mjesta. Pravo dugoročno rješenje su samo investicije. Taj teren treba učiniti privlačnim za investiranje i to smanjenjem poreza. Cilj je da nova poduzeća zaposle ljude koji sada tamo žive, ali i dovedu nove stanovnike koji će imati radno mjesto.

• Dosta se o svemu tome već govorilo, no nije učinjeno gotovo ništa...
- To je začarani krug. Poduzeća razmišljaju racionalno. Nitko ne želi investirati u krajeve u kojima nema educirane radne snage. Također, dugoročno će se mnogo učiniti izgradnjom boljih komunikacija, a to su prije svega ceste. Da smo ih sagradili još 60-ih ili 70-ih godina situacija bi danas sigurno bila znatno povoljnija.
 

• Podjednako žalosna situacija je u Slavoniji koja tradicionalno nije siromašan kraj. Do kada će ljudi morati zbog mina zaobilaziti svoja polja?
- Slavonija ne može živjeti samo od poljoprivrede, premda je ona silno važna. Minirana polja predstavljaju nepremostivu prepreku. Vukovar je još uvijek grad u kojeg bi se čovjek teško odlučio otići živjeti, ako ima drugog izbora. Grad neće živjeti dok ne krene gospodarstvo.

• Mora li pritom ključne poteze ipak poduzeti država?
- Država ne može biti gospodar u ekonomiji. Donošenjem zakona i izgradnjom infrastrukture država samo može stvoriti uvjete da pojedinim privatnim poduzetnicima i kompanijama ulaganje postane privlačnije.

• Smatrate li da je država dosad dovoljno učinila kako bi se pomoglo najugroženijim stanovnicima ratom opustošenih područja?
- Nije napravljeno dovoljno i ima još užasno puno posla. Država je obnovila mnoge kuće, no poseban problem predstavljaju silne administrativne prepreke za ulaganje u Hrvatsku, koje država mora ukloniti. Ona ne mora biti glavni investitor, poslodavac ili gospodarski arbitar. Također, država može uvesti više reda u katastar jer nisu riješeni vlasnički odnosi. Jedna od mojih ideja je da se proba u Vukovar dovesti pogon moderne kompanije poput primjerice Nokie koja zapošljava mlade ljude. Treba im dati apsolutno sve olakšice, sve što se može dati im besplatno, osloboditi ih svih mogućih plaćanja samo da otvore radna mjesta i dovedu 200-injak obitelji. Za djecu onda treba sagraditi škole, vrtiće i drugu infrastrukturu, a to je moguće ako postoji snažan impuls kreativnog naboja, umjesto ovakve situacije u kojoj ljudi kapaju jedan po jedan. Održavanje tragične situacije poluživota nije nikakvo rješenje.

• Ideja je sjajna, ali mogu li ljudi koji žive u Vukovaru vjerovati da to nije samo još jedna u nizu praznih priča?
- Ovisi tko ima odlučujući utjecaj u vlasti. Da ga ja imam, dovela bih Nokiu u Vukovar »živu ili mrtvu«.

• Imate li saznanja da Nokia namjerava otvoriti pogon u Vukovaru?
- Ne, to je samo ideja i primjer tvrtke kakva bi nam trebala. Trebamo čistu industriju koja će privući mlađe obrazovane ljude koji će gradu dati atmosferu. Znam da u ovom mandatu ne možemo puno napraviti, no stalno ističem da je za Hrvatsku obrazovanje strateško gospodarsko pitanje. Ako ne napravimo nešto po tom pitanju, kad i dođu investicije bit ćemo samo nekvalificirana infrastruktura i pomoćni radnici.

• Vjerujete li još uvijek u HNS-ov projekt otvaranja 200.000 novih radnih mjesta?
- Nemam ja što vjerovati. To je samo projekt kojeg trebamo imati snage provesti. HNS se zalaže da Hrvatska mora imati stopu rasta od minimalno pet ili šest posto. Svaki postotak rasta donosi između osam i deset tisuća novih radnih mjesta. Ministar Mato Crkvenac je u rujnu predložio stopu rasta od 3,5 posto, što znači da se ne otvara dovoljno prostora za razmahivanje ekonomije. Svaki od tih modela ima svoje prednosti i nedostatke. Jedna od cijena bržeg rasta je manji državni proračun. Kad je Margaret Thacher došla na vlast Velika Britanija je bila u veoma teškoj ekonomskoj situaciji, a kad je otišla 10 godina kasnije bila je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Pitali su je što je napravila. Ona je rekla da je primjenjivala logiku koja vrijedi u vođenju domaćinstva, a to je da tjedno ili mjesečno ne možete potrošiti ono što nemate. Ako počnete trošiti ono što niste zaradili, polako ćete uništiti ono što imate i ostati bez ičega. Meni je to jedna vrlo zdrava logika. Nema vlasti koja ne bi bila sretna da može davati sve moguće pomoći i povlastice jer joj to diže rejting, ali vlast nije samo hvatanje poena. Država ne smije ljudima biti dušebrižnik, već se oni moraju sami brinuti za sebe, što znači da žive od svoje plaće, a ne od različitih vrsta pomoći. Ako želimo imati odlično školstvo, prvo moramo naći način da stvorimo novac za financiranje tog školstva.

• Može li socijalna situacija u Hrvatskoj biti još gora od sadašnje?
- Sigurno da može, ali mislim da nema šanse da bude još teže. Situacija je teška, ali su u posljednjih godinu dana napravljeni određeni pomaci i trend je pozitivan. Bitno je smanjena unutarnja nelikvidnost, porasla je industrijska proizvodnja, pokrenut je investicijski ciklus... Čini mi se da bi u ovako kriznim uvjetima država trebala agresivnije nastupiti kroz poreznu politiku, sudsku i zakonsku regulativu. Novca ima, on nije skup zato što ga nema, već zato što je rizik ulaganja velik. Nesigurnost je velika zato jer su propisi komplicirani, a na rješenje sudskih sporova čeka se godinama.

• Jesu li događaji od eksplozija bombi do prosvjeda u Splitu, kao i izjave čelnika države da je ugrožena sigurnost, samo još jedan dokaz svijetu da je Hrvatska zemlja u koju nije sigurno investirati?
- Živimo u vremenu u kojem ne možete sakriti događaje u najzabitijem afričkom selu. Isti dan cijeli svijet zna što se događa u Europi, i taj svijet odmah može reagirati. Bez da itko išta kaže pada rejting hrvatskih tvrtki na međunarodnim burzama. Političare se sluša kad iznose svoje namjere, ali kad se kaže da su mitinzi na splitskoj rivi opasni, to ne znači mnogo jer ljudi sve vide na televiziji. Strancu je dovoljno da vidi što se događa u najvećem turističkom gradu u Hrvatskoj, a malo tko na godišnjem odmoru želi riskirati bilo kakvu nelagodu. Tako reagiraju i tvrtke kad biraju u koju će istočnoeuropsku zemlju ulagati. Biraju zemlje u kojima vlada mir, stabilnost i dobro zakonodavstvo. Latvijci imaju PDV od 22 posto i porez na dohodak od 25 posto i baš nikakva druga davanja. Mi imamo još niz drugih poreza i doprinosa. Zato oni imaju mnogo stranih kompanija. Nisam sigurna je li sadašnja vlast još uopće definirala prioritete u svom mandatu i koja je naša gospodarska politika. Kad zemlju naslijedite u teškom stanju, onda je na svim područjima potrebno nešto učiniti, ali sve se ne može, pa je stoga najvažnije izabrati prioritete koji se mogu napraviti u određenom razdoblju. U sljedeće dvije i pol godine koliko nam je ostalo, trebamo se koncentrirati na mali broj važnih projekata u gospodarstvu.

• A to bi bili?
- Reforma poreznog sustava, jednostavniji porezni sustav, katastar i zemljišne knjige, i efikasnije i stabilno sudstvo.

• Vjerujete li da će do kraja mandata ove vlasti u Hrvatsku doći barem dvije do tri veće investicije?
- Vjerujem. Procjenjujem da će se u tom razdoblju pojaviti nekoliko ozbiljnijih investicija. Izuzmemo li Sloveniju, mi smo najstabilnija zemlja u regiji i potencijalni regionalni lider pa smo zanimljivi i kao sjedište nekih kompanija koje bi funkcionirale u cijeloj regiji.

• Kako reagirate na prijetnje poput one da Vam nije pametno dolaziti u Zadar?
- To mi je rekao jedan čovjek koji vodi jednu udrugu u Zadru misleći valjda da će na taj način izraziti svoju antipatiju prema meni. Napadi nisu ugodni, ali to ni u tragovima ne utječe na moju odlučnost da branim svoje stavove. To me čini još odlučnijom. Prije ovih događaja sam mislila da je samo po sebi razumljivo da 99 posto ljudi želi pristojan građanski život i da su ekstremizmi iza nas. Međutim, pokazalo se da je još važnije da se s tom građanskom opcijom snažnije izađe u javnost, jer većina ljudi ne podržava ekstremizme i govor mržnje. Najžalosnije je da morate u društvu biti iznimno hrabri da biste bili normalan obični čovjek koji želi raditi svoj posao i mirno živjeti.

• Mnogi Vas kritiziraju da niste dovoljno nacionalno svjesni...
- To odbijam. Potrebu za nacionalističkim ispadima imaju samo oni koji se osjećaju nesigurni u svom nacionalnom identitetu. Moj hrvatski nacionalni identitet je apsolutno neupitan, nikad nije bio ugrožen i zato ne treba mržnju i agresiju da bi se obranio. Smatram se većim Hrvatom od 99 posto svih bukača na mitinzima koji se sa svojim hrvatstvom busaju u prsa. Moje hrvatstvo nije mrzilačko, nego je samouvjereno i civilizirano.
Boris Orešić