1 Gospodine ministre, hvala što ste shvatili ozbiljnost situacije s rakijom. Recite, zašto je donesen taj propis?

- Naprosto se radi o evidenciji proizvođača i njihovu izvlačenju iz sive zone. Za kotao do 100 litara plaćat će se godišnje svega 100 kuna, a za one preko 100 litara iznos je 200 kuna. Smatram da je to simbolično.

2 Kako ste odredili količinu rakije koja podliježe trošarinama?

- Uzeta je količina od 20 litara čistog alkohola godišnje, ili oko 50 litara rakije. Rijetko tko za vlastite potrebe proizvede više.

3 Tko će i na koji način to kontrolirati?

- Ministarstvo financija, odnosno njihovi inspektori.

4 Slavonci su iznenađeni i uvrijeđeni. Kažu da nisu bili na vrijeme obaviješteni.

- O ovom zakonu se već dugo priča i vjerujem da su s njim upoznati svi koji se bave tom djelatnošću. U našem Upisniku destilatera do sada je već upisano 195 proizvođača. Znači da nisu neobaviješteni.

5 Kažu da će iz prosvjeda peći rakiju po šumama, kao u doba Karađorđevića. Kako to izbjeći?

- Ne vjerujem, bilo bi to previše. Ponavljam - riječ je o malim proizvođačima, malim godišnjim iznosima, malim količinama, dakle nije riječ ni o kakvoj zabrani proizvodnje za vlastite potrebe, kao što se u javnosti često želi prikazati.

6 Možete li barem do ulaska u EU zaštititi pečenje rakije kao dio tradicije?

- Neće se ništa dogoditi, neće se izgubiti običaj, rakija će se i dalje peći i zbog tradicije i zbog ljubavi prema rakiji.

7 Hoće li zakon biti isti i za proizvođače vina?

- Ne. Jaka alkoholna pića su visokotarifna roba, kao i duhan, naftni derivati, češće od svih predmet ilegalnog prometa, puno češće nego vino.

8 Kako je vaš djed Mirko uspio Ilok ostaviti u Hrvatskoj kada je Ranković krojio granice?

- Ilok je ‘45. zadesila nepravda jer je po odluci Milovana Đilasa u administrativnoj podjeli pripao Srbiji. Jednoga dana Đilas je došao u Ilok da se uvjeri zašto su Iločani toliko nezadovoljni. Sazvao je sve građane, ali odazvali su se samo Srbi i jedan svećenik koji je objasnio da Hrvati nisu došli. Đilas je tada poslao po Mirka Čobankovića.

Djeda su, kažu, zatekli kako peče rakiju. On je Đilasu objasnio da tu živi većinski hrvatski živalj i neka se oni izjasne kome žele pripadati. Usprkos Đilasovu uvjeravanju da će ostati periferija Hrvatske, djed podržan svojim sumještanima nije odstupio.

9 Zar nije sad pred vama sličan povijesni zadatak, da zaštitite tradiciju?

- Već sam rekao da ovime tradiciju ne dovodimo u pitanje.

10 Kakva su vaša iskustva s rakijom. Volite li više šljivu, lozu, travu ili ste prešli na fina, gospodska pića?

- Jako je rijetko pijem, ali volim popiti dobru šljivu, recimo. Sjećam se, kada smo 1985. godine uređivali vinoteku u Iločkim podrumima, pronašli smo i 20-ak boca rakije i tada sam se oduševio šljivom. To je bilo sigurno nešto najbolje od žestokih pića što sam popio. Miris je doista nalikovao mirisu pekmeza od šljiva. Na okus se činila blaga, ali iznutra pali.

Autor: Zlatko Šimić