Uoči našeg razgovora s ministrom prosvjete i sporta dr. Vladimirom Strugarom, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama stupio je u jednodnevni štrajk kojim je, po riječima njegova predsjednika Andrije Puljevića, želio prosvjedovati protiv povećavanja norme, smanjenja koeficijenata i ukidanja bonusa za srednjoškolske profesore. Dodatni problem prouzročio je Puljevićev nesporazum s ministrovim zamjenikom Ivanom Vavrom oko potpisivanja Protokola o pregovorima za kolektivni ugovor.

• Kako ćete odgovoriti na ovaj štrajk i zahtjeve Nezavisnog sindikata?
- Mi smo već u jučerašnjem priopćenju rekli da je štrajk nepotreban a i štetan u ukupnom srednjem školstvu. Uvjeren sam da u ovom trenutku nije bilo razloga za štrajk. Nastali su neki novi odnosi i njih bi valjalo poštivati i onda vidjeti ima li razloga za štrajk. Koji su to novi odnosi? Vlada je nakon uviđanja da prosvjeta niz godina zaostaje sa svojim plaćama za nekim državnim poduzećima, pa i unutar javnih službi, pokušala ujednačiti koeficijente, tako da i školstvo dođe u jednak odnos sa drugim javnim službama. Onda su objavljeni koeficijenti te je vrlo lako vidljivo da ti koeficijenti, i za osnovnu i za srednju školu u cjelini rastu od 10-11 posto u odnosu na stanje koje smo imali. A mnoge druge javne službe smanjile su koeficijente.

• Kako onda tumačite prigovore većine sindikata da Vlada ide za smanjenjem osnovice plaća prosvjetnih radnika od 4551 kunu?
- O tome je još prerano govoriti pa neki unaprijed predviđaju rješenja. Naime, Ministarstvo financija će se ravnati na osnovi naših simulacija, koje sad imamo egzaktno jer su škole povratno dale print-liste i razvrstale zaposlenike po koeficijentima. Danas je vrlo teško govoriti hoće li se osnovica smanjivati. Istina, smanjila se masa za plaće, ali ujednačavanjem koeficijenta moguće je da će osigurana sredstva biti dovoljna da se plaće u prosvjeti ne smanjuju. Ujednačavanjem koeficijenata prosvjeti su oni nešto porasli, a drugima su smanjeni. Sada će se svi koeficijenti zbrojiti i staviti u odnos s masom raspoloživih sredstava. Tako da ćemo tek onda vidjeti hoće li se osnovica smanjiti.
 

• Međutim, sindikati se bune i protiv povećanja norme za dva sata, te uskraćivanja povišice na godine staža u zamjenu za bonus-sate. Kako će se to odraziti na eventualni tehnološki višak ako se profesori, što se može pretpostaviti, odreknu bonusa, a uzmu povišicu?
- Mi smo prešli iz sustava platnih razreda u sustav prema vrsti posla i stručnoj spremi. U izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu nema riječi o povećanju tjedne norme profesora. Ako bi doista čitali naš prijedlog Zakona, a imali su prilike, vidjeli bi da smo u tu normu ugradili i dva sata razredništva, što do sada nije bilo. Bilo je rješavano pravilnicima, Ustavni sud je poništio tu odredbu pravilnika i rekao da se to mora riješiti zakonski. Mi sada popravljamo ono što je davno pokvareno. A satnica je ostala između 20 i 24 sata, što se misli krajnje na nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Prema tome, nikako se ne povećava norma niti imamo namjere to učiniti. Bonus dakako ostaje veliki problem i otvoreno pitanje. Svojedobno smo se dogovorili sa Sindikatom hrvatskih učitelja da ljudi mogu birati između bonusa i povećanja plaća. Sad smo u drugom odnosu, i moramo zaista vidjeti kako ćemo riješiti taj problem. Ali bonus kao bonus možete naći u dvije zemlje: nekim pokrajinama Njemačke i Luksemburgu. Ali taj bonus nije vezan za godine staža već godine života, prema kojima se utvrđuje radna olakšica, svega do dva sata tjedno. Prijašnji ministar je smanjio normu učiteljima što je povećalo broj zaposlenih, došlo je vrijeme zabrane zapošljavanja, smanjena je ukupna masa sredstava. Prema tome, negdje moramo naći izlaz.

• Na što konkretno mislite?
- Pošto je zbog korištenja bonusa u srednjim školama trebalo otvoriti oko 700 novih radnih mjesta, mi vidimo da bonus nije ostvario svoj smisao. Jer mnogi učitelji koji su imali pravo na bonus - ako se nitko nije javio na natječaj za rad na šest sati tjedno - nastavili su raditi tih šest sati koji su im onda plaćeni prekovremeno. Mi danas vidimo da je bilo osoba koje su iskoristile dva, pa i tri puta bonus. Vidimo da su neki učitelji koji su imali pravo na bonus, imali 14 sati tjedne nastave. Dakle, u jednoj situaciji kada je zemlja trebala ići za tim da svi više radimo, došlo je do smanjivanja tjedne nastave. Moramo izaći iz toga. Ja potpuno razumijem težinu učiteljskog poziva. I vjerujem da treba pronalaziti određeno rješenje da našim učiteljima treba, možda pet godina prije odlaska u mirovinu, dati neku olakšicu. Budući da sada Zakon o srednjem obrazovanju ide na drugo čitanje, mi ćemo prirediti određeno rješenje i naravno neka svoju konačnu riječ dâ Hrvatski sabor. Mi ne želimo raditi lošije uvjete za učitelje, dapače potičemo njihov rad, slobodu, autonomiju, ali morali bismo biti realniji. Realniji i obzirniji za jednu činjenicu. Svake je godine sve manje djece, sve više razrednih odjela, i sve više učitelja. Dakle očito je riječ o jednom nesrazmjeru i lošem vođenju politike u školstvu. Posebice u zapošljavanju. Tu negdje moramo pronaći rješenje. Ja bih volio kada bismo zajedno sa sindikatima, otvoreno i jasno, a to ćemo učiniti nakon ove analize, razgovarali i zajednički pronašli adekvatnije rješenje.

• Znači li to da do daljnjeg ostaje alternativa između bonusa i povišice?
- Do daljnjega ostaje ta alternativa. O tome se razgovara i razmotrit će se na sjednici Vlade i drugom čitanju u Hrvatskom saboru.

• Kako objašnjavate da je Vaš zamjenik, Ivan Vavra, najprije potpisao sporazum o Protokolu za pregovore o kolektivnom ugovoru s Nezavisnim sindikatom, a dva dana kasnije odbio potpisati Protokol?
- Profesor Vavra nije napravio ništa na svoju ruku, niti je napravio nešto što nije u skladu s radom Ministarstva i odlukama Vlade. Mi moramo pregovarati sukladno Zakonu. Krenuli smo u pregovore u dobroj vjeri. U isto vrijeme je Gospodarsko-socijalno vijeće zatražilo da se utvrdi broj članova pojedinih sindikata i da se onda nastavi dalje pregovarati. Ništa neće propasti za dan-dva. Čim se ovo riješi nastavljamo dalje pregovarati.

• Stojite li još uvijek, usprkos mnogim kritikama, čvrsto na stajalištu da je u Hrvatskoj provediva efikasna decentralizacija financiranja i upravljanja, koja treba započeti već od 1. srpnja?
- Ja u projekt decentralizacije financiranja i upravljanja potpuno vjerujem. Zemlje koje su uspjele u tom projektu to bjelodano pokazuju. Mi zapravo mislimo da će kroz model decentralizacije financiranja ojačati samostalnost škola. Da će biti veći interes lokalne sredine. I što je najvažnije, mi ne stvaramo trošak a da nemamo izvore financiranja.

• Koji su izvori predviđeni za siromašne županije i one koje su postradale u ratu?
- Za sada su dva izvora financiranja. To je porez iz dohotka i fond za izravnavanje. Iz njega ćemo pokriti one troškove financiranja u sredinama u kojima se troškovi neće moći pokriti iz poreza na dohodak. S druge strane je dobro da se decentralizira i upravljanje, da veću suodgovornost damo i roditeljima. Dobro je da će ravnatelje škola u budućnosti imenovati školski odbor koji će bolje upoznati kandidate koji mogu zadovoljiti njihove potrebe.
Gordan Pandža