ZAGREB, 23. srpnja - Dok predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić pozdravlja potpisivanje sporazuma o granici sa Slovenijom, Damir Kajin, potpredsjednik iste stranke, izjavljuje kako je tim sporazumom Slovenija dobila ustupke kakve ne bi dobila nijednom arbitražnom komisijom, dodajući kako treba isključiti ocjenu da je Hrvatska nešto dobila.

• Ima li nesporazuma između Jakovčića i vas?
- Nikakvih! Riječ je o tome kako mediji interpretiraju naše izjave. Slovenija i Hrvatska upućene su jedna na drugu. Dijelimo 600 kilometara kopnene i morske granice pa smo i zbog toga »prisiljeni« na suradnju! No treba odbaciti teze nekih hrvatskih političara o kompromisu. Istina je da je Hrvatska Sloveniji dala goleme koncesije koje ona ne bi dobila ni u kakvom arbitražnom postupku.

• I zato smo, valjda, nešto dobili?
- Upravo zato što je dobila mnogo, Slovenija mora regulirati život uz granicu, odnosno, granični režim mora biti onakav kakav je bio prije '91., pravi europski. To je ono na čemu inzistira Istra.

• Je li se trgovalo s naša četiri sela?
- Ta sela na sjeveru Istre su Sloveniji bila samo lajtmotiv kako bi se izborila za suvereni izlazak na otvoreno more. I zato su »konzervirali« granični život u Istri koji je više podsjećao na granični režim »Slobodnog teritorija Trsta« nego što bi bio prispodobiv težnjama europski orijentiranih država. Mi u Istri stavljamo naglasak upravo na taj granični režim, a svjesni smo da se on mora riješiti prije ulaska Slovenije u EU i prije stupanja na snagu schengenskog režima, jer nakon toga će Hrvatska morati pregovarati s Bruxellesom, a ne više s Ljubljanom.
 

• Jesu li naši pregovarači toga bili svjesni?
- Dino Debeljuh i ja smo kod premijera Račana bili rezolutni: »Ako se dovedu u pitanje dva hektara zemlje na kojoj je Jorasova kuća i kasino, mi za taj sporazum nećemo glasovati«. Predočili smo i popis mjera što bi ih trebalo odmah poduzeti da se civilizira granični režim.

• Nije li važnije da smo »dali« morski koridor?
- Slovenija je dobila ono što je odredila kao svoj nacionalni interes. Ako to pridonese prevladavanju otvorenih hrvatsko-slovenskih pitanja, s tim se mogu složiti, ali bih volio vidjeti što će dobiti stanovnici pograničnog područja. Njih su hrvatski pregovarači na trenutak zaboravili. I zato su možda moje izjave kritičnije nego Jakovčićeve, pa i zato što živim šest kilometara od hrvatsko-slovenske granice. Ipak, mislim da će većih problema biti u Međimurju nego u Istri.

• Bismo li bolje prošli na međunarodnoj arbitraži?
- Sad je kasno o tome govoriti jer ona više ne dolazi u obzir. Osim toga, kopnena je granica bila utvrđena još za bivše države, sporazumom među republikama. Međutim, granica na moru nikad nije bila definirana među bivšim republikama, nego se prvi put utvrđuje ove godine. To je važno znati zbog određivanja većine, dvotrećinske ili kvalificirane, potrebne u Saboru za ratifikaciju sporazuma.

• Jesu li Slovenci bolje zaštitili svoje ribare negoli mi svoje?
- Položaj ribara definiran je 1997. godine malograničnim sporazumom u kojem su vraćena načela ribarenja i običaji što su vladali u tom dijelu Istre do 1991. godine. Kako slovenski ribari mogu loviti sve do Limskog kanala. Hrvatski ribari moraju imati mogućnost nesmetana plasiranja svog ulova u Sloveniji, što su mogli do 1991. Dakle, mi smo u Istri uvijek bili za kompromis, ali kad se već nešto daje, treba vidjeti što će stanovnici uz granicu dobiti. To ne smijemo prepustiti budućim dogovorima, kad će se uvijek nečim trgovati za nešto.
A. C.