ZAGREB, 9. rujna - Dr. Gvozden Flego, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i član saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, u prošlih je godinu i pol dana aktivno sudjelovao u kreiranju platforme za reformu hrvatskog školstva. Među ostalim, surađivao je i na izradi Vladine Strategije razvoja Hrvatske za 21. stoljeće.

• Nekidan ste sudjelovali na tribini o rješavanju krize u školstvu. Tamo su se mogli čuti razni prijedlozi, poput onoga fizičara Vladimira Paara, da s reformom koja bi se postupno razvijala do 2015. ne treba kretati prije 2006., s uvjetom da se do tada izdvajanje za školstvo poveća na šest posto BDP-a. Što mislite o tome?
- Drago mi je što akademik Paar dijeli mišljenje profesora Pastuovića, nositelja Strategije razvoja Hrvatske za područje obrazovanja, da je reforma obrazovanja složen posao za koji treba ispuniti brojne pretpostavke. Naime, pravce reforme bi ponajprije trebalo dogovoriti, a potom nekoliko godina cijeli školski sistem kadrovski, organizacijski i financijski pripremati da bi reformu uopće bilo moguće otpočeti.
Kad se reforma pokrene i kad se umanji razlika između škola u Hrvatskoj i onih u razvijenim europskim zemljama, bit će moguće govoriti o trajnom procesu transformiranja školstva, jer se neprestano mijenjaju sadržaji i metode poučavanja. Naročito zbog uvođenja kompjutera u obrazovanje, posljedice čega još nije moguće sagledati.
 

• Na tribini ste istaknuli da Vlada nije dovoljno uvažila vrijednost znanja kao preduvjeta za izlaz Hrvatske iz gospodarske krize.
- Istaknuo sam da školstvo ovisi o društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu, a naš kontekst smatram ekonomski nepovoljnim, a politički barem dvostruko opterećenim. Prvo, u strukturama sadašnje vlasti i dalje snažno prevladava partitokracija, stranačka podobnost umjesto sposobnosti i stručnosti.
Centraliziranost se reproducira jer su brojni ministri i stranački lideri i dalje članovi upravnih odbora umjesto da Vlada, angažirajući stručnjake i ljude izvan svoga kruga, proširuje osnovu vlasti. U takvom je kontekstu za školstvo odlučujuće što će kazati politika, pogotovo Vlada. A Vlada, iako je među njezinim članovima četiri, sada već pet sveučilišnih nastavnika - jer se za svog ministarskog mandata g. Strugar dao izabrati za docenta - nažalost nije shvatila značenje ni znanosti ni znanja ni obrazovanja kao one sile koja, prvo, može izvući društvo iz ekonomske krize i drugo, pokrenuti dugoročni razvitak.
Nesposobnost Vlade da sagleda tu elementarnu činjenicu i počne odlučno ulagati u obrazovanje kao budućnost svih nas tim je začudnija, pa i tragičnija, jer je posve bjelodano da se razvoj suvremenog društva, poglavito privređivanja, gradi na znanosti. Ni na tom području nova hrvatska vlada nije napravila bitan ni metodski niti financijski iskorak u odnosu na prethodnu.

• Koji su temeljni razlozi tome?
- Ne znam koji su razlozi, no umjesto nagađanja o njima radije bih upozorio na dalekosežne posljedice. Hrvatska je i dalje na europskom začelju po stopi izdvajanja BDP-a za školstvo. Ono iznosi manje od 3,5 posto, većina europskih zemalja financira obrazovanje sa pet do šest posto, a neki smo dan čuli da neke europske zemlje izdvajaju i osam posto. Na nizu primjera, nacionalnih i regionalnih, zapadnoeuropskih, američkih i japanskih, dalo bi se pokazati da je ekonomski prosperitet gotovo proporcionalan ulaganjima u obrazovanje i znanost. Istina je da u razvijenome svijetu veliki dio novca za školstvo, napose za znanstvena istraživanja, dolazi iz društva, a ne samo od države, no istina je i to da upravo najrazvijenije europske države, Europska unija, kao i najprivatiziranija zemlja svijeta, Sjedinjene Američke Države, ulažu golema sredstva u znanost, kako bi njeni rezultati unaprijedili proizvodnju i time pridonijeli općem dobru. Istina je i to da su u zemljama koje su se oporavljale od posljedica rata države bile glavni pokretači razvojnih djelatnosti. To su samo neki pokazatelji zašto se školstvo ne smije tretirati kao potrošnja nego kao najisplativija investicija u budućnost.

• Je li ovo indirektan prigovor financijskoj politici ministra Mate Crkvenca prema obrazovanju?
- Ovo je prije svega direktan prigovor financijskoj i obrazovnoj politici Vlade kao cjeline, a indirektno i njenim resornim ministarstvima.

• Kako gledate na uvođenje Učiteljskog studija s pojačanim predmetom?
- Konačne bi odluke trebalo donositi na temelju sagledanih potreba sistema i analiziranih mogućnosti njegovih sastavnih dijelova. Konkretno, smatram da takvim odlukama treba prethoditi studija o potrebama za kadrovima, a potom i komparativna analiza nastavničkih, prostornih i ostalih mogućnosti pedagoških akademija i filozofskih fakulteta. Budući da svaki potez u školstvu ima brojne i dalekosežne posljedice, bilo bi optimalno kada bi se odluke donosile na temelju argumenata, a ne osobnih utjecaja i lobija. I zbivanja u ovom području potvrđuju tezu kako će postati moguće govoriti o pravnoj državi i elementarnoj pravdi tek kada se ukine, ili barem obeshrabri partitokratska ili ikoja druga arbitrarnost, kada nestane prevlasti osobnih interesa, kada svaki pojedinac i svaka institucija steknu jednake šanse. A to je bilo udarno predizborno obećanje, zar ne?
Gordan Pandža