ZAGREB, 5. listopada – Idućeg tjedna na dnevnom redu koalicijske petorke ponovno će se naći ugovor o granici sa Slovenijom. Predsjednica HNS-a dr. Vesna Pusić misli da će petorka postići minimalni konsenzus oko razgraničenja sa susjedima pa neće biti potrebna međunarodna arbitraža. Za Vjesnik govori i o odnosima u vladajućoj koaliciji i oporbi:

– Mislim da premijer neće tražiti međunarodnu arbitražu. Sad se otvaraju dvije mogućnosti: Vlada može odlučiti o potpisivanju sporazuma, jer to jest u njenoj ovlasti, no ratifikaciju, za što joj trebaju dvije trećine glasova u Saboru, može odgoditi.

l Procjenjujete li da će se dogoditi upravo to?
– Vjerojatno će Vlada i premijer potpisati sporazum, no da bi imali neko zaleđe, moguće je da će zatražiti formalno glasanje o takvoj odluci, računaju da za to mogu dobiti natpolovičnu većinu. No bila bi to samo simbolična potpora. Formalno, Vladi potpora Sabora ne treba jer premijer ima unutar svojih kompetencija pravo na potpisivanje takvog sporazuma na temelju stavova Vlade, a ratifikaciju može odgoditi na neodređeno vrijeme.

l S obzirom na to da premijer za potpisivanje sporazuma nema potporu koalicijskih partnera, znači li to da će se oglušiti o konsenzus među strankama petorke?
– Premijer mora dobiti podršku Vlade i petorke i minimalan konsenzus mora se postići. Mislim da ćemo postići minimalan konsenzus, iako sporazum nije najbolje riješen.
 

l Konkretno, koje su HNS-ove rezerve prema sporazumu?
– Glavni problem su dvije točke. Jedna se tiče razgraničenja na moru koje bi, prema sadašnjim prijedlozima, imalo trajan karakter, umjesto da se vremenski ograniči, kao što je to uobičajeno u međunarodnim sporazumima. Moglo se dogovoriti vremensko ograničenje na, primjerice, 50 godina. A kao drugo, smatrali smo da su se dogovori o granicama, problemi nuklearne elektrane Krško i vraćanje duga Ljubljanske banke hrvatskim građanima trebali tretirati kao tri elementa istih pregovora. O tome se trebalo pregovarati u paketu, a meni se posebno problematičnim čini dogovor oko nuklearne elektrane. Jer, time što smo uzeli pola elektrane preuzeli smo i pola troškova za trajno skladištenje nuklearnog otpada i rekonstrukciju elektrane kad za to dođe vrijeme, a time smo vjerojatno dobili najskuplju struju. Mogli smo proizvesti i uvesti daleko jeftiniju struju, ovo je najskuplja varijanta.

l Imate li kao članica vladajuće koalicije dojam, poput dijela političke javnosti, da osovina SDP-a i vodstvo HSS-a ignoriraju sve ostale u koaliciji?
– Nemam takav dojam nego imam osjećaj da apsolutno dominira vodstvo SDP-a, a da vodstvo HSS-a nema naročitu ulogu. Približavanje predsjednika HSS-a Tomčića i predsjednika SDP-a Račana događa se na praktičnim i kadrovskim pitanjima, a ne oko koncipiranja politike, pri čemu je trenutno apsolutno dominantan SDP, a svi mi drugi možemo nešto malo utjecati na to na pojedinim točkama, ako se baš jako »ukopamo«... Rekla bih prije da je došlo do situacijske bliskosti stranačkih vodstava SDP-a i HSS-a. To doduše jest neobičan fenomen, jer su upravo te dvije stranke, po svom političkom konceptu, u Hrvatskoj apsolutno najudaljenije. Njihovi se birači ne poklapaju i nemaju ama baš nikakve sličnosti. Ali zbog destabilizacije HSLS-a zbližili su se pa je HSS, kao treća stranka u koaliciji po broju zastupnika, postala SDP-u nešto važnija. No zajednički politički projekt SDP-a i HSS-a bio bi potpuni apsurd, jer riječ je o dvjema vrlo različitim strankama. Na lokalnoj razini to je sasvim očito.

l Hoće li se to što je HSLS iz stranke isključio ministra Tušeka odraziti i na promjene u Vladi?
– Što se raspodjele ministarskih mjesta tiče, mislim da neće. No, ne znam što još može tražiti stranka koja je iz Vlade isključila ministra koji je podržao Vladu u odluci koju je njegova parlamentarna stranka podržala u Saboru.
Miroslava Rožanković