ZAGREB, 8. studenoga – Na okruglom stolu »Mediji i socijalna politika« u sklopu seminara »Mediji-etika-socijalna pitanja« što je i ove srijede održan u Hrvatskom novinarskom društvu, pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi doc. dr. Nino Žganec govorio je o socijalno najugroženijima u očima medija. O toj temi, ali i o siromaštvu u Hrvatskoj, razgovarali smo s dr. Žganecom i za Vjesnik.
•Jesu li socijalno najugroženiji roba za medije ili novinari, pišući o njima, ukazuju na neke društvene probleme?
- Ne volim nikakve generalizacije. Ne mogu reći da su siromašni ili bilo koji dio populacije za novinare roba, unatoč tome što se povremeno može steći takav dojam. Pritom se uvijek treba zapitati za odgovornost i za cilj izvještavanja o nečemu ili nekomu. Kod socijalno najugroženijih ima najmanje mjesta za senzacije. Svjestan sam da se novine moraju prodati. S te strane mogu razumjeti takav pristup. No, zato je i odgovornost svih onih koji brinu o socijalno najugroženijima, a to je na prvome mjestu Ministarstvo rada i socijalne skrbi, da pružaju kvalitetnu, pravodobnu, istinitu informaciju.
•Mogu li novinari stvarno pomoći konkretnim akcijama, ili pak takve akcije djeluju samo paradigmatski, jer ukazuju na određeni širi problem?
- U odgovoru na to pitanje treba odgovoriti na pitanje što je siromaštvo i kakva je to pojava. Kod siromaštva se bez daljnjega radi o multidimenzionalnoj pojavi. Siromaštvo nije samo materijalno. Ono je vrlo često psihološko i psihosocijalno. U tom kontekstu novinari imaju ulogu i na jednom i na drugom području. Oni mogu pružiti izravan doprinos suzbijanju siromaštva, na psihološkoj razni kvalitetnim izvještavanjem mogu puno pridonijeti psihosocijalnoj dobrobiti siromašnih. Nekvalitetnim izvještavanjem, međutim, oni mogu na psihološkoj razini siromašnima izuzetno štetiti.
|
Materijalno siromaštvo najčešće je praćeno psihološkim i psihosocijalnim siromaštvom
Ministarstvo rada i socijalne skrbi zapravo je najmanje pozvano za borbu protiv siromaštva, za nju su mnogo više odgovorna ministarstva gospodarstva i malog i srednjeg poduzetništva, ističe dr. Nino Žganec, pomoćnik ministra radai socijalne skrbi
|
•Što je psihološko, a što psihosocijalno siromaštvo?
- Kad se govori o siromašnima, često se koristi termin socijalno deprivirane obitelji, koje uz materijalno uskraćenja, trpe i na psihološkoj razini. Obično se to odražava u nekvalitetnom odgoju. Često je siromaštvo uzrok i različitih socijalnopatoloških pojava, često mlađih članova obitelji.
•Kakva je struktura siromaštva u Hrvatskoj?
- Po istraživanju koje je u Hrvatskoj provedeno 1998. godine, a koje bi trebalo hitno ponoviti, struktura siromašnih u Hrvatskoj bitno je drukčija nego u svijetu. Kod nas su najsiromašniji stari i neobrazovani, što u svijetu, u pravilu, nije slučaj.
•Očekujete li poboljšanje socijalne slike Hrvatske u sljedećoj godini ili godinama?
- Ministarstvo rada i socijalne skrbi među posljednjima je pozvano da procjenjuje i projicira razvoj socijalne slike. To trebaju koncipirati, ali na neki način i ostvarivati i druga ministarstva, primjerice gospodarstva ili malog i srednjeg poduzetništva. Socijalna skrb kao dio Ministarstva, ima rezidualni karakter i ona izravno ne može bitno pridonijeti smanjenju siromaštva. Uvjeren sam da će se, ako ne sljedeće godine, u narednih nekoliko godina socijalna slika u Hrvatskoj promijeniti bitno na bolje.
Tihomir Ponoš
|
