Uspjesi i nedostaci hrvatske diplomacije na izmaku godine te nedavni prvi službeni posjet jugoslavenskoga ministra Gorana Svilanovića Zagrebu povod su razgovoru s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom.

• Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) je nedvojbeni uspjeh Zrinjevca postignut u ovoj godini. Koje ste vanjskopolitičke ciljeve zacrtali za iduću godinu?
– Moramo postići da iduće 2002. godine primijenimo barem jedan značajan dio onoga što smo potpisali s Europskom unijom 29. listopada, ali i da lobiramo kod što većeg broja zemalja članica Unije kako bi u svojim nacionalnim parlamentima ratificirale SAA. To ne bi trebalo biti previše zahtjevno. Kad nas je jednom EU podržala kolektivno, valja očekivati da će nas članice Unije poduprijeti i pojedinačno.

• Mislite li, dakle, ratifikaciju u svih 15 nacionalnih parlamenata EU-a postići do kraja 2002.?
– To ne ovisi samo o našim naporima, već i o unutarnjopolitičkoj situaciji tih 15 zemalja. Želio bih podsjetiti da će u idućoj godini čak sedam država članica Europske unije imati opće izbore.
Proširenje Europske unije nije samo vanjskopolitičko pitanje nego i unutrašnje pitanje svake od tih zemalja. Jednako tako, potpisom na SAA Europska unija nije više samo vanjskopolitičko pitanje za Hrvatsku, nego postaje i unutarnjopolitičkim pitanjem.

U interesu nam je smirivanje nestabilnog susjedstva
 

• Koliko se Hrvatska može približiti NATO-u iduće godine?
– Vjerujem da ćemo do svibnja, a svakako na sastanku Sjeveroatlantskog vijeća u Reykjaviku uspjeti ući u MAP (Akcijski plan članstva) NATO-a. Puno smo postigli pristupom Vilniuskoj skupini zemalja, iako prethodno nismo bili članicom MAP-a. Vjerujem da ćemo prije rujna ući u sustav MAP-a te da ćemo summit NATO-a u Pragu dočekati kao zemlja kandidat. To nije nerealno ako ozbiljno odmaknemo s reformom oružanih snaga, odnosno ako dovršimo strategiju nacionalne sigurnosti. Siguran sam da ćemo uspjeti iduće godine postići puno više, a tu ambiciju podupiru i opće prilike nakon 11. rujna.
Hrvatska kao doduše mala zemlja, ali locirana na veoma zanimljivom geopolitičkom prostoru, može značajno pridonijeti razini sigurnosti u Europi. Hrvatska je naime jedna od rijetkih zemalja u sustavu partnerstva za mir, koja ima neposredno ratno iskustvo.
Naime, mi radimo i na tome da se spriječi obnova tzv. balkanske rute, kojom se s Istoka na Zapad švercaju ljudi, droga, oružje, dakle, ono što ugrožava nacionalnu sigurnost. Međutim, tom balkanskom rutom se šverca sa Zapada na Istok, o čemu se puno ne govori. Švercaju se luksuzni automobili, tehnologija, umjetnine... I to nas kvalificira kao ozbiljnog kandidata za MAP, a onda, i za NATO.

• Dosad se iz međunarodnih krugova isticala vodeća uloga Hrvatske na području jugoistočne Europe. Kako se Hrvatska može nametnuti u tom pogledu u 2002.?
– Osim važnog sporazuma s EU-om, Hrvatska je sklopila i 199 sporazuma sa svojim susjedima. Time se Zagreb nameće kao ozbiljan protagonist regionalne politike. Pritom naglašavam da se naš regionalni koncept ne sužava samo na jugoistok Europe. Hrvatska je naime prije svega mediteranska zemlja, ali i srednjoeuropska zemlja. Naši glavni industrijski potencijali su usmjereni prema zapadnoj i srednjoj Europi.
Prema tome, regionalna suradnja je operacionalizirana u tzv. novom multilateralizmu. Spomenut ću Jadransko-jonsku inicijativu, Kvadrilateralu, CEFTA-u, kojoj ćemo pristupiti, vjerujem, iduće godine.
Naša obveza međutim ostaje jugoistok Europe i od toga ne bježimo. Stabiliziranje stanja u složenim državama poput BiH, SRJ i Makedonije naš je cilj. U našem je interesu smirivanje tog nestabilnog susjedstva, u kojem je još uvijek postoje i elementi izvanrednog stanja.

»O granici ne bih spekulirao«

• Što smatrate diplomatskim neuspjehom u 2001. godini?
– To što nismo u većoj mjeri otklonili euroskepticizam oporbenih stranaka. Potpisali smo sporazum s EU-om i ratificirali ga. S druge strane, postoje stranke koje javno deklariraju europejstvo i poštivanje međunarodnih obaveza, a kad treba dignuti ruku da se podupre sporazum s EU-om, ili suradnja s Haagom, glasaju protiv.

• Što je s graničnim sporazumom sa Slovenijom? Posljednji put kad smo razgovarali, rekli ste mi da je taj sporazum među dvama premjerima na korist i Hrvatske i Slovenije. Sabor ga je međutim odbio. Nije li to neuspjeh?
– Barem jedan od tri problema smo htjeli skinuti s dnevnoga reda. Nismo uspjeli potpisati sporazum o graničnoj crti, ali smo uspjeli riješiti pitanje NE Krško. Kako će se pitanje granice razvijati u 2002. godini, ne bih spekulirao.

• Očigledno preostaje međunarodna arbitraža, zar ne?
– Arbitraža će se dogoditi ako tako odluči Hrvatski sabor i slovenski partner. Međutim, napominjem da je Slovenija ratificirala malogranični sporazum i taj se od početka rujna primjenjuje. Što to znači za 400-500.000 ljudi s ove strane granice, ne treba posebno govoriti.
•BiH je također neposredni hrvatski susjed. Kakvi su planovi u tom smjeru za 2002.?
– Potpisali smo ugovor o graničnim prijelazima. Imali smo dva vrlo dobra sastanka međudržavnog vijeća za suradnju. Daleko smo odmakli i u pogledu imovinsko pravnih pitanja, ali i oko sporazuma o korištenju Luke Ploče i prolaska kroz Neum.

• Kada će doći na red rješavanje granice sa SRJ na Dunavu?
– Ustanovili smo međudržavnu mješovitu diplomatsku komisiju, koja će dogovoriti načela na temelju kojih će se utvrđivati granična crta. Prema tome, imamo okvir za suradnju. Nemojte zaboraviti da smo učinili korak naprijed u odnosu s Beogradom i to u rješavanju pitanja nacionalnih manjina. Koncem godine počeli smo pregovarati o tome i to tako da su nacionalne manjine s obje strane partneri u tom procesu. Taj je sporazum zamišljen još 1996., ali se ništa na tom planu nije postiglo.
Vraćene su vukovarska i jasenovačka zbirka u Hrvatsku. Počeli smo pregovarati i o sporazumu o slobodnoj trgovini.

Važna je i izvaneuropska suradnja

• Što biste popravili u idućoj godini?
– Iskreno, želio bih da iduće godine razriješimo sve nedoumice s Italijom. Imamo situaciju da smo se u Hrvatskoj složili oko teksta Sporazuma o partnerstvu, suradnji i prijateljstvu, ali čekamo da talijanska strana to parafira.
Što se tiče izvaneuropske suradnje, 2001., za razliku od prethodne godine, puno se putovalo izvan Europe. Hrvatska, bez obzira na to što je u Europi, ne može sebi priuštiti luksuz da se usredotoči samo na Bruxelles i neposredno susjedstvo.
Ove smo godine obnovili veze s Kanadom, Latinskom Amerikom, Australijom i Novim Zelandom. Povrh toga, posjetio sam Kinu, koja je članica Vijeća sigurnosti UN-a, ali i Indiju. To je tržište od dvije milijarde ljudi.

• Ocijenite odnose sa SAD-om.
– Ti su odnosi partnerski. Ove sam godine službeno posjetio i američkoga državnog tajnika Colina Powella, a neformalno smo se susretali na mnogim multilateralnim skupovima. Sjedinjene Države snažno podupiru reformske napore hrvatske Vlade i cijene naš doprinos regionalnoj suradnji kao i jačanje ukupnih sigurnosnih prilika na europskom jugoistoku.

• Hoće li SAD uskoro ukinuti vize prema Hrvatskoj?
– Sve zemlje EU-a su nam ukinule vize, osim Velike Britanije. London će to učiniti onoga trenutka kad to ne bude preprovokativno za njihovu vlastitu javnost. Ilegalni migranti su vrlo traumatično pitanje za Britance. S obzirom da tamo nema osobnih iskaznica i da tamo vrlo izdašno skrbe za imigrante, postali su nešto stroži u tom smislu. Vize dakle ovise o unutarnjim pitanjima u samoj Britaniji. Vize međutim ne traumatiziraju odnose između Londona i Zagreba.
Što se tiče SAD-a, nakon 11. rujna nije sretno vrijeme za razgovor o tome. Sada je tamo primarno pitanje kako uskladiti razvoj demokracije i potrebu da se demokracija djelotvornije čuva.
Vinka Drezga