ZAGREB, 7. siječnja - Baš kad se pomislilo da se skandal zbog Baxterovih dijalizatora utišao, nova je vijest odjeknula poput bombe. Naime, vijest da je u Baxterovim dijalizatorima pornađen toksin perfluoroizobutilen, koji spada u red bojnih otrova na popisu kemikalija Konvencije o zabrani sinteze i upotrebe bojnih otrova, izazvala je novi šok u javnosti. Perfluoroizobutilen je moderni bojni otrov, sintetiziran sredinom šeszdesetih i za razliku od drugih sličnih toksina i konvencionalnih bojnih otrova prolazi sve zaštitne filtere i budući da je plin, bezbojan i bez mirisa, nemoguće ga je identificirati. Kako je dospio u Baxterove dijalizatore, pokazat će istraga, no što je zapravo perfluoroizobutilen i koliko je opasan?
Za pojašnjenje smo zamolili dr. Radovana Fuchsa, toksikologa, znanstvenog suradnika Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada te Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu.
»Perfluoroizobutilen je supstanca koja nastaje pri određenim okolnostima, odnosno određenim temperaturama u interakciji s teflonom. Naime, kad teflon zagrijavamo na otprilike 600 stupnjeva, pa i više, u danim okolnostima se može pojaviti kemijska supstanca u plinovitu stanju koja, koliko mi je poznato, nema neku industrijsku primjenu. Podaci o toj supstanci su vrlo oskudni, no vrlo je sretna okonost bila ta da je u MUP-ovu laboratoriju postojao spektar te supstance, pa se ona uspjela identificirati. Perfluoroizobutilen spada u kategoriju iz koje se supstance mogu proizvoditi bojni otrovi, vrlo je toksičan, čak 10 puta toksičniji od najtoksičnijeg konvencionalnog bojnog otrova fosgena«, objašnjava dr. Fuchs.
 

• Možemo li ga svrstati u bojne otrove kojima se u laboratorijima u svijetu eksperimentiralo?
- Postoje indikacije da su velike sile svojedobno eksperimentirale tim plinom kao mogućim bojnim otrovom, no čini se da se odustalo od njegove primjene u te svrhe zato što ga je vrlo teško kontrolirati. Postoje i neki podaci iz bivšeg SSSR-a i SAD-a da su njihovi znanstvenici radili na ispitivanjima perfluoroizobutilena. Soman, sarin, foskin bojni su otrovi. Foskin je stari bojni otrov, njegova je toksičnost gotovo trenutačna. Zbog udisanja takovog plina, ako odmah nema intervencije, smrtnost je gotovo trenutna. Dakle, perfluoroizobutilen je 10 puta toksičniji od fosgena.

• Tri analitičarke MUP-a, stradale pri ispitivanju Baxterovih dijalizatora, imale su simptome trovanja i završile su u bolnici.
- Analitičarke u MUP-u su radile na analizi tekućina »ispiraka« iz filtera i očito je pri manipulaciji uzorkom došlo do oslobađanja plina iz supstance i gotovo je sigurno udisanjem došlo do trovanja. Jedna je kožom došla u dodir sa supstancom, no podataka o dermalnoj toksičnosti perfluoroizobutilena zasad nema.

• Kako je moguće da bojni otrov dospije u Baxterove dijalizatore?
- Mogu samo pretpostaviti da je, evenutalno, došlo do određene tehnološke pogreške ili da je plin nastao zbog određene pogreške u samom procesu proizvodnje filtera. Naravno, moguće je i to da se radi o nekoj terorističkoj aktivnosti. No, tu mogućnost držim najnestvarnijom.

• Dakle, cijela je stvar očito izmakla kontroli, koju provodi svaka velika kompanija, pa i Baxter.
- Baxter je ogromna multinacionalna korporacija i poznato ime u svijetu. Imala je izvrsne dijalizatore. Ovi filteri, koji su se prodavali u svijetu, poizvod su jedne manje tvrtke, koja je proizvodila i filtere i dijalizatore. Baxter je kupio tu tvornicu zato da svlada tehnologiju proizvodnje filtera. Kod tako velikih kompanija, filteri se proizvode na nekoliko mjesta u svijetu. Kako je došlo do pogreške, istraživanja će pokazati. No, neupitno je da se radilo o pogreškama na filteru.

• Nakon te najnovije spoznaje postavlja se pitanje je li odgovornost našeg Ministarstva zdravstva ipak bila presudna?
- Ministarstvo je zakazalo u upravljanju i signaliziranju u određenim u rizičnim okolnostima u kojima, recimo, umru 23 pacijenta. Međutim, s obzirom na cijelu zbrku u vezi s Baxterom, mislim da Ministarstvo nije trebalo sumnjati da taj proizvod nije bio ispravan.
Lidia Černi