Srpska narodna stranka nedavno je najavila Program rješavanja statusa i položaja srpske zajednice u Hrvatskoj. Bio je to povod za ovaj razgovor s predsjednikom SNS-a Milanom Đukićem.

• Komentirajući prijedlog Izvještaja hrvatske Vlade Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe o provedbi preuzetih obveza, rekli ste da su mnoge obveze zakonski prihvaćene, ali da se mnoge ne provode ili su samo parcijalno provedene. Biste li to malo pojasnili?
- Vlada surađuje s međunarodnom zajednicom i mnoge je preuzete obveze i zakonski uobličila. Međutim, implementacija najvećeg dijela tih zakonodavnih akata nije zaživjela. To se najviše tiče odnosa prema demokraciji, pravnom poretku i zaštiti ljudskih prava. Kada govorimo o zaštiti ljudskih prava, o njihovu kršenju, o degradaciji određenih entiteta, onda moramo reći da se to isključivo tiče srpske zajednice. Znači, s jedne strane se ne može reći da Vlada i vladina politika ne pokazuju političku volju da se obveze izvrše. S druge strane postavlja se pitanje je li to prihvaćanje odraz ucjena i pritisaka međunarodne zajednice ili uistinu logičkog i samostalnog shvaćanja da Hrvatska treba izrasti u građansko, civilizacijsko društvo.
 

• Izjavili ste da je kulturna autonomija nedostatno rješenje za Srbe i najavili program SNS-a za rješavanje toga statusa. Koji je to program? I zašto mislite da je sadašnji status Srba u Hrvatskoj loš i neodrživ?
- Kada govorimo o kulturnoj autonomiji moramo se podsjetiti da je to kategorija koja nije proizišla iz stvaranja neovisnosti Republike Hrvatske, da je ta kategorija živjela 50 godina i da se odnosila na male entitete, koje je trebalo posebno štititi a u koje nije ulazila i srpska zajednica jer je imala status konstitutivnog naroda. Međutim, danas građani srpske nacionalnosti, kao nacionalna manjina, iz niza razloga ne mogu apsorbirati prava koja im kao nacionalnoj manjini pripadaju. To je, prije svega, nemoguće zbog disperzije srpskog stanovništva, koje nije kao recimo talijanska manjina locirano u jednoj županiji, ili gradu ili mjesnoj zajednici. Dakle, problem je kako će ta prava ostvariti Srbi u velikim gradovima, recimo u Zagrebu gdje ih je deset ili dvadeset puta više nego u srpskoj općini Donji Lapac, gdje ta prava mogu ostvariti?

• I zbog toga SNS priprema Program rješavanja statusa Srba u Hrvatskoj.
- Da.

• Na koji način?
- O tome kada dođe vrijeme. No da građani iz toga ne bi iščitavali da se radi o nečemu što bi moglo sličiti na neku novu pobunu ili nešto što bi opet narušavalo međunacionalne odnose i što bi išlo na uštrb prava, stabilnosti Hrvatske, SNS je odlučila za narednih šest mjeseci izići u javnost i međunarodnu zajednicu s jasnim prijedlogom rješenja statusa i položaja Srba.

• Hoće li to biti politička autonomija?
- To neće biti traženje autonomije koja bi se kao posebna kategorija odnosila samo na Srbe u Hrvatskoj. Apsolutno ne. Ali mislimo da se njihov status može riješiti u regionalnom okviru. U tom regionalizmu, sasvim sigurno, mogao bi se riješiti status srpske zajednice u Hrvatskoj.

• Mislite na neku zajednicu općina?
- Recimo regionalizam ili zajednica općina, što znači povezivanje, kulturno, resursno, povijesno, prometno itd. To je ono što sam i 1990. predlagao kolegama u Krajini.

• U zaključcima godišnje skupštine SNS-a održane krajem 2001. stoji da ćete na budućim izborima zajednički nastupiti sa srpskim strankama. Znači li to i homogenizaciju Srba?
- Građani srpske nacionalnosti u Hrvatskoj nisu mogli doprinijeti koliko su mogli u stvaranju i građenju građanskog društva u Hrvatskoj upravo zato što su bili razjedinjeni. Kada govorim o razjedinjenosti onda ne govorim o razjedinjenosti koja bi se homogenizirala na način da ruši pravni poredak Hrvatske i tražila nešto neostvarivo unutar Hrvatske. Nego, pritom mislim da Srbe u Hrvatskoj ne mogu prema međunarodnoj zajednici predstavljati interesi određenih srpskih grupacija koje podržava Vlada i financiraju se iz državnoga proračuna. Kako Srbi, a nas je između 500 i 600 tisuća, kao građani mogu ostvariti svoj status i opstati kroz tzv. kulturnu autonomiju na način da se četiri nevladine »tamburaške« grupe financiraju iz proračuna države. Molim vas, može li se preko te četiri grupe njegovati i razvijati kultura i sačuvati srpski identitet? Ne može!

• Spomenuli ste 500-600 tisuća Srba. Mislite da ih toliko sada živi u Hrvatskoj?
- Između 560 i 600 tisuća Srba. To je broj s popisa stanovništva iz 1991. godine. Novih popisnih podataka još nemamo, a nemamo ni jedan zahtjev da je neki s toga popisa podnio zahtjev za ispis iz hrvatskoga državljanstva.
Andrija Tunjić