GENERAL VLADIMIR ZAGORAC, BIVŠI DIREKTOR RH ALANA * generale Zagorac, tko vam je zapovjedio da se Blaškićeva obrana plaća preko RH Alana?
- Ministar obrane, koji je ujedno bio i predsjednik skupštine Alana.
* Dakle, Gojko Šušak.
- Da, ali s time su bili upoznati svi ministri u tadašnjoj Vladi.
* Je li Šuškova zapovijed bila usmena?
- Da. Ali po Zakonu o obrani ja sam, kao general HV-a, mogao primati i usmene naredbe od vrhovnog zapovjednika i ministra obrane.
* Je li vam pokojni vrhovnik ikad izdao neku usmenu zapovijed?
- Ne, uglavnom mi je naredbe vrhovnog zapovjednika prenosio ministar obrane.
* Vi, dakle, tvrdite da ste sve radili po naredbama iz Vlade. No, ako je i tako, vi ste suodgovorni za loše poteze i malverzacije?
- Zašto? Meni je samo bilo važno da je Vladina odluka potpisana i da ima pečat. Sve drugo je posao institucija pravne države, jer nije na meni da ocjenjujem zakonitost pojedinih Vladinih odluka i rješenja.
* Na temelju čega se RH Alan pojavljivao kao posrednik u sklapanju poslova sa 66. pukovnijom, odnosno s poduzećem Monitor?
- Na temelju generalne odluke Vlade da se na izgradnji cesta angažira Hrvatska vojska i HVO.
* Zašto Vlada poslove nije dogovarala izravno s HV-om i HVO-om, nego se RH Alan pojavljivao kao posrednik?
- Ne znam, ja to stvarno ne znam. Mogu vam samo reći svoj stav: to je trebalo izvesti tako da vojska radi, jer vojnici ionako služe vojni rok, država nabavlja opremu i nema dodatnih troškova. Ovako je ispalo da vojska radi, ali se jedan dio troškova refundira: jedan dio 66. pukovniji, a jedan dio Monitoru, koji je od svog profita trebao skrbiti o braniteljima u Hercegovini.
* Je li RH Alan imao potpisane ugovore s Rojsovom pukovnijom, odnosno s Monitorom?
- Imali smo okvirni ugovor s Monitorom o gradnji cesta.
* Jeste li sklapali pojedinačne ugovore o izgradnji pojedinih dionica?
- Ne, nismo.
* Nije li vam malo nelogično da jedna državna firma kao što je RH Alan ostvaruje profit isključivo poslujući s državom?
- Ponavljam, nesretno je rješenje da je Alan bio posrednik u građevinskim poslovima. To je nama samo stvaralo probleme. Ali nisam ja o tome odlučivao...
* Nego tko?
- Pa, svi su znali, svi u tadašnjoj vlasti su znali što radi Alan. Svi ljudi koji su tada bili u državnom vrhu, znali su za sve, apsolutno sve poslove Alana. A o ovim novinarskim mistifikacijama ne želim ni govoriti...
* Kojim mistifikacijama?
- Pa, ovih 20 milijuna maraka, navodno, lažno prikazanih troškova.
* Da, što ste učinili s tih 20 milijuna DEM?
- To su rezervirana sredstva za normalno poslovanje u sljedećoj godini. Ako se ta sredstva ne potroše, ona se prenose u sljedeću proračunsku godinu. Ali to nitko ne želi čuti... Ista je stvar i s optužbama gospodina Gareljića. Neka predoči dokaze o tome da sam ja uzimao provizije! A dokaza sigurno nema.
* Dakle, sklonili ste ih na vrijeme.
- Ne, dokaza o tome nema, jer nikad nisu ni postojali. Kakva provizija...
* Koja su tri čovjeka imala kreditne kartice u Alanu?
- Kartice su imali ljudi koji su bili zaposleni u Ministarstvu obrane, a surađivali su s Alanom na nekim poslovima. Oni su se karticama služili prilikom putovanja u inozemstvo na izložbe naoružanja, jer su karticama plaćali hotele i druge troškove na putovanjima.
* U reviziji se govori o troškovima reprezentacije...
- Mi smo putovanja u inozemstvo vodili pod reprezentacijom i svi su računi predočeni, ali nismo specificirali troškove. Pokušat ćemo to učiniti u dogledno vrijeme.
Ivica Đikić
|
|||