Zbog naputka Vladinog ureda za odnose s javnošću, s ministrom prosvjete i sporta dr. Vladimirom Strugarom, ovom prilikom nismo mogli razgovarati o aktualnom prijedlogu reforme hrvatskog školstva. Ministar će, naime, o reformi školstva moći govoriti tek kad prijedlog bude predstavljen Vladi. U razgovoru za Nedjeljni Vjesnik, dr. Vladimir Strugar ocjenjuje stanje u kojem se nalazi hrvatsko školstvo, energično odbacujući ocjene da je riječ zabrinjavajućem ili kritičnom stanju. Model decentralizacije, koji je na snazi od srpnja prošle godine, a zahvaljujući kojemu, prema informacijama s terena, neke škole nemaju ni osnovnih sredstava za funkcioniranje, prema ministru Strugaru prolazi sasvim dobro. Moguće je, kaže, da se u pojedinim sredinama dogodilo da škole nisu dobile na vrijeme sredstva od županija za pojedine troškove, ali to se popravlja...

• Prema nekim ocjenama, hrvatsko je školstvo u katastrofalnom stanju. Vi se sigurno ne slažete s time?
– Nažalost ne znam tko na takav neargumentiran način ocjenjuje jednu najrašireniju, najrazgranatiju i najsloženiju djelatnost u državi. Mogao bih konkretno odgovoriti na pitanje kad bi mi netko rekao u kojem je to djelu katastrofalno stanje i što je tu toliko dramatično. Govorimo li možda o 45.000 učitelja, koji prema tim kritičarima ostvaruju katastrofalne rezultate? Naravno da to energično i u potpunosti odbijam. Ako se misli na sredstva koja se izdvajaju za prosvjetu, tu opet ne treba izmišljati toplu vodu. Znamo da se danas izdvaja oko tri posto iz BDP-a, a da se u razvijenim zemljama izdvaja nešto više. No moramo biti svjesni da živimo u vremenu koje nije vrijeme blagostanja, pa svoje potrebe moramo prilagođavati ukupnoj gospodarskoj situaciji.
 

• Mnogi vam zamjeraju što se kao ministar niste izborili za bolju poziciju obrazovanja u državnom proračunu. Zbog toga se tražila i vaša ostavka.
– Kada bi oni koji su sugerirali moju ostavku znali u kojim teškim okolnostima živi ova zemlja i to razumjeli, onda to ne bi govorili. Ništa se ne rješava smjenom ministra, kad su u pitanju izdvajanja za školstvo.

• Zvučite kao da ste zadovoljni izdvajanjima od tri posto BDP-a za odgoj i obrazovanje.
– Zadovoljan sam sredstvima koje imamo jer njima možemo financirati određeni standard. No naše vizije su takve da treba više ulagati u školstvo da bismo ga popravili, da bi ono doživjelo progres. U ovoj situaciji, hrvatski školski sustav funkcionira sasvim dobro ali njegove razvojne potrebe nisu time zadovoljene. Želimo više i kvalitetnije.

• Kad dakle očekujete porast državnih izdvajanja za školstvo?
– To ne mogu reći. Mogu se samo osvrnuti na program Vlade u kojem piše da će se za školstvo, znanost i kulturu izdvajati postupno više, da bi se dostigla visina izdvajanja kao u razvijenim zemljama. Brojne okolnosti vam idu na ruku ili ne, no u svakom slučaju tendencija Vlade je sasvim jasna i možemo reći da će se u idućem razdoblju sasvim sigurno izdvajati veća sredstva za školstvo.

• Dotad, standard škola vrlo je različit. Događa se da jedna škola ima vrhunski opremljenu informatičku učionicu, za razliku od drugih koje nemaju niti jedan kompjuter.
– Opremljenost jest različita. O izdvajanjima za informatizaciju mogu konkretno govoriti u iznosima.
Primjerice, 1996. godine izdvojeno je 4,5 milijuna kuna i kupljeno je 400 računala; 1999. godine izdvajanja su porasla na 12,5 milijuna kuna čime je kupljeno 891 računalo. Prošle godine izdvojeno je 20 milijuna, uz donaciju HT-a, škole su dobile 2500 računala, a u 2002. godini raspolažemo s 50 milijuna kuna, što znači da ćemo za osnovne i srednje škole nabaviti nekoliko tisuća računala.

• Koja je, prema vašem mišljenju, glavna boljka sustava odgoja i obrazovanja?
– Mogli bismo razgovarati o više problema. Prije svega, nužno je promijeniti sustav odgoja i obrazovanja stoga predlažemo određenu viziju u sklopu kojih će se promijeniti nastavni planovi i programi. Moramo utvrditi određene standarde znanja i sposobnosti, uvesti nove načine vrednovanja učenika i učitelja te opremiti škole nastavnim sredstvima i pomagalima. Trebamo omogućiti novu poziciju učitelja u kojoj bi on bio samostalniji, autonomniji. Školu valja povezati sa sredinom a naš obrazovni sustav uskladiti s europskim modelima i standardima. Cijeli sustav mora omogućiti bolju prohodnost. Primjerice, 32 posto djece pohađa trogodišnje strukovne škole, a to je za njih ujedno i završna škola. Moramo koncipirati takav sustav koji će svakom učeniku ovisno o njegovim sposobnostima, omogućiti napredovanje. Za sada nažalost takav sustav nemamo.

• Koji su prioriteti, što prvo treba riješiti?
– U ovom trenutku razvoja treba sustavno rješavati obrazovanje učitelja za informatičku pismenost. Jer nabavljamo informatičku opremu ali se nedovoljno ulaže u informatičko obrazovanje onih koji ostvaruju nastavni proces. Uvjeren sam da moramo dodatno obrazovati i sadašnje ravnatelje i pripremiti one koji to kane biti. Jer kvalitetan učitelj ne znači da će on biti i uspješni ravnatelj. Za složenu i odgovornu funkciju ravnatelja treba se pripremati, zato predlažemo tzv. škole za ravnatelje. Osim toga, nužno je više sredstava dati odgoju i obrazovanju, radi popravljanja društvenog i osobnog položaja onih koji rade u prosvjeti. Jedna od mogućnosti rješavanja tih problema je decentralizacija, pri čemu neke sredine pokazuju dobru tendenciju poboljšanja stanja.

• Ali, prema podacima Školskog sindikata »Preporod«, stanje je u određenim regijama alarmantno jer nemaju novca za svoje škole. Neke županije navodno uzimaju novac iz Fonda za poravnavanje namijenjen školama, ali ga njime ne prosljeđuju.
– Ne mogu očekivati da Školski sindikat »Preporod« bilo što drugo kaže jer je to stil njegova predsjednika. Ne osporavam tom sindikatu da bude kritičan, no ne smije se generalizirati. Ono što pouzdano možemo reći jest da je model decentralizacije dobar. Prvi i drugi mjesec u godini u centraliziranom ili decentraliziranom sustavu uvijek pokazuje određene odmake od očekivanog.

Skinuti učenicima dio tereta

• Dakle, u potpunosti ste zadovoljni modelom decentralizacije?
– Da, jer sustav daje dobre rezultate. Ovo što navodite mogu biti samo trenutne slabosti pojedinog osnivača ali ne i modela. Prikupljamo podatke i iskustva, a na osnovu kojih ćemo ove godine uočiti kroz dobre i loše strane modela, da bismo u 2003. godini, ako bude potrebno, korigirali određene kriterije. Želim istaknuti da nećemo decentralizirati plaće prosvjetnih djelatnika, kao što je bilo rečeno u javnosti. To nema nikakvog realnog uporišta.

• Možete li pojasniti kako je došlo do toga da je jedan školski sindikat podnio u ime svojih članova 10.000 tužbi protiv Ministarstva prosvjete, zbog neisplate regresa za godišnje odmore?
– Nisam siguran da se zaista radi o deset tisuća tužbi. Mogu reći samo to da ukoliko zaposleni u srednjem školstvu smatraju da su uskraćena neka njihova prava, imaju ih pravo i tražiti. Mi smatramo da ta prava više nisu aktualna nakon potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora u prosincu 2001. godine. Mislim da je time riješen problem regresa, no pustimo sudu da presudi.

• Stručnjaci upozoravaju da radni dan učenika traje duže od radnog dana odrasle osobe. Što je Ministarstvo prosvjete učinilo po pitanju preopterećenosti učenika školskim obvezama?
– Tu su stručnjaci u pravu, a to najbolje znaju naši učenici koji taj teret nose na svojim leđima. Trebalo bi određenije utvrditi uzroke zbog kojih su djeca opterećenija od odraslih. Možemo reći da je jedan od uzroka u preteškim zahtjevima koje često dobivaju u školi no sigurno je da su i obveze djece izvan škole opterećujuće. Ako učenik ima obveze koje nisu primijenjene njegovim psihofizičkim mogućnostima, on će se osjećati opterećenim. No, ima učenika koji doista mogu ostvariti sve obveze i ne osjećaju ih kao teret. To opterećenje je dakle individualni osjećaj, možete li se nositi s obavezama ili ne. No to nas naravno ne oslobađa obveze da propitujemo količinu i složenost obveza koje određujemo učeniku. Moramo, a to sada i činimo, preispitati nastavne sadržaje iz svih predmeta radi određenog smanjenja.

• Kad će se učenicima ponuditi udžbenici s novim sadržajima, bez nepotrebnih podataka?
– Pokrenuli smo proces analize nastavnih programa i udžbenika. Time ne mislim da će se udžbenici trenutačno mijenjati, već će učitelji dobiti upute na koji će način koristiti te udžbenike, odnosno koje sadržaje ne bi trebalo obrađivati. Ne možemo jednake zahtjeve postavljati svim učenicima, s obzirom na individualne razlike. Taj će se problem kvalitetno riješiti tek s donošenjem novih nastavnih planova i programa koji idu uz novu koncepciju sustava.

• Dakle, tu će se dati učiteljima odriješene ruke?
– Da, u potpunosti se zalažem da naši učitelji, uzimajući u obzir individualne razlike i sposobnost učenika, svoj rad i nastavne sadržaje prilagode učenicima. Nitko tu ne može i ne treba arbitrirati, učitelj ima odlučujuću ulogu.

• Hoće li roditelji i ovoga kolovoza čekati u redu pred knjižarama da bi kupili skupe udžbenike?
– Vjerujem da redova zbog kojih bi se javnost trebala uzbuđivati neće biti. No, bilo je i bit će situacija u kojima će ljudi morati pričekati ne samo da bi kupili knjige, već i olovku, gumicu, bilježnicu, jer se sve to kupuje u knjižarama, osobito pred početak školske godine. Mi često vidimo red pred knjižarom, misleći da ljudi kupuju samo školske knjige. Vjerujem da gužvi zbog školskih knjiga ove godine neće biti, prije svega jer za iduću školsku godinu nećemo odobravati nove udžbenike i čitav će posao biti znatno prije pripremljen u usporedbi s ranijim godinama.

• Cijene udžbenika?
– U katalogu udžbenika za iduću školsku godinu bit će i cijene. Roditelji će tako pri izboru knjige unaprijed znati cijene. Sukladno tome, moći će izabrati između kvalitetnih i jeftiniji udžbenik.

• Znači li to da očekujete niže cijene udžbenika?
– Valja očekivati niže cijene školskih udžbenika, ako djeluje logika konkurencije i tržišta.

• Mnogi predbacuju da je svaki novi sastav Ministarstva prosvjete ekipiran isključivo po političkoj liniji. Smatrate li da ste oko sebe okupili dovoljan broj stručnjaka da pobijete takav stav u javnosti? Koliko ste uopće zadovoljni svojim suradnicima u Ministarstvu?
– Pri odabiru svojih pomoćnika vodio sam se isključivo po načelu stručnosti. Niti jedan od mojih pomoćnika nije postavljen po političkoj liniji i potpuno sam zadovoljan njihovim radom. Tu dakako izuzimam zamjenika ministra gospodina Ivana Vavru koji dolazi prema odredbama koalicijskog sporazuma.

• I s njim ste zadovoljan?
– Sa zamjenikom Vavrom sam izuzetno zadovoljan. U našem odnosu i radu nema nikakvih problema.

• Gospodine ministre, zašto ste novinarima tako teško dostupni?
– Možda se to vama samo čini...

• Na većinu upita pismeno odgovara tajnik vašeg kabineta, dok se, primjerice, na svaki poziv i gotovo u svakom trenutku u Ministarstvu znanosti osobno javlja vaš kolega ministar dr. Hrvoje Kraljević.
– Dostupan sam onoliko koliko mi omogućavaju poslovi i obveze. Nikada nisam rekao novinaru da ne želim razgovarati s njim, no djelatnost je uistinu široka i složena. Volio bih da se stoga razumije moj položaj, kao i položaj mojih suradnika.

• Bi li vam bilo lakše kad bi se Ministarstvo prosvjete i sporta razdijelilo na dva zasebna sektora, kao što predlaže savjetnik predsjednika Stjepana Mesića dr. Zdravko Jelenović?
– Dr. Jelenović govori o iskustvu koje postoji u svijetu. Primjerice, u Mađarskoj je posebno ministarstvo mladih i sporta. U nekim državama zajedno su ministarstva prosvjete i znanosti. Rješenja su različita. U sklopu našega rješenja moramo raditi što kvalitetnije.
Mirela Lilek