Onog trenutka kad je izbila izbjeglička kriza u Drvaru, gradu iz kojeg je u Hrvatsku izbjeglo nekoliko desetaka hrvatskih obitelji, hrvatska je diplomacija pokušala poduzeti korake kako bi se smanjili negativni humanitarni, ali i politički učinci. Izravan razlog posljednjih događaja je provedba imovinskih zakona u BiH, po kojima se objekti moraju vratiti njihovim pravim vlasnicima. Provedba zakona izazvala je probleme Hrvatima koji su se morali iseliti iz srpskih kuća, a mnogi od njih nemaju kamo otići. O mogućnosti rješavanja tog problema razgovarali smo s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom.

• Nedavno ste obavili niz razgovorima s lokalnim dužnosnicima i predstavnicima međunarodne zajednice. Kako riješiti taj problem, koliko Hrvatska može pomoći ?
- Hrvatska može i mora rješavati taj problem. Volio bih više da napravimo vremensku distancu od ovog što se dogodilo na relaciji Drvar-Knin, tj. da kažemo da se dogodio incident, a ne početak trenda koji će opet velik broj ljudi odvesti od mjesta trenutnog prebivališta u druge krajeve.

• Zašto je do incidenta došlo ?
- Teško se oteti dojmu da je to posljedica s jedne strane krute primjene propisa u BiH, kojima se imovina vraća vlasnicima, a da iz nje iziđu oni koji se privremeno njome koriste. Kažem, kruti propisi jer ne garantiraju alternativni smještaj, niti izvršenje može biti zaustavljeno žalbom. S druge strane, jedan dio razloga dolaska Hrvata iz Drvara u Knin, leži u stanovitim političkim pritiscima i stvaranju atmosfere među ljudima da njima u Drvaru više nema života i da je jedini izlaz Hrvatska. No, to su apstraktni razlozi kad se susretnete s ljudima, ženama i djecom kojima treba odmah pomoći. Zahvalio bih se svima koji su već sad pomogli.
 

• Što učiniti da se ovaj slučaj ne ponovi?
- Treba djelovati, prije svega, u BiH, treba stimulirati vlasti na općinskoj, kantonalnoj, entitetskoj i državnoj razini da se ozbiljno pozabave problemom moguće nove izbjegličke krize, kako se ne bi narušila ionako krhka ravnoteža u BiH i rezultirala efektom »spill over«, izvozeći tu krizu kao i krizu susjednih država. Diplomatskim putem pokušavamo razgovarati s lokalnim vlastima u Drvaru, kantonalnim i entitetskim vlastima te predstavnicima međunarodne zajednice. Pokušavamo preispitati praksu koja jedan dio državljana BiH pretvara u izbjeglice, i vidjeti je li moguće u tehničkom smislu odgoditi izvršenje određenog broja deložacija kako bi se deložiranima moglo pomoći. Treba reći da su se ranije, po informacijama kojima raspolažem, deložacije događale mnogo rjeđe; u pet tjedana po jedna, a sada - pet dnevno.
Oni, naravno, moraju napustiti tuđu imovinu, no dobio sam informacije da su se deložacije odvijale pod prijetnjom, tj. da su neki predstavnici SFOR -a prekoračili svoje ovlasti, kako bi deložacije bile izvršene. To je, jasno, unijelo nemir među ljude i teško je onda smiriti duhove. Osim toga, čuli smo da, ako se pet deložacija izvrši u Drvaru, zašto se njih 15 ne izvrši u Banjoj Luci, također prostoru u kojeg mnogi »nesrbi« ne mogu doći. Postavlja se pitanje što je s imovinom čiji su vlasnici prije bili Srbi - je li ona slobodna za povratak ili su možda stari-novi vlasnici sad postali i višestruki korisnici, baš ono što se pripisuje Hrvatima u Drvaru. Dakle, treba malo truda da se usporede statistike i da se vidi stvarno stanje. Nakon ovog iskustva treba predvidjeti kako da se ovo imovinsko pravno pitanje ne pretvori u humanitarni, da ne kažem sigurnosni i politički problem.

• Neslužbene informacije govore i o određenom pritisku na Srbe ?
- Razgovarajući s ljudima u Kninu, čuo sam da se na Srbe u Drvaru vrši izvjestan pritisak da ne iznajmljuju stanove Hrvatima.

• Zašto ?
- To nije dalje obrazlagano, ali govori se da se vrlo teško dolazi do stana ili kuće. Postoji veći broj Hrvata koji ne žele otići iz Drvara, ali njima je sad očito otežan smještaj. Problem je i što je najveći dio kuća u Drvaru u privatnom vlasništvu, a katastarskih knjiga nema, jer su tijekom rata odnesene u Republiku Srpsku. Činjenica je da nije dobro da sedam godina nakon potpisivanja daytonskog sporazuma Hrvati odlaze iz BiH u Hrvatsku i treće zemlje. Upravo se hrvatska vanjska politika temelji na harmonizaciji etničkih odnosa u BiH. Sad je prava prilika, jer su u tijeku rasprave o novom ustavnom uređenju BiH. Ovo nije dobar paralelan tok koji prati rasprave o ustavnom uređenju. Ne tvrdim da se stvari događaju po nekom scenariju, ali i to je stvarnost BiH. Dobro je da smo uspjeli koncentrirati pozornost javnosti na taj problem jer mislim da se stvorila kritična masa interesa politike na raznim razinama da se uključi u rješavanja tog problema. Početkom idućeg tjedna ćemo u Mostaru održati sastanak na kojem ćemo okupiti predstavnike vlasti BiH kako bi se »projekt Drvar« pretvorio u neku vrstu akcijskog plana. On bi uključivao izgradnju zamjenskih stambenih jedinica za Hrvate koji ne žele otići iz Drvara.
Za to je treba prenamijeniti izvjestan broj poljoprivrednih zemljišta u građevinska. Ako se to tako i riješi, Hrvatska može u obliku građevinskog materijala pomoći izgradnji zamjenskog smještaja. Iako je općina Drvar jedna od tri najsiromašnije u Federaciji, postoji mogućnost da se ljudi tamo zaposle jer djeluje nekoliko kombinata u koje su uloženi pozamašni novci.

• Što s onima koji su otišli u Hrvatsku?
- O njima se Hrvatska mora pobrinuti. Problem ovog časa ima jaku crtu humanitarne krize, s jakim elementima politike. Dobro bi bilo da politika koja je dovela do ovoga, pokuša sad na pravi način pomoći ljudima da se adrese više ne mijenjaju.

• Kako su na problem reagirali predstavnici međunarodne zajednice i zbog čega, kad je riječ o povratku imovine, jači pritisak ne vrše na Republiku Srpsku?
- Međunarodni predstavnici reagiraju pozivajući se na propise i tvrdeći da se i u drugim dijelovima BiH imovina mora vratiti vlasnicima. S tim načelom, naravno, nitko ne želi polemizirati. No, problem je što se ispravno pravno načelo kompromitira posljedicama nastalim nedovoljnim uvažavanjem stvarnosti u BiH. Politika nigdje nije matematika, posebno ne u BiH. U Hrvatskoj imamo međunarodnu obvezu ukinuti višestruko zaposjedanje tuđe imovine i da uglavnom bosanski Hrvati, koji su u Hrvatsku došli ranije, vrate imovinu građanima srpske nacionalnosti. No, Hrvatska je bila fleksibilna u promjeni zakonodavstva, jer smo vidjeli da stvarnost nećemo popraviti načelnim, apriornim pristupom, već da, poštujući principe, ne stvaramo i ne multipliciramo nesreću. Hrvatskoj se pomalo zamjera što problem povratka imovine uvijek vezuje za pronalazak alternativnog smještaja, ali naprosto ne želimo istjerivati ljude iz kuća bez da znaju kamo će ići. To, naravnom ne isključuje našu brigu da manipulacije i kriminal ne sankcioniramo. Nismo zadovoljni stanjem na terenu, treba ipak voditi računa da je pravo na povratak ljudsko pravo, baš kao i pravo na ostanak. To treba pomiriti propisima. U tom smislu se obraćamo međunarodnoj zajednici koja je odgovorna za mnogo stvari u BiH, da vodi računa da deložirane osobe ne postanu izbjeglice, da se doista utvrdi imaju li deložirani kvalitetan alternativni smještaj, kako bi ih se onda opravdano optužilo da manipuliraju.

• Kako će se hrvatska politika ubuduće određivati prema tom problemu?
- Postoji suglasnost Ministarstva vanjskih poslova, Vlade RH, dobrog dijela hrvatske politike i crkvenih krugova u BiH, koji traže ne samo da Hrvati u BiH ostanu nego da se i vrate. Hrvatska na mnoge načine stimulira Hrvatske iz BiH da ostanu. No, ne može sve ostati na Hrvatskoj, treba stvoriti uvjete. Hrvati iz BiH se trebaju identificirati s Bosnom i Hercegovinom i to je strateški interes Hrvatske. Situacija u BiH je loša. Zbog ustavnih promjena i nadolazećih izbora raste napetost jer će se tenzije povisiti zbog predizborne retorike. Stoga će rješavanje ovog pitanja stvoriti dobre vibracije da se o nekim drugim stvarima razgovara otvoreno i učinkovito.
Bruno Lopandić