S mr. sc. Ivanom Čačićem, ravnateljem Državnoga hidrometeorološkog zavoda i odnedavno predsjednikom Regionalne asocijacije VI Svjetske meteorološke organizacije (WMO) koja uključuje Europu, zemlje Kavkaza i Bliskog istoka, razgovarali smo o potrebi modernizacije domaće meteorološke službe, suzbijanju gospodarskih šteta i crnih klimatskih scenarija.

• O modernizaciji meteorološke i hidrološke službe u Hrvatskoj govori se već neko vrijeme. Što se događa na tom planu?
- Zadaća je DHMZ-a motrenje, analiza i prognoza stanja atmosfere, voda i tla u Hrvatskoj te istraživanje i pružanje informacija korisnicima kojima podržavamo održivi razvoj. Nezaobilazni smo u svakodnevnom životu građana, zaštiti i spašavanju, u turizmu, očuvanju zdravlja, prostornom planiranju, sustavu vodoprivrede, energetici... Naglašavam sve to jer se DHMZ često prepoznaje samo kroz svakodnevne prognoze u medijima. Iako imamo tradiciju dužu od 60 godina, tek smo 1991. postali državna služba koja se morala prilagoditi i dopuniti svoju ulogu kako bi mogla biti ravnopravna razvijenim nacionalnim službama u Europi. Uspjeli smo se nametnuti i na međunarodnarodnoj razini gdje smo postali punopravni članovi i aktivni sudionici u ključnim svjetskim i europskim organizacijama.
Nasuprot tome, uvjeti u kojima radimo i oprema kojom raspolažemo daleko su ispod razine tih izuzetnih rezultata i veliki su nam teret za naš rad i razvoj. To pokazuju i studije vrhunskih stručnjaka iz Finske i SAD-a, koje upozoravaju na stagnaciju i narušavanje uloge DHMZ-a ako izostanu hitna ulaganja.
 

• Što bi prvo trebalo modernizirati?
- Veliki su problem zgrade kojima DHMZ raspolaže, posebno glavna na Griču koja niti kapacitetom niti funkcionalnošću ne odgovara potrebama nacionalne službe, kao ni minimalnim sigurnosnim uvjetima za rad. Električne instalacije priječe bilo kakvo proširenje računalnih kapaciteta, bez čega u iduće dvije godine DHMZ više neće moći pratiti stručne i znanstvene metode i uvoditi nove numeričke prognostičke modele u operativni rad.
Za davanje prognoza i upozorenja na opasne vremenske i hidrološke pojave potreban nam je integrirani sustav za izradu vrlo kratkoročnih prognoza, pomoću kojega možemo rano najaviti primjerice olujno nevrijeme u Hrvatskoj. Takav integrirani sustav trenutno nemamo, a njegovom uspostavom osigurala bi se pravodobna upozorenja kojima bi se uštedjela znatna sredstva koja se sada troše na sanaciju šteta, te znatno bolje zaštitili ljudski životi. Za taj novi sustav potrebno je uspostaviti mrežu meteoroloških radara koji pokrivaju cijelu Hrvatsku, uključujući Jadran. Planirali smo postojeću mrežu od dva dopplerova radara koja imamo na Bilogori i u Osijeku nadograditi s još četiri radara - tri na Jadranu i jedan na sjeverozapadu Hrvatske. Radarski podaci ne mogu se ni sa čime kvalitetno nadomjestiti, posebno za Jadran gdje nisu moguća klasična prizemna meteorološka motrenja, a znamo koliko nam je Jadran važan, posebno s aspekta pomorskog prometa i turizma.
Uspostavom takvog sustava u sklopu međunarodne razmjene dobili bismo pristup izuzetno vrijednim podacima mreže meteoroloških radara naših susjeda Talijana. Taj program od velikog je interesa za jugoistočnu i srednju Europu.

• Kad očekujete da bi se te investicije mogle ostvariti?
- Vlada je prepoznala da je taj razvojni program od interesa za Hrvatsku i navela ga u svojoj strategiji za razdoblje od 2010. do 2012. Otpočetka smo imali veliku podršku tadašnje potpredsjednice Vlade, današnje premijerke Jadranke Kosor. Dobili smo zeleno svjetlo i zajedno s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje dogovorili sa Svjetskom bankom zajam od 15 milijuna dolara. Na tome radimo već dvije godine i sad kad bi se pregovori morali zaključiti, na žalost, pojavili su se neočekivani uvjeti i poruke iz Ministarstva financija koji dovode u pitanje dugogodišnji, brižno pripremljen međunarodni program upravljanja rizicima od katastrofa. Ipak, uvjeren sam da je riječ o nesporazumu koji ćemo uskoro premostiti.
Iako kriza podrazumijeva štednju, ne smijemo ići u drugu krajnost i zamrznuti svako ulaganje, jer štednja znači sagledavanje problema i prioriteta te odgovorno ulaganje sredstava za razvoj i sigurnost kako bismo izbjegli još veću krizu.

• Svakodnevno smo bombardirani crnim klimatskim prognozama. Jesu li klimatske prilike doista tako apokaliptične ili se pretjeruje?
- Izazovi s kojima se suočavamo ozbiljni su, stvarni i vidljivi. Neće ih biti lako prevladati niti ćemo to moći napraviti u kratkom roku, no bez aktivnog djelovanja ulazimo u nepovratne katastrofične procese za održivi razvoj, a to će posebno pogoditi najslabije razvijene.
Posljedice globalnog zatopljenja već su vidljive u obliku porasta razine mora, topljenja ledenjaka, te sve učestalijih i snažnijih vremenskih ekstrema - uragana, suša, poplava. Hrvatski građani svjedoci su sve češćih grmljavinskih nevremena, pijavica i tornada snage jedan do dva Fujitine ljestvice, kao i toplinskih valova i suša koji se izmjenjuju s poplavama i ekstremnim količinama oborine.
Dakle, klimatske promjene uzrokovane djelovanjem čovjeka znanstvena su i iskustvena činjenica. Predmet rasprave na svjetskoj razini sada je snaga i učestalost vremenskih i hidroloških ekstrema kao posljedica klimatskih promjena, kako ih ublažiti i kako im se prilagoditi. To je ujedno upozorenje stručnjaka okupljenih u Međuvladinom odboru za promjenu klime (IPCC), ekspertnoj grupi koju je osnovala Svjetska meteorološka organizacija i Program za okoliš Ujedinjenih naroda (UNDP). U izvješću su naglasili jasnu vezu između emisije stakleničkih plinova, od kojih je najviše prisutan ugljikov dioksid, i porasta globalne temperature. Upozorili su svjetsku javnost na moguće katastrofične posljedice globalnog zatopljenja ako temperatura poraste više od dva Celzijeva stupnja do kraja 2100. godine.
No, dali su i smjernice što treba učiniti da bi se takvi scenariji osjetno ublažili i izbjegle daljnje negativne promjene u atmosferi, hidrosferi i biosferi. Nadam se da ćemo u tome uspjeti. No, valja znati da i ako temperatura poraste manje od dva stupnja Celzija, to još uvijek ne znači da ćemo izbjeći pojedine ekstremne klimatske slučajeve. No, oni neće biti uobičajena pojava, već izuzetak.
Ako poduzmemo sve što je potrebno, kroz neko vrijeme moći ćemo imati čišći zrak i okoliš, zdraviju hranu i klimu koja nas neće ugrožavati. Pitam se samo jesu li oni koji tvrde suprotno, koji tvrde da se ništa ne događa, svjesni svoje odgovornosti? Što će se dogoditi ako i dalje nastavimo s ugrožavanjem života jedinog planeta koji ne možemo napustiti, doma u kojem živimo?

• Što bi se u takvim pesimističnim prognozama događalo u Hrvatskoj?
- Klimatski scenariji za Hrvatsku uklapaju se u one globalne. Ljudi nikako da shvate da je sve u prirodi povezano, svi smo mi povezani, ništa ne postoji kao jedinka sama za sebe. Što se prirode tiče, naš beskrupulozan odnos prema njoj vraća nam se na bezbroj načina, među kojima možemo istaknuti porast brojnih bolesti i prirodnih katastrofa. Priroda nam šalje upozorenje!
Porast srednje razine svjetskih mora u koja se uklapa i naše Jadransko, u 20. stoljeću iznosio je 0,17 metara, a sad na samom početku 21. stoljeća već je dvostruko veći - 0,33 metra. Konkretno, s takvim porastom poljoprivredna proizvodnja u dolini Neretve bez zaštitnih brana i nasipa dolazi u pitanje.
Za naše podneblje očekuje se porast srednje godišnje temperature zraka od tri do pet Celzijevih stupnjeva, posebno u toplom dijelu godine, smanjena godišnja količina oborina za desetak posto od postojećeg višegodišnjeg prosjeka te porast razine mora do 50 centimetara, a ne isključuje se i porast i do metra. Kad riječ o sezonskim scenarijima, može se očekivati smanjenje vodnih zaliha u Hrvatskoj u toplom dijelu godine, osobito u priobalju u kojem nisu ni danas izdašne, ponajprije na otocima.

• Kako će klimatske prilike utjecati na hrvatsko gospodarstvo?
- O utjecaju klimatskih promjena na poljoprivredu, energetiku, vodoprivredu i turizam napravljena je analiza u sklopu UNDP-ove studije »Klima za promjene«, u kojoj je sudjelovao i DHMZ. Primjerice, očekuju se učestaliji toplinski valovi tijekom ljetnih mjeseci u priobalju Jadrana. S druge strane, produžetak turističke sezone mogao bi proizvesti pozitivne gospodarske učinke.
Dakle, uz očekivane negativne posljedice, postoje i neke dobre prilike koje treba iskoristiti, a najbolji način za to je da dobra priprema i program prilagodbe na razini države. U tome su informacije DHMZ-a nezaobilazne.

Nataša Gajski Kovačić