I dok iz redova vlasti stižu najave o početku revizije pretvorbe i privatizacije, oporbeni HDZ u čije je vrijeme sve i počelo, optužuje vlast za prodavanje floskula i predizbornu kampanju. Vladimir Šeks decidirano tvrdi da ova vlast neće ni zagristi u taj problem svjesna da ga - riješiti ne može.
• Vaša stranka žestoko se opire reviziji pretvorbe i privatizacije, tvrdi uz ostalo da današnja vlast revizijskom hajkom pokušava naći pokriće za privatizaciju Ine, Janafa, HEP-a, Croatia osiguranja? Imate li eksplicitne dokaze za to?
- To je samo dio istine koju je u raspravi iznio kolega Dario Vukić u ime Kluba zastupnika HDZ-a. Jedan od motivacijskih razloga Vlade da krene u reviziju je da kroz posebnu interpretaciju izvješća o reviziji pretvorbe i privatizacije nađe alibi za svoju politiku temeljite rasprodaje nacionalnog dobra. 1998. godine »šestorka« je, kao jedan od svojih temeljnih načela iznijela da traži zabranu rasprodaje javnih poduzeća strancima. U razdoblju od 3. siječnja 2000. godine uspjeli su većinom ili rasprodati, ili otvoriti put rasprodaji velikih nacionalnih sustava, Ine, HEP-a, Janafa, Poštanske banke, Croatia osiguranja. Taj posao još nije izvršen ali je taj veliki potez isplaniran i odvijat će se postupnim etapama. I zacijelo jedan od razloga zašto je Vlada dala takvu intonaciju Izvješću državne revizije je da stvori kontra psihološki efekt i odvrati pozornost javnosti od svih poteza koji upućuju jednoj specifičnoj vrsti privatizacije kojom se omogućuje inozemnom kapitalu preuzimanje kontrolnog paketa cjelokupnog nacionalnog bogatstva.
Još 1999. smo rekli, ako dobijemo ponovno povjerenje, da ćemo daleko djelotvornije politički djelovati kako bi državni represivni aparat utvrdio odgovorne nositelje svih oblika različitih kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji
Mislim da će Vlada i sada upotrijebiti sve moguće mehanizme, pozivajući se na bankovnu tajnu, da opstruiraju i blokiraju zaključak Hrvatskog sabora kojim se traži popis managerskih kredita
|
• Što mislite u čemu je razlika između privatizacije iz vremena vladavine HDZ-a i ove koju, kako kažete, u etapama priprema sadašnja vlast.
- Razlika se ogleda u tome što je jedna od temeljnih načela privatizacije rađene u HDZ-ovo doba bilo to da poglavito domaći kapital ovlada svim nacionalnim bogatstvom i resursima. A sada je riječ o tome, što je daleko opasnije, da strani transnacionalni kapital ovlada svim ključnim potencijalima hrvatskog gospodarstva. Zoran primjer je privatizacija banaka. U svim tranzicijskim zemljama, nigdje osim u Hrvatskoj, nije došlo do eksproprijacije cjelokupnog bankarsko financijskog kapitala. Kreditna politika inozemnog transnacionalnog, multinacionalnog kapitala vidljiva je posebno u tome što se ne odobravaju kreditne linije i krediti za razvijanje gospodarske aktivnosti malog i srednjeg poduzetništva, obrtništva, seoskih obiteljskih gospodarstava, stimuliranje otvaranja proizvodnih linija, nego u stimuliranje kredita koji služe za kupnju automobila, inozemne tehničke robe. Na taj se način štednja hrvatskih građana i depoziti hrvatskih tvrtki koriste za stimuliranje uvoza inozemnih proizvoda.
• Vi dakle tvrdite da je za vladavine HDZ-a smišljen dobar model privatizacije jer se stimulirao domaći kapital. No, ne možete poreći da su, kako je to simbolički točno rekao Zlatko Kramarić, neki u Vaše u vrijeme dobili metak a neki imetak?
- Hrvatska demokratska zajednica, od predsjednika Republike na dalje, u svojim je izjavama brojnim poslanicama Hrvatskom saboru i hrvatskoj naciji neprekidno ukazivala na negativan refleks u postupku privatizacije. Jer je privatizacija obavljena na taj način da su potencijalni vlasnici preuzimali vlasništvo i upravljanje propulzivne dijelove hrvatskog gospodarstva i tvrtki, i to tako što su u sprezi s financijsko bankarskim krugovima dobivali ili vlasništvo ili udjele u poduzećima ili tvrtkama koje su se privatizirale tako što su u zalog za ono što nazivamo pežorativno managerskim kreditima, davale ono što će kupiti. A ne treba zaboraviti da su po saveznom tzv. Markovićevom zakonu, dok je Hrvatska bila u sklopu SFRJ, vrlo iskusni i pronicljivi direktori propulzivnih tvrtki elegantno iskoristili priliku da procjene najprofitabilnija poduzeća kojih su postali vlasnici ili većinski dioničari. Radili su to u sprezi sa šefovima banaka a uprave su u svim bankama do 1991. bile su složene tako da su stvarni i formalni dioničari bila različita poduzeća čiji su direktori istodobno bili i upravama banaka. Pa su putem svojih predstavnika elegantno iskoristili priliku da postanu većinski vlasnici najprofitabilnijih poduzeća jer su od tih banaka dobili velike kredite a u zalog dali imovinu koju su kasnije na brzinu kupili.
• A vi to i dalje smatrate dobrom modelom?
- Teorijsko stajalište nema dobrih i loših modela. Ključni efekti ogledaju se u tome je li neka tvrtka zadržala razinu zaposlenosti, ostvarivanja dobiti i razvoja ili su novi vlasnici i dio managementa isisavali kapital. A takvih je niz slučajeva. Kad su novi vlasnici počeli samostalno raspolagati kapitalom, i kupovati dionice malih dioničara država nije mogla imati kontrolu i nadzor, to je proces na koji je vlast vrlo malo mogla utjecati.
• Hoćete reći da je HDZ-ova vlast izgubila kontrolu nad privatizacijom?
- O tome poglavito i govorim. Kontrolni zaštitni i nadzorni mehanizmi politike u to vrijeme nisu bili djelotvorni, oni nisu uspjeli predvidjeti, blokirati i zaustaviti negativni aspekt privatizacije koji se ogleda u tome da se isisavao i prebacivao kapital iz jedne u drugu tvrtku a za posljedicu je to imalo tečajeve i velika otpuštanja. Država nije imala djelotvorni učinkoviti način za praćenje i promptnu reakciju na socijalnu dimenziju privatizacije.
• Ali to nikako ne može biti alibi za privatizacijske greške u doba vlasti vaše stranke?
- Da, to nije alibi. Ali zašto nije? Izabrani model bio je pionirski put privatizacije u Hrvatskoj. S različitim negativnim oblicima privatizacije suočile su se sve tranzicijske zemlje, jer promjena vlasničkog sustava u zemljama realnog socijalizma, s državnog vlasništva u različite oblike dioničarskog privatnog vlasništva, a u Hrvatskoj s amorfnog društvenog vlasništva na druge vlasničke oblike i teorijski empirijski bio je put s puno nepoznanica .
• Da ste ostali na vlasti, kako bi se nosili s revizijom? Djelotvornije, tvrdite od aktualne vlasti?
- Mi smo i 99. godine zauzeli stajalište da je najveći politički interes HDZ-a skinuti nametnutu kolektivnu stigmu HDZ-a da je cijeli projekt pretvorbe i privatizacije obilježen kriminalom. I zbog toga smo tražili, ako dobijemo ponovno povjerenje da ćemo daleko djelotvornije politički djelovati kako bi državni represivni aparat utvrdio odgovorne nositelje svih oblika različitih kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji.
• To sad tražite od ove vlasti ali tvrdite da se s tim nositi ne mogu? Zašto dosad nisu počeli reviziju, što mislite?
- Mislim da nedostaje iskrene i istinske političke volje. Jer, već na prvom zasjedanju novog Sabora 2000. godine Račan je najavio da će donijeti Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Uporno se čekalo dugo vremena, odbijen je prijedlog HDZ-a za cjelokupnu reviziju pretvorbe od prvog do zadnjeg poduzeća. Mislim da razlog izostanka motivacije da se efektivno uhvati u koštac s poništenjem pretvorbi privatizacije leži u spoznaji da je zbog različitih promjena vlasničkih odnosa, koji su nastali tijekom svih godina, reviziju i pravno i praktički nemoguće učiniti jer se time diraju prava trećih osoba koje nisu uopće odgovorne a koje su u različitim transakcijama stjecale i dionice i udjele u poduzećima. Tu su inozemni kapital i inozemne investicije. To je nerješiv problem kojeg ne smiju istinski zagristi.
• Drugim riječima mislite da ova vlast odugovlači s revizijom svjesna da nema izlaza ni rješenja?
- Točno, a ovo što sada rade je iskorišteno da se poluči politički efekt kako bi se globalno optužio cijeli projekt pretvorbe i privatizacije kao rezultat kriminalnog plana stvorenog u političkom vodstvu HDZ-a, u vrhu Hrvatske a ozakonjenog u Saboru.
• Vi mislite da ste im sad doskočili zahtjevom da se dostavi popis svih managerskih kredita? Cilj vam je pokazati da je puno takvih kredita otišlo predstavnicima sadašnje vlasti a ne HDZ-ovcima?
- To je jedan od ciljeva. Naime, najminimalniji postotak korisnika managerskih kredita koji su omogućili stjecanje vlasništva u velikom broju tvrtki i pretvorbi i privatizaciji je u bilo kakvoj vezi s HDZ-om. Bit će to vrlo teška borba za popis jer će Vlada i državna revizija nastojati to osujetiti, pozivajući se na bankovnu tajnu. Ali s time će istovremeno ponovno pokazati - kao i kad je Vlada odbila dostaviti imovinske kartice 200 najbogatijih obitelji - da je to samo bila promidžbena floskula koja se koristila do 2000. godine, da je to bio latinsko-američki model privatizacije koji je trebao na 200 obitelji iz HDZ-a ili bliskih HDZ-u distribuirati sav nacionalni kapital. Mislim da će i sada upotrijebiti sve moguće mehanizme da opstruiraju i blokiraju i ovaj zaključak Hrvatskog sabora kojim se traži popis managerskih kredita. Ali mi ćemo razrađenim pravnim i ustavnim instrumentarijem dokazati da takva opstrukcija nema uporište u zakonu.
Gdje su moralni razlozi?
• Čelnica narodnjaka Vesna Pusić traži da se vrate novci opljačkani u pretvorbi i da budu kažnjeni svi koji su opljačkali državu. Vi na to uzvraćate kako se nadate da će revizija dotaknuti i HNS-ova ministra Radimira Čačića?
- On ima najmanje moralne osnove za isticanje teza i tvrdnji da je državni i politički vrh HDZ-a planirao zločin pretvorbe a ozakonio ga kroz Sabor. Za to što je iznio ministar Čačić nema niti jedan moralni razlog, jer je sa svojim suptilnim i sofisticiranim upravama, vlasništvo i prijenosima vlasništva Coninga teško oštetio državu od Dubrovnika do Zadra.
• Imate li dokaze za takve optužbe?
- Ista ona razina dokaza vjerojatnosti koja je u zakonu o reviziji pretvorbe i privatizacije naznačena kao potrebna za utvrđivanje nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji, stoji čvrsto i u pogledu ministra Čačića.
|
Miroslava Rožanković
|