NADNASLOV: PREDSJEDNIK REPUBLIKE STJEPAN MESIĆ O IMENOVANJU MANDATARA I RAZLOZIMA ZBOG KOJIH SE ZAHVALIO ALKARIMA

 

Ja sebi ne mogu dozvoliti luksuz da ponovno pošaljemo novce, da ponovno dajemo konje za Alku i da ponovno dozvoljavamo da se gaze darovi i blate institucije ove države. Lanjska Alka je bila organizirana kampanja, završetak onoga što je započeto na Dračevcu. To su dobrim dijelom organizirali isti ljudi, misleći kako će furioznim nastupom za tri mjeseca preuzeti vlast

 

 

- Vezan sam koalicijskim ugovorom koji poznaje izbornog pobjednika – a to je koalicija koja se formalno nije raspala. Iz nje nije izašao HSLS, niti je iz nje isključen. Dakle, ti izborni pobjednici i dalje imaju pravo na mandatara. SDP mi je na razgovor o sastavljanju nove vlade donio i potpise 84 zastupnika, tako da su zadovoljeni svi formalni uvjeti da se najvećoj stranci u koaliciji povjeri mandat. I ja sam ga povjerio Račanu. Ako on Vladu ne bude sastavljao apotekarski važući koliko je tko participirao u parlamentu, nego prema kompetentnosti, vjerujem da će uspjeti.

 

- Čitavo vrijeme Vlada je bila zaokupljana sama sobom, uglavnom odnosima HSLS-a i SDP-a, ali i drugih koalicionih partnera. Ubuduće neće biti opravdanja za unutarnja sukobljavanja. Vjerojatno ih još ima, ali vjerujem da neće biti takvog intenziteta. Ako Vlada izađe s programom koji usvoji Hrvatski sabor i bude li taj program provodila u sljedećih godinu i pol, imat će šanse. Ono što je mene smetalo, a što vjerujem nije praksa u svijetu, jest da su se odluke donosile na koordinaciji stranaka. Stranke mogu raspravljati o svojim političkim ciljevima, strateškim pravcima, ali konkretna pitanja mora rješavati Vlada. A, na žalost, do sada je Vlada često bila sputavana prepucavanjima stranaka koalicije na tzv. koordinacijama. Vjerujem da su iz toga svi izvukli pouke i da će ubuduće Vlada sama snositi odgovornost za ono što radi – imati i ovlasti i odgovornost. I nitko se neće moći opravdavati da mu zeleno svjetlo nije dala koordinacija.

 

- Svatko je u tome pomalo participirao. Dio svojih zaduženja Vlada je prenosila na koordinaciju, koordinacija nije mogla usuglasiti stavove i problem se nije rješavao. To što neka pitanja čekaju pred Vladom jer se nisu mogli usuglasiti stavovi, dokaz je da koordinacija smeta funkcioniranju Vlade. U tom smislu rekao sam da krivnja nije samo na Budiši, jer je dio odgovornosti Vlade transmisijom bio prenošen na nekoga tko Ustavom i zakonom nije ustrojen.

 

- Razgovarali smo o tome što valja učiniti i kako Vlada treba izgledati pro futuro. No, imamo i određene ograde. Ako bismo sada išli s novim zakonom o Vladi i o tome vodili rasprave, to bi trajalo nekoliko mjeseci. Dok bi se donio novi zakon o Vladi, koji bi dobio podršku političke i stručne javnosti, izgubio bi se dobar dio vremena potrebnog za rješavanje problema. Treba dakle rješavati probleme, a odnosi među strankama riješeni su time što je među njim sklopljen sporazum i prihvaćen program Vlade. Ako bi se Vlada ponovno bavila sama sobom, gubilo bi se vrijeme. Međutim, Vlada se djelomično može ustrojiti na način da se ne popunjavaju mjesta potpredsjednika. Moderne države nemaju potpredsjednike, već premijera i onog tko ga zamjenjuje. To može biti ministar financija, unutarnjih ili vanjskih poslova. Ministar odgovara za svoj resor, a potpredsjednik Vlade je koordinator, za njega nema konkretne odgovornosti, jer nema resora. Tako se razvodnjava odgovornost. Rekao sam da se na taj način - bez donošenja novog zakona – može rekonstruirati Vlada.

 

- Nema nijednog razloga da HSLS ne preživi, samo je pitanje kako će se profilirati. Za mene je važna profilacija - ako je ona europska, demokratska, onda je dobro da stvari idu u tom pravcu, pa makar počinju s nukleusom. Podršku će dobiti na programu i timu koji bude vodio stranku. No, ako to bude stranka koja će se baviti jedinio i isključivo iznošenjem pogrešaka koje utvrdi kod svojih koalicijskih partnera, a ne nudi ništa novo, onda ta stranka nema šanse. A uočio sam nekoliko ljudi u HSLS-u koji se ničim drugim nisu bavili, osim iznošenjem krivih poteza svojih koalicijskih partnera. S druge pak strane, osim nekakvog sitnog verbalizma, nisam primijetio da su se upuštali u kritiku poteza svojih političkih protivnika.

 

- To će ovisiti o daljnjim potezima. Zna se da je HDZ pokret, i to nitko nije tajio, pa ni osnivač stranke. Uvijek je govorio da je u HDZ-u bilo ljudi svih profilacija, od krajnje desnice do krajnje ljevice. A toga u modernom funkcioniranju stranke ne može biti. Zato i postoje stranke, da se ljudi opredjeljuju. Pokreti u trusnim situacijama mogu dovesti do određenih promjena. Ali ne mogu osigurati progres, jer jedni druge zaustavljaju. I sada se to upravo dogodilo. Jedna frakcija previše je stršila, frakcija koja je u sklopu stranke imala svoj izvor financiranja, svoju bočnu infrastrukturu i jasno da nije mogla ostati u pokretu, pa je isključenjem Pašalića eliminirana. Eliminiran je vrh, no ostala je santa leda. Dakako, to ne znači ni da je na drugoj strani došlo do prave demokratske profilacije.

 

- Oni su mu i desna i lijeva ruka.

 

- Valjda je svakom u ovoj zemlji tko se imalo razumije u politiku, jasno da se prošle godina na Alki nije radilo ni o kakvom spontanom incidentu. Svaki građanin i grupa građana imaju pravo iskazivati svoju političku volju, mogu to činiti pljeskanjem, skandiranjem, čak i vrijeđanjem. Time pokazuju i svoju profilaciju – ako vrijeđaju drugoga, govore o sebi. Sve to u demokratskom je društvu moguće. No, na Alki se radilo o organiziranoj kampanji, ili završetku organizirane kampanje koja je počela na Dračevcu. To su dobrim dijelom organizirali isti ljudi. Mislili su kako će takvim furioznim nastupom prebaciti val nezadovoljstva po cijeloj zemlji i bili su uvjereni da će za tri mjeseca stvar biti riješena: preuzima se vlast. Bila je to prilična euforija jednog malog, ali dobro organiziranog dijela. A kako u Sinju nisu mogli naći toliko svojih pristaša, morali su autobusima dovoditi svoje fanove i istomišljenike koji su tu furioznost trebali pojačati. Kada se ta pjena rastopila, pokazalo se da iza toga stoji dio politički organiziranih ljudi koji s Alkom nemaju nikakve veze. Ali su Alku skoro uništili. I ja sam se našao u teškoj situaciji. Dar koji sam poslao kao pokrovitelj, oni su popljuvali, nisu dopustili da se uruči pobjedniku. Pobjednik koji je u mome uredu dobio dar, isključen je iz Alke. Oni koji su tražili raspravu i zahtijevali da se stvari rasvijetle, eliminirani su, na ovaj ili onaj način. Alka je prestala biti ono što je bila.

 

- Ako je Alka nacionalno dobro, dobro Cetinske krajine, Sinja i njegovih građana, zaslužuje i širu pažnju čitave zajednice, a kako se održala stotinama godina, zaslužuje i pažnju izvan naših granica. Zaslužuje da predsjednik države dolazi na Alku, da na nju povede i strane državnike, da se vidi tradicija, ali i novi trendovi. Međutim, u ovakvim prilikama dovesti nekoga u Sinj bilo bi samoubilački. Zato se taj problem mora razriješiti. Alkari imaju pravo na svoje mišljenje i imaju pravo biti u Alci, trebaju se vratiti u Alku.

Ako bi današnje vodstvo shvatilo da je radilo na uništavanju Alke, ako bi izvuklo potrebne pouke, shvatilo da je bilo manipulirano, da je i vodstvo Alke bilo žrtva političke manipulacije i prijevare, može se razgovarati da pokušamo spašavati Alku od onih koji su je htjeli politički iskoristiti. U tom slučaju prihvatio bih se pokroviteljstva. Ali ako se i dalje inzistira na tome da je to bio samo eksces, u kome su sudjelovali neki ljudi jer su bili jako ljuti – onda ne. Na što su ljudi bili ljuti? Ako su ljuti na to što je uništen dio privrede u Sinju, treba prozivati one koji su bili u nadzornim odborima i koji su vodili ta poduzeća, one koji su u tom vremenu vodili politiku u Sinju. To sigurno nije predsjednik Republike. Ne može se reći - ljudi su bili frustrirani. Netko je njihovo nezadovoljstvo fokusirao na predsjednika. To moraju shvatiti. Ja se na te ljude ne ljutim, jer oni su žrtve manipulacije. Ali ako vodstvo Viteškog alkarskog društva ne shvati suštinu problema, oni će, apsolutno sam u to siguran, uništiti Alku. A onda će netko ponovno morati pokušati spašavati Alku, da bi održala svoje dostojanstvo i bila ono što je Alka bila do sada.

 

- Ne ljutim se na gradonačelnika Sinja ili predsjednika Alkarskog društva zato što je tamo netko vikao, nego zato što su oni dogovorno i odlučno zabranili da se Alka dovrši do kraja. Jer se tada nitko nije usudio izaći za mikrofon i reći: ovo je Alka, ovo nije skup HDZ-a, ili desne struje HDZ-a, ovo nije skup Ivića Pašalića, ovo je dostojanstvena Alka i ta se priredba mora dovršiti. Zato general Petković treba dovršiti svoj govor i zato slavodobitnik mora preuzeti darove. To nitko od njih nije rekao, jer nije ni mogao reći, budući da je dogovor bio drugačiji. Dakle, oni su odgovorni za narušavanje dostojanstva Alke. Ako to mogu priznati, možemo razgovarati, ako ne, ja sebi ne mogu dozvoliti luksuz da ponovno pošaljemo novce, da ponovno dajemo konje za Alku i da ponovno dozvoljavamo da se gaze darovi i blate institucije ove države.

 

- Ali tko je to od njega tražio?! Trebalo je dovršiti Alku na dostojanstven način, dozvoliti da izaslanik govori, zabraniti da se ometa završetak jedne priredbe, da se dodijele darovi. Jer, na kraju, sve se odvijalo da bi se slavodobitniku uručili darovi, smisao natjecanje je proglašenje slavodobitnika i dodjela darova uz sve počasti koje mu pripadaju. Dar predsjednika Republike nije bio jedini. Tu su oni pogriješili. Tu su manipulirali i bili žrtve manipulacije. Iz razgovora s njima vidio sam da su neki to razumjeli, ali i da neki to neće razumjeti cijeli život.

 

- Ne može se prosvjedovati protiv predsjednika Republike jer netko mora odgovarati na sudu zbog onog što mu se stavlja na teret. To rješava sud, a na predsjednik Republike.

Dužan sam poštivati Ustav RH i od svih nositelja vlasti tražiti da se Ustav provodi, da se poštuje trodioba vlasti. Sud je nezavisni autoritet. Od mene su, i onda i sad, tražili da pustim Norca, koji odgovara na sudska pitanja u procesu u Rijeci. A ja niti to mogu, niti to želim. Ako će se netko zbog toga na mene ljutiti, onda mora tražiti promjenu Ustava, uvođenje diktature, ili suspenziju Ustava, i uvođenje volje nekih ljudi. Ako to žele, neka to i kažu. Ako naredim puštanje Norca, onda zloupotrebljavam svoj položaj, onda nema trodiobe vlasti, a izvršna je vlast iznad sudske. To od mene nitko nema pravo tražiti.