ZAGREB, 30 prosinca - Na izmaku 2002. godine, predsjednik Stjepan Mesić je u intervjuu novinarima hrvatskih dnevnih novina ocijenio gospodarsku i političku situaciju u Hrvatskoj. Istaknuo je i što bi sve još trebalo učiniti uoči izbora, prognozirajući da će na vlasti opet biti koalicijska, a ne stranačka vlada.

• Gospodine Predsjedniče, možete li ocijeniti svoj učinak u prošloj godini?
- Ne bih išao na numeričku ocjenu, no važno je reći da smo maksimalno otvorili Hrvatsku. Ne mogu reći da sam sâm za to zaslužan, to je složeni mehanizam u kojem su i Sabor i Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova, a ja sam samo dio mehanizma koji je sudjelovao u tome da Hrvatska dobije drugi imidž. Hrvatska je definitivno izašla iz izolacije, sada je usmjerena prema euroatlantskim integracijama i na nama je da taj dio posla obavimo.
Ima nekoliko pitanja koja još moramo riješiti, neka smo mogli i davno prije, kao npr. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Svaka pravno uređena zemlja štiti te ranjive grupe i to je sad posebno važno, jer se uklapa u našu viziju vanjske politike. Danas je europska politika, pa time i hrvatska, da nacionalne manjine budu most suradnje.
Postali smo zemlja koja motivira ulazak stranog kapitala, nekoliko je zakona u pripremi ili u završnoj proceduri, kao što je zakon o slobodnim carinskim zonama koje će povećati zapošljavanje. Hrvatska je danas sigurna za ulaganja, jer zakonom regulira transfer dobiti iz Hrvatske, ali nam nedostaje regulativa koja će motivirati reinvestiranje u Hrvatsku, a ne iznos dobiti.
Povećava se broj zaposlenih i smanjuje broj nezaposlenih, povećava se stopa rasta i to su dobri pokazatelji. Jedino što možemo prigovoriti jest da zemlju nismo dovoljno otvorili prema proizvodnji i izvozu. U 2003. godini Hrvatska se mora orijentirati prema izvozu i proizvodnji.
 

• U intervjuu jednom tjedniku, premijer Ivica Račan dao si je ocjenu pet za ponašanje u »slučaju Bobetko«. Koju biste mu Vi ocjenu dali?
- Zadržao bih se na opisnoj ocjeni. Premijer je poduzeo ono što je, prema Statutu Haaškog suda, mogao i na što je imao pravo, a u to je uglazbio i političku situaciju u kojoj se našao.
Smatram da i hrvatska javnost shvaća, kao i svi koji su involvirani u taj slučaj, da to više nije pitanje ni Vlade ni bilo koga u politici, to je sada pitanje liječnika i pravosuđa. Ako liječnici dopuste da general Bobetko odgovara na sudska pitanja, on na njih treba odgovoriti. Ako nije u stanju odgovarati, onda ni neće. Sve je sada u liječničkim rukama.

• Gospodin Ivan Herak se žali da je iz Hrvatske izašlo 15 milijardi maraka, a da su samo on i Ivan Jakovčić odgovarali. Vi stalno ističete potrebu povratka tog novca u Hrvatsku. O kolikoj je svoti riječ?
- Različite su procjene, od osam do 12 milijardi maraka je iscurilo iz Hrvatske na razne načine. Pitanje je koliko su te procjene utemeljene, ali sasvim je evidentno da su mnoga poduzeća nestala, krediti dignuti, a novca nema. Znam za slučaj - a može se pretpostaviti da nije jedinstven - da je čovjek uz kojeg ovdje vežu tajkunsku aferu, svaki tjedan u Švicarsku nosio po dva-tri milijuna maraka, imao je posebnog šofera koji je to vozio.
Što se tiče novca koji je dijaspora slala - postoje papiri i to nije teško provjeriti preko Ministarstva financija - da su se ljudi zaduživali s deset, pet, tri ili milijun maraka za obranu Hrvatske. Različiti su ljudi iznosili različite svote, u 'kešu. Nema nijednog papira u što je to utrošeno?! Dakle, netko je činio krivično djelo ako je sredstva koja su se morala budžetirati iznosio iz Hrvatske. Nekoliko se postupaka vodi, nekoliko ih je najavljeno, ali nije još ništa utvrđeno. Novac je otišao na privatne račune, ali tko je vlasnik tih računa i kako su sredstva utrošena pitanje je koje se postavlja pred tijela gonjenja, državno odvjetništvo i sud.

• Kako komentirate stalni rast popularnosti HDZ-a?
- Ne bih rekao da mu raste popularnost, nego drugima pada. Kad HDZ bude morao dati poruke koje daje sadašnja vlast - ako želi ući u euroatlantske integracije, a ne želi izolaciju - građani će procjenjivati tko može biti učinkovitiji. Kad HDZ bude rekao da Hrvatska mora provoditi svoje zakone, međunarodno preuzete obveze, da mora surađivati s Haaškim tribunalom, osigurati povratak izbjeglica i imovine bez obzira o kome se radilo, onda će birači procjenjivati tko može biti uspješniji. Sve to moramo učiniti radi sebe, a ne međunarodne zajednice.

• Bi li, prema Vašem mišljenju, HDZ izgubio izbore da je predsjednik Franjo Tuđman bio živ i zdrav?
- Moja je procjena da bi. Bila je takva kritična masa da bi izbore i u tom slučaju izgubio.

• Iduća godina je izborna. Kako procjenjujete mogućnost da uvjetno rečeno desna opcija dođe na vlast?
- Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Birači će odlučiti tko će preuzeti odgovornost za ovu zemlju. Ako to mogu uspješnije voditi Glavaš, Šeks, Milas, Krpina... u redu je, ja nemam ništa protiv. Ja za njih neću glasati, ali ako birači budu glasali, nemam ništa protiv.

• Ali ćete kao predsjednik morati surađivati?
- Surađivat ću sa svakim koga ovaj narod izabere.

• Kako procjenjujete HDZ-ove izglede za povratak na vlast?
- HDZ mora doživjeti profilaciju, sad prolazi katarzično stanje i čelni ljudi pomalo priznaju pogreške. Međutim, te pogreške moraju vezati uz neke osobe. Kad se stranka isprofilira na porukama koje sam spomenuo, a koje mora davati, kad dobijemo stranku centra, ideološki neopterećenu, bit će prihvatljiva i drugima za koaliciju u europskom okruženju. To treba HDZ doživjeti, dijela balasta se riješio i to se pokazalo korisnim. No, nitko sam ne može preuzeti vlast u ovoj zemlji i s tim moramo biti načisto.

• Kakav je Vaš stav o novom izbornom zakonu?
- Mislim da Hrvatska mora imati izborni zakon koji će personalizirati izbore. Građani moraju znati tko su njihovi predstavnici u parlamentu - sad to ne znamo. Slažem se s tim da dijaspora sudjeluje na savjetodavan način. Odgovornost za Hrvatsku imaju oni koji ovdje žive, rade i plaćaju poreze.

• Vi ne očekujete prijevremene izbore?
- Ne, poslije trećeg siječnja mogu biti samo redovni izbori. O tome kad će izbori biti odlučit će vladajuća koalicija, ovisno o procjeni kad joj to najviše odgovara. Mislim da će procjena biti da se ide što kasnije na izbore, da bi se kapitalizirali efekti sadašnjih velikih pothvata do kojih će doći. Veliki su sada pothvati u gradnji cesta, stanova, očekuje se aktiviranje privrednog ustroja, uspjeh od iduće turističke sezone.

• Imate li ambicija raditi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti? U medijima su se pojavila nagađanja da bi lista s Vama na čelu dosta dobro prošla?
- Pročitao sam nagađanja, no do mene takva inicijativa nije došla.

• Strane analize kažu da je »slučaj Bobetko« nanio trajnu političku štetu Hrvatskoj, čak dotle da ne bi trebalo žuriti s molbom za članstvo u EU?
- Ne slažem se s tim, »slučaj Bobetko« malo je pokvario hrvatski imidž, ali to nije trajna šteta, jer je Vlada radila u okvirima svojih prava u skladu sa Statutom Haaškog tribunala. Taj slučaj ne možemo vezati s hrvatskim pridruživanjem EU. Zakon o nacionalnim manjinama je donesen i sada treba samo poraditi na funkcioniranju pravne države, sigurnosti ljudi, povratu imovine...
Teško je sad reći treba li ići kasnije s prijavom, jer pitanje je možemo li uhvatiti korak? Iduće primanje u EU je 2007., ako prekasno predamo zahtjev možemo izgubiti šansu. Hrvatsku opterećuje ne samo »slučaj Bobetko« nego i »slučaj Gotovina« - Gotovina je žrtva pogrešnih informacija i procjena. Prema svemu onome što je meni dostupno, njemu bi najbolje bilo da se odazvao Haaškom tribunalu i da se, kao general Ademi, pojavio na Sudu i dogovorio na sudska pitanja.
General Stipetić je bio osumnjičen, a kad je odgovorio na sva pitanja, više nije osumnjičenik. Optužnica se može pobijati samo na sudu, a neki u Hrvatskoj to ne razumiju i misle da se to može na koncertu, u nekoj udruzi, skupljanjem potpisa, referendumom... Tko god bio na vlasti u Hrvatskoj, nikad se optužnica neće pobijati izvan suda nego uvijek i samo na sudu.

• Iz Hrvatske će se na Haaškom sudu kao svjedoci protiv Miloševića pojaviti samo tri osobe. Zašto se naši političari nerado odazivaju?
- Hrvatski su radikali moje svjedočenje dočekali na nož, čak su tvrdili da je Milošević bio daleko uvjerljiviji, što je u svijetu izazvalo smijeh. Među našim velikim borcima za Hrvatsku to je neprihvatljivo, oni bi bili zadovoljni da sam rekao da neću svjedočiti protiv Miloševića, neću provoditi zakone, neću provoditi međunarodne obveze koje je Hrvatska preuzela. To bi vodilo Hrvatsku u izolaciju, a izolirana Hrvatska je eldorado za sve pljačkaše i to im ja ne mogu priuštiti. Mogu se srditi na mene, mogu me vrijeđati i vikati što god hoće, ali ja ću zakone ove zemlje provoditi.

• Čeka vas posjet Libiji, Koreji. Možete li komentirati svoje navodne izjave o mirovnoj ulozi između Sjeverne i Južne Koreje?
- Što se Koreje tiče, radi se o tipičnoj, prostoj podvali. Samo sam rekao kako je kod mene bio ambasador Južne Koreje, da mi uruči poziv za posjet, te da bih volio, ako je moguće, posjetiti i Sjevernu Koreju. Ni o kakvim mojim miriteljskim uslugama nije bilo riječi. Ali, moji prijatelji mi uvijek vole podvaliti, to uredno učine kad god se može i mene to ne iznenađuje. Poziv iz Libije sam dobio, mi s Libijom imamo diplomatske odnose i želim do kraja i što više učiniti da dođe do gospodarske suradnje i to bih htio obnoviti. Njima su sankcije skinute, priključili su se antiterorističkoj koaliciji i ne vidim ni jedan razlog zašto ne bismo surađivali?

l Što biste poručili hrvatskim građanima u izbornoj godini?
- S obzirom na to da se stopa rasta bruto domaćeg proizvoda povećava, povećava se broj zaposlenih i smanjuje broj nezaposlenih, Hrvatska mijenja svoju orijentaciju od uvozne na izvoznu privredu, očekujem da ćemo živjeti bolje, uz bolju organiziranost svih, od Vlade i Sabora do diplomacije, koja mora preuzeti i ulogu gospodarske diplomacije. Moja je poruka: prihvatimo se rješavanja današnjih problema da ih sutra oni iza nas nemaju. Onaj tko ima veće odgovornosti mora preuzeti i veće obveze - tek tada možemo uspjeti.

Miroslava Rožanković