VESNA PUSIĆ, PREDSJEDNICA HNS-a, GOVORI O IZGLEDIMA ZA OSTANAK KOALICIJE ŠESTORICE

 

Ne mislim da bilo koji političar u ovoj zemlji ima pravo ili može biti predstavnik svih interesa svih ljudi. Ja ne zastupam, niti pretendiram da zastupam
one ljude koji čvrsto podržavaju HDZ-ov stav. Oni imaju HDZ da ih zastupa. Oni imaju pravo, i moraju ga imati, da glasaju za Šeksa, Krpinu, Pašalića, cijelu HDZ-ovsku ekipu. Ja hoću zastupati one druge ljude, one koji ne žele Šeksa, Krpinu, Pašalića i nikad se neću pokušati utrpati onim ljudima koji podržavaju HDZ-ovu politiku. Mislim da je to nemoguće, a nije ni pristojno. HNS nije HDZ, neće biti HDZ i nema razloga da bude HDZ. I tu poziciju zagovara u javnosti i unutar šestorke, a na svim drugim strankama je da eksplicitno iskažu svoje stavove u tom pogledu

 

 

tekst

- Apsolutno ne. Ne prepoznajem ni HNS, niti se osobno prepoznajem budući da HNS i njegovo vodstvo, pa i naši bivši članovi poput predsjednika Republike, nisu u javnosti nikad izrekli ništa drugo nego podršku koaliciji i koalicijskoj Vladi. Tako smo se ponašali na temelju političke procjene da je zajednički uspjeh jedini mogući politički put za sve stranke koje su u koaliciji šestorke, pa i one tako malo zastupljene kao što smo mi. Prije nego što se ne pokažu neki zajednički rezultati, iskorak iz šestorke ili njezin raspad apsolutno je neuspjeh i negativno bi se reflektiralo na stranku ili stranke koje bi ga prouzročile. To nikako nije HNS-ova opcija, a i ne mislim da su te poruke nama upućene.

- Mislim da su prvenstveno upućene strankama sa većim brojem saborskih zastupnika, što je i logično, jer stranke šestorke zajedno sa zastupnicima nacionalnih manjina imaju sto zastupnika i kad bi izuzeli zastupnike HNS-a, LS-a i IDS-a, preostali dio koalicije imao bi 92 zastupnika, dakle apsolutnu većinu. Nijedna od tih triju stranaka naravno ne želi, ali čak i kad bi apstraktno pretpostavili da bi mogle iskočiti iz koalicije, ne mogu nanijeti štetu koaliciji i ugroziti njezin opstanak. Zato pretpostavljam da je to jedna opća primjedba i reakcija na objektivno postojeću situaciju u kojoj se svi zajedno, kao vladajuća koalicija i kao zemlja, nalazimo u jednoj fazi učenja i privikavanja na funkcioniranje koalicijske većine i koalicijske vlade. Trenutno se nalazimo na prekretnici kad moramo jasno razgraničiti traženje konsenzusa i funkcioniranje na temelju najnižeg zajedničkog nazivnika. To su dva različita, a katkad nedovoljno razlikovana procesa, koji za politiku koja nama treba mogu biti opasno različiti.

 

 

- Politika najnižeg zajedničkog nazivnika zapravo je politika kojoj se ne smijemo predati, jer ona neizbježno znači pomanjkanje inicijative, iako, naravno, smanjuje opasnost od konflikta, zato jer se sve što bi moglo biti kontroverzno i što je konfliktno odgurne sa strane ili na neki sličan način potisne kako bi postigli to da se svi slažu i tako dosegli konsenzus. No, time što bi na taj način postizali da se svi slažu ne bi imali nikakvu inicijativu, jer naravno da je najniži zajednički nazivnik uvijek ono što nikoga ne smeta, što u pravilu znači da sve stoji i nema nikakvih promjena. Nalazimo se, dakle, u teškoj, ali i zanimljivoj situaciji, u kojoj bi morali bitne odluke donositi konsenzusom, a ne nadglasavanjem, a da ne upadnemo u blokadu najnižeg zajedničkog nazivnika, koja vas na kraju zatvori u ne-akciju, u kojoj nema novih ideja, novih projekata, u kojoj se ne rješavaju problemi.

- Ministar Čačić je naišao na veliki otpor zbog toga što u svojem resoru rješava probleme na kojima HDZ smatra da može politički poentirati, jer se radi o pitanjima bitnim ne samo za gospodarski, nego i za politički identitet Hrvatske.

 

 

- Javnost je u duljem razdoblju upravo od nas i zahtijevala da povučemo jasnu granicu između HDZ-a i nas, odnosno da pokažemo kako imamo bitno različite koncepte. Dakle, ne može opstati ideja kako mi svi hoćemo isto, jer mi doista svi nećemo isto. HDZ zagovara koncept u kojem će vladati princip da tko što može zgrabiti da to i zgrabi, te da se u skladu s tim državni novac bez čvrstih kriterija koristi u obnovi. Ono za što se mi zalažemo je da je kriterij vlasništva temeljni kriterij u pravu na raspolaganju imovinom, a potom je i temeljni kriterij u pomoći države u obnovi te imovine. Za onoga tko ne poznaje ovdašnju situaciju, taj je princip samorazumljiv, ali mi smo imali praksu u kojoj je to gotovo prosvjetiteljska ideja. Druga nova ideja je da ćete ono što napišete kao svoje zakone faktički i provoditi. To je, također, gotovo nezamisliva ideja u HDZ-ovskoj tradiciji, a naročito one zakone koji se međunarodno dogovaraju, gdje je čitav koncept bio: potpiši sve na što te prisiljavaju da potpišeš, a poslije ne provodi ništa od toga. To nije naš koncept. I bez obzira na međunarodnu zajednicu, ono što piše u Zakonu o obnovi, naravno da je stav Vlade, ali i stav je HNS-a, Čačićev, moj. Uvijek će naš stav biti: vlasništvo je temeljni kriterij u raspolaganju imovinom.

- Zakon je de facto prihvaćen onako kako ga je predložila Vlada, nabrojani su različiti segmenti vremena u kojemu se destrukcija dogodila, ali niti namjera Vlade, a i resornog ministra, pa i HNS-a, u tom pogledu nikada nije bila, niti će biti, ništa drugo nego da se one koji se kvalificiraju za pomoć u obnovi označe ljudi čije je vlasništvo uništeno u određenom vremenskom razdoblju. Ako HDZ smatra da je njihova velika pobjeda, ili satisfakcija, to da je uz Domovinski rat kao početak destrukcije spomenuta velikosrpska agresija, nikome od nas, a ponajmanje Čačiću koji je sudjelovao u osnivanju dragovoljačkih postrojbi u Domovinskom ratu, nije palo na pamet dovoditi to u pitanje. Ono što je naš stav je da su zakoni formalni dokumenti kojima vi ne izražavate svoju indignaciju, ni svoje pristajanje ili nepristajanje uz pojedine političke akcije i projekte, nego regulirate jedan dio
funkcioniranja države i zato je u Zakon unesen Domovinski rat kako bi se odredilo razdoblje na koje se zakonske odredbe odnose, a ono je na koncu ostalo onakvo kako ga je Vlada izvorno i predložila. Što se sadržaja, dakle, tiče HDZ nije ništa postigao, jer cijela je njegova ideja bila da iz Zakona bude isključeno vremensko razdoblje nakon Oluje u kojemu je bilo destrukcije koja nije vršena od strane vanjskog
agresora, a naša je ideja bila da je svaka destrukcija hrvatske imovine na hrvatskom teritoriju destrukcija i da svi ljudi u Hrvatskoj čija je imovina stradala imaju jednaka prava na njezinu obnovu.

 

 

- Kad se govori i piše o ljevici i desnici stvorena je jedna apsurdna situacija na hrvatskoj političkoj pozornici, jer te etikete najčešće upotrebljavaju ljudi koji kad bi ih pitali ne bi znali nabrojiti pet kriterija po čemu je netko ljevica, a netko desnica. Pritom mi je, doista, svejedno tko me gdje svrstava, jer smatram da su te etikete politički starinske i zato me ne zanimaju. U osnovi to su etikete koje nas mogu vući u prošlost, a funkcionalne su samo ako smatrate da s jednom od tih etiketa, bez puno objašnjavanja i obrazlaganja, nekoga diskvalificirate. Ja puno puta ponovim da ste teški desničar ili teški ljevičar, i nakon toga vi postanete ljudima nekako sumnjivi, iako nitko nema pojma što to znači i što zastupate, najčešće uključujući i onoga tko vas etiketira. Ako bi analitički pobrojali kriterije - primjerice, odnos prema kolektivizmu i individualizmu, uloga države u gospodarstvu, odnos prema ljudskim i građanskim pravima, prava na vlasništvo - pa na temelju toga svrstavali političke stranke u Hrvatskoj, sasvim bi drukčija bila konfiguracija tko se za što u hrvatskoj politici zalaže. Ali, naravno, to ljude koji koriste etikete ne zanima.

- Ponajprije mislim da se radi o jasnom razgraničavanju od HDZ-ovskih političkih koncepata. Dakle, ne od institucija koje su nastale za vrijeme vlasti HDZ-a, jer institucije su institucije i ne može nijedna država funkcionirati na dugi rok i normalno ako svaka nova vlast počinje sve iz početka. Upravo obratno, jedina sreća što se tiče države postoji u postupnom, rekla bih, sedimentnom razvijanju njezinih institucija. Prema tome, iako se sve institucije razvijaju i
modificiraju, mora se poštovati institucionalni kontinuitet, ali ne i kontinuitet političkih stavova. Cijela ideja koalicije šestorke na tome je iznikla. Zašto smo kao različite političke stranke ušli u koaliciju? Sigurno ne zato što smo htjeli postati ista stranka ili zato što imamo isto samorazumijevanje ili istu viziju Hrvatske, već zato što smo svi smatrali da je zajednička zadaća smjena s vlasti HDZ-a mirnim putem i da je to važnije od svega ostaloga. Drugih
razloga nismo imali za ulazak u šestorku. Ujedinili smo se u koaliciju od šest stranaka upravo zato da raskinemo s HDZ-ovom politikom, a ne da je nastavimo. Drugi razlog je jasnoća HNS-ovih stavova, izjava i strategija, i spremnost ljudi iz HNS-a da ih jasno brane.

 

 

- Jedna od većih razlika koja je već spominjana u medijima je dvojba da li zadržati dvodomni ili uspostaviti jednodomni parlament. Pritom je potrebno reći da je drukčija priroda predsjednikove skupine i naše skupine. Kod predsjednikove skupine, politički stav je predsjednikov, a skupina je skupina stručnjaka koja ne može definirati ustavni identitet zemlje, već samo pretočiti jedan politički stav u ustavne formulacije. Naša skupina je, rekla bih, više par predsjedniku Republike, nego njegovoj skupini. Nama isto tako trebaju ustavni stručnjaci da naše prijedloge pretoče u ustavne norme, ali politički stav je ono što mi definiramo. Moj je dojam, i na temelju jednog preliminarnog razgovora s predsjednikom Mesićem, da ćemo o političkom stavu postići zajednički stav. Ono protiv čega je predsjednik Mesić bio je drugi dom kakav je sada Županijski dom u kojem su de facto predstavljene jedinice državne uprave na lokalnom nivou. To se njemu činilo apsurdnim, što i jest apsurdno. Međutim, u ovom drugačijem zamišljenom drugom domu u kojemu su predstavljeni interesi regionalne i lokalne samouprave, kao specifični i dovoljno važni interesi, po mojemu je saznanju predsjedniku Stjepanu Mesiću sasvim bliska ideja i mislim da ćemo postići dogovor. Koliko, pak, vidim nema bitnih razlika u definiranju ovlasti predsjednika države.

- Meni to nije nikakvo iznenađenje. U krajnjoj liniji mi dolazimo iz istog političkog projekta i iz iste političke predizborne kampanje u parlamentarnim izborima. Mislim da je taj očekivani sukob više proizvod apsurdne situacije u kojoj se nalazimo i u kojoj nema vjerodostojne opozicije, pa se onda iz boje tepiha i sličnih marginalija napuhavaju strašni sukobi. Gotovo da se povremeno iz sasvim iracionalnih i marginalnih stvari prave tobože bitni sukobi kako bi se možda i odgodilo ono vrijeme kad svi skupa moramo sjesti i dogovoriti se oko zbilja važnih stvari.

 

 

- Ponajprije mislim da je to rezultat privikavanja, s jedne strane, na politički pluralizam na vlasti, a s druge, na neke nove realnosti političkog utjecaja u Hrvatskoj.

- Ja mogu obrazložiti i braniti HNS-ovsko stanovište. U prvom redu naš je stav da se s politikom HDZ-a apsolutno treba raskinuti. Mi jesmo od njih različiti i mi nismo nastavak HDZ-a. Također, mislimo da i kao koalicija ne smijemo, ne trebamo i ne moramo biti nastavak HDZ-a, jer svi koji žele HDZ imali su i imaju priliku za njih glasati. Nema nikakvih razloga da budemo supstitut HDZ-a, jer smo i išli na izbore da porazimo njegovu politiku. I osobno sam stavila svoju akademsku karijeru u ler, motivirana time što sam smatrala da je HDZ-ovska politika destruktivna i loša za Hrvatsku. Ne mislim, pritom, da se svi moraju sa nama slagati, i ne mislim da se svi slažu, niti mislim da bilo koji političar u ovoj zemlji ima pravo ili može biti predstavnik svih interesa svih ljudi. Ja ne zastupam, niti pretendiram da zastupam
one ljude koji čvrsto podržavaju HDZ-ov stav. Oni imaju HDZ da ih zastupa. Oni imaju pravo, i moraju ga imati, da glasaju za Šeksa, Krpinu, Pašalića, cijelu HDZ-ovsku ekipu. Ja hoću zastupati one druge ljude, one koji ne žele Šeksa, Krpinu, Pašalića (Vladimir Šeks, Drago Krpina, Ivić Pašalić) i nikad se neću pokušati utrpati onim ljudima koji podržavaju HDZ-ovu politiku. Mislim da je to nemoguće, a nije ni pristojno. HNS nije HDZ, neće biti HDZ i nema razloga da bude HDZ. I tu poziciju zagovara u javnosti i unutar šestorke, a na svim drugim strankama je da eksplicitno iskažu svoje stavove u tom pogledu.