ZAGREB, 27. svibnja - Od početka 2004. godine naftovodom Janaf poteći će iz ruske Samare prvi bareli ruske nafte do terminala Omišalj na Krku. Hrvatska je vlada 16. prosinca 2002. potpisala Sporazum o osnivanju naftovoda DružbAdria u kojem se hrvatski Janaf povezuje u sustav naftovoda Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Mađarske i Slovačke. Hrvatska stranka prava je odlučno protiv tog projekta. Zašto, objašnjava potpredsjednik HSP-a i saborski zastupnik dr. Tonči Tadić.

• U čemu je problem s projektom DružbAdria?
- Problem je u tome što je taj projekt gospodarski i ekološki neodrživ. U gospodarskom smislu je neisplativ, a u ekološkom iznimno rizičan za Hrvatsku. HSP nema ništa protiv Janafa i inzistiramo da se Janaf počne pridržavati europskih standarda glede curenja nafte iz svojih naftovoda koje treba prekontrolirati. Janaf se treba pridržavati svih ekoloških standarda koje propisuje Europska unija, a na to nas obvezuje i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Međutim, Janaf je potreban Hrvatskoj zbog uvoza nafte. Ako je problem što se Janaf s postojećim prihodima ne može pokriti, onda taj problem treba riješiti putem državnog proračuna, jer je riječ o nacionalnom interesu.
 

Međutim, dok Ina plaća Janafu 5,7 dolara po toni nafte na 100 kilometara, DružbAdria će plaćati 60 centi. Neshvatljivo je da se od Rusa traži devet puta niži iznos, a s druge strane je neshvatljivo da u javnost nitko nije izašao s točnim brojkama o tome koliko je novca potrebno za investiciju u taj sustav. Naime, sustav Janafa zamišljen je tako da se nafta transportira iz unutrašnjosti prema Omišlju. Za transport nafte u obrnutom smjeru treba ugraditi reverzibilne pumpe. Ta investicija Janaf ne može koštati manje od 70 milijuna dolara, odnosno do 120 milijuna dolara. Usto, ako se odlučimo za varijantu zbrinjavanja balastnih voda na kopnu, za takvo postrojenje treba izdvojiti još između 30 i 50 milijuna dolara. Istodobno će Janaf u prvoj fazi imati 20 milijuna dolara bruto prihoda, a vršni bruto prihod od maksimalnog protoka nafte 82 milijuna dolara. Ponavljam, govorimo o bruto prihodu, uz nepoznatu i vjerojatno bijednu dobit.
 

• Dakle, govorili ste o lošim stranama projekta u gospodarskom smislu, a što je s ekološkim?
- Šteta je prvo u balastnim vodama. Svi tankeri koji dolaze u Jadran nose naftu i pumpaju jadransku vodu da bi imali potreban balast za plovidbu. U ovom slučaju tankeri dolaze prazni, donose u Jadran balastnu vodu koju su pokupili tko zna gdje, a ta voda sadrži mikroorganizme, alge, meduze... koje mijenjaju ekosustav Kvarnera, dakle i Jadrana. Govori se o rebalastiranju balastnih voda, ali čak kad bi se to i provodilo, pouzdano je 95 posto, ali onih pet posto sadrži kemikalije i mikroorganizme koji mogu biti fatalni za Jadran. Osim toga, 15 milijuna tona nafte godišnje uz dolazak tankera nosivosti 100.000 tona znači minimalno 150 tankera, što bi povećalo promet na moru, a za sve to Hrvatska nema preduvjete.

• Koji su to preduvjeti?
- S jedne strane je to gospodarski pojas, kako bi se tankerima mogla pružiti zaštita, ali i nadzirati njihov promet u našoj polovici Jadrana. Potom, Hrvatska nema ni kontrolu plovidbe niti obalnu stražu. Naime, ako se samo jednom tankeru dogodi havarija u Jadranu, to znači da možemo zaboraviti hrvatski turizam i ribarstvo u cijelom Jadranu. Ne vjerujem ni da bi Talijani to dobro primili!

• Što će HSP poduzeti u vezi s projektom DružbAdria?
- HSP će predložiti Hrvatskom saboru istupanje Hrvatske iz Sporazuma o naftovodu DružbAdria na temelju članka 10. tog sporazuma. To je naša dužnost i obveza prema hrvatskom stanovništvu na obali i otocima.

Andrea Latinović