ZAGREB, 4. lipnja - Ovih dana aktualnim upisom u srednje škole - navalom na neke gimnazije i gotovo uzaludnim pokušajima da se popune manje atraktivni programi strukovnih škola - aktualiziraju se problemi u obrazovnom sustavu za čije se rješenje još uvijek čeka da Sabor donese dugo najavljivanu reformu školstva.
Kada je riječ o upisnoj politici i politici zapošljavanja, ministar prosvjete i sporta dr. Vladimir Strugar smatra da bi hrvatski sustav obrazovanja morao biti takav da gimnazijalac, ako i ne upiše fakultet, ne smije ostati bez šanse da konkurira na tržištu rada, kao što je to sada slučaj. Njemu treba omogućiti da stekne neko zanimanje, kao i onome sa strukovnom školom, tvrdi ministar, koji očekuje da će reformirani sustav to omogućiti.

l Kada očekujete da će se u Saboru naći dokument promjena u obrazovnom sustavu?
- Prijedlog promjena odgojno-obrazovnog sustava je jedini veći projekt koji još nismo dovršili. Trenutačno imamo razgovore s predstavnicima svih sveučilišta i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o nekoliko otvorenih pitanja reforme. Insistirat ćemo da dokument dođe na sjednicu Vlade najkasnije do kraja lipnja. Tako postoji realna mogućnost da Sabor još jednom razmotri i prihvati projekt promjena.
 

l Koordinacija koja će se na Sveučilištu u Zagrebu baviti tim pitanjima, oformljena je tek u ponedjeljak. Na Sveučilištu pritom ističu da taj posao žele napraviti temeljito i bez žurbe.
- To nisu pitanja koja bi radna skupina na Sveučilištu trebala sada posebno proučavati, jer je riječ o stručnjacima koji dobro razumiju problem i oni će vrlo lako odgovoriti treba li produžiti obvezno obrazovanje na devet godina i po kojemu modelu. Uostalom, studija izvodljivosti odgovorit će sasvim pouzdano na to pitanje za šest do sedam mjeseci.
Promjene u sustavu obrazovanja postale su više pitanje odluke, nego stručnog rješenja, želje da Hrvatska ima taj dokument i da može ići naprijed. U ovome trenutku, u značajnoj mjeri zaustavljamo razvoj Hrvatske što se tiče odgoja i obrazovanja, i to zahvaljujući stavovima onih koji guraju neke ideje za koje nemaju ni znanstvenog niti materijalnog pokrića.

l Vi, dakle, vjerujete da će u manje od mjesec dana dokument biti spreman za Vladu?
- Da. Mislim da ćemo dotad imati dobra rješenja.

l Još je jedna stvar koja se čeka od vašeg ministarstva - katalog odobrenih udžbenika za škole.
- Katalog će biti gotov ovih dana. Čekamo da nakladnici predlože cijene udžbenika i tada će katalog krenuti u škole koje će imati dovoljno vremena do kraja školske godine izabrati udžbenike za sljedeću školsku godinu. Taj posao nije bitnije kasnio, s obzirom da je udžbenički standard trebao biti donesen u studenome, a Sabor ga je prihvatio početkom travnja. Nelogično je da jedan dokument koji je toliko važan kasni četiri mjeseca. Tvrdim ipak da nikakvih problema s udžbenicima neće biti, jer ih svega 16 posto nije odobreno. Prema tome, nikakvih razloga nema da 90 posto udžbenika već sada nije gotovo. Nakladnici nisu morali čekati do sada, mogli su davno prije pripremiti odobrene udžbenike.

l Zašto je ove godine kasnila vaša odluka o upisu u srednje škole?
- Nije kasnila. Lani je odluka objavljena 7. lipnja, a ove ćemo ju godine objaviti 10. lipnja. Ako je riječ o tri dana, ne možemo govoriti o kašnjenju koje bi ugrožavalo kvalitetu upisa. Osim toga, ove smo godine imali velike akcije koje prethode upisima, a riječ je prije svega o predstavljanju škola učenicima te akcijama poput »Želim biti majstor«. Primjerice, razgovarali smo s predstavnicima brodogradnje, jer su se žalili da nemaju dovoljan broj stručnjaka, a nakon toga i sa školama, koje su odlučile u tom smislu modificirati upisna mjesta.

l Na koji se način donose upisne kvote za srednje škole? Vode li škole računa o potrebama gospodarstva?
- Škole predlažu kvote na temelju svojih mogućnosti - kadrovski i materijalnih. Kvote se usklađuju s potrebama gospodarstva, ali i s brojem učenika koji završavaju osmi razred u pojedinoj županiji.

l Ipak, postoji nesklad između broja upisanih u određeni program i mogućnosti za zapošljavanje. Već godinama su prodavači, konobari i frizeri na vrhu ljestvice nezaposlenih, a škole i dalje pune te programe.
- Smatram da treba respektirati interes svakoga pojedinca da upiše programe koje navodite - ako to želi. U ovom vremenu brzih promjena, mladi će ljudi promijeniti svoje zanimanje više puta tijekom života. Zato ne možete učeniku zabraniti da se školuje za prodavača, ako on vidi svoju perspektivu u, primjerice, samostalnom radu. Danas se obrt i malo poduzetništvo izuzetno razvijaju; to su dinamična područja i vjerujem da se, s obzirom na cjelokupnu demokratizaciju društva i mogućnosti samostalnog rada, mladi ljudi opredjeljuju upravo za to da otvaraju svoje radnje te da ne očekuju posao koji će im nužno osigurati država.
Mirela Lilek