Momira Dropca i sve druge ljude koji su izbačeni iz stanova oštetila je tadašnja politika. Nije to učinio sam pokojni ministar Šušak, nego sustav kojemu je on bio na čelu. Obespravljenim ljudima mora se osigurati stambeni prostor i moraju dobiti obeštećenje

Ljudska prava u Hrvatskoj i dalje se krše, žrtve se kažnjavaju, a država gubi sporove pred međunarodnim sudovima. Potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac upozorava da dužnosnici na raznim razinama vlasti i danas namjerno opstruiraju funkcioniranje pravne države i to bez ikakvih sankcija, pa čak ni javne osude.

U javnosti se do sada nije moglo čuti vaše mišljenje o načinu na koji je premijerka Jadranka Kosor dobila stan nakon što su iz njega izbačena braća Drobac. Kako komentirate taj slučaj?

– Ni jedan častan čovjek koji je dobio oteti tuđi stan po poznatim Šuškovim običajima i pravilnicima ne može biti ponosan na to. Svi mi dužnosnici, tadašnji i današnji, imamo svoj dio odgovornosti za ovu tada masovnu političko nasilničku pojavu. To tada nije činio samo pokojni ministar Gojko Šušak nego čitav sustav njegovih suradnika koji danas vjerojatno uživaju visoke časničke mirovine, a mi političari do danas o tome nismo niti kazali ono što smo morali.

Sada imate priliku. Mislite li da premijerka Kosor treba javno preuzeti barem moralnu odgovornost s obzirom na to da je stan dobila nakon što su iz njega izbačena braća Drobac?

– Ja sam uvjeren da premijerka Kosor nije ponosna na način na koji je došla do stana. Mada s njom nisam o tome razgovarao, nije teško primijetiti kako je to itekako opterećuje, makar bi se baš za njen slučaj moralo zapaziti nekoliko detalja koji joj idu u prilog. Pritom ne mislim na činjenicu da je stan dobiven legalno. Tada to možda i jeste bilo legalno, u što također sumnjam, ali sigurno nije bilo moralno. Olakšavajuća okolnost za premijerku je to da ona stan nije dobila izbacivši nedužna čovjeka na ulicu, što se sugerira iz brojnih novinskih tekstova, nego joj je stan dodijeljen nakon što ga je već napustio branitelj koji ga je koristio. Danas su krajnje licemjerne izjave ljudi koji su u to vrijeme šutjeli, a bili su i u vlasti i u javnosti iz koje su morali govoriti o tom tipu pogroma. Štoviše, neki od njih su tada osuđivali istupe aktivista HHO-a i drugih nevladinih organizacija. Danas su i oni osjetili miris krvi politički načete premijerke pa su hrabro odlučili da malo liznu. Ali ni danas od njih nećete čuti prijedlog da se tim ljudima iz proračunskih sredstava osigura krov nad glavom. Ako to pak zatraži neka nevladina, srpska ili međunarodna organizacija, na to gledaju s podozrenjem. S druge strane, ja mogu posvjedočiti da ljudi koji se zalažu za pravedno i sustavno rješavanje svih ovakvih i sličnih slučajeva bez diskriminacije nailaze na razumijevanje i pomoć upravo kod predsjednice Vlade.

Kako pomoći Momiru Dropcu, ali i stotinama drugih ljudi koji su u ratnim danima izbačeni iz svojih stanova da bi se u njih uselili, po ocjeni državnog vrha i tadašnjeg ministra Šuška, vojno ili politički zaslužni?

– Nije rješenje da se bilo kojemu čovjeku pomaže samo karitativno, već da se ostvari njegovo pravo. Momira Dropca i sve druge ljude koji su izbačeni iz stanova oštetila je tadašnja politika. Nije to učinio sam pokojni ministar Šušak, nego sustav kojemu je on bio na čelu. Obespravljenim ljudima se mora osigurati stambeni prostor i moraju dobiti obeštećenje. Na tome inzistiramo.

Kakvim ocjenjujete stanje u vašem resoru zaštiti ljudskih prava?

– Nisam zadovoljan. Pogotovo u onom dijelu koji se odnosi na poštovanje ljudskih i manjinskih prava. Tu prije svega mislim na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i na ljude i zajednice kojima su ljudska prava povrijeđena. Danas se u pravilu ne radi toliko o otporima na razini Vlade. Glavnina otpora je na nižim razinama vlasti, u glavama nekih tobožnjih istinskih

Kakav je danas položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i koji su glavni problemi?

– Najveći problem Srba u Hrvatskoj je održivi povratak izbjeglica. Veliki dio kuća je obnovljen, određeni broj stanova je ljudima vraćen. Tu se napravio pomak. Ključni su problem materijalni uvijeti života, znači nedostatak zaposlenja, teškoće u pokretanju proizvodnje i slično. U pojedinim ruralnim područjima, kakvo je na primjer zadarsko zaleđe, imamo i teškoće s ulaskom u posjede jer su njihove posjede, zemljišta, zgrade, kuće, garaže, uzurpirali neki susjedi koji vole kazati da tako, eto, naplaćuju ratnu štetu

Zorana DELJANIN

*cijeli razgovor s potpredsjednikom Vlade pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u utorak, 30. ožujka 2010.