Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt s kraćeg se godišnjeg odmora na Korčuli, kojeg provodi s obitelji, osvrnula za Nedjeljni Vjesnik na haaške teme. Povratak umirovljenog generala Tihomira Blaškića iz Haaga pokrenuo je pravu lavinu događaja vezanih uz Haaški sud, a ta je problematika naizravnije vezana na pravosudni resor.
• Državno odvjetništvo najavilo je poduzimanje izvida u vezi izjave odvjetnika Ante Nobila o prikrivanju dokumenata za obranu generala Blaškića. Možete li se osvrnuti na tu najavu?
– Probleme s dokumentacijom i dokazima treba raščistiti što prije i točno, te radi istine utvrditi što se tu sve dogodilo. U medijima bjesne optužbe tko je, a tko nije namjerno uskratio dokumente koji su Blaškiću išli u prilog, a zbog čega je on u prvostupanjskom postupku pred Haaškim sudom osuđen na 45 godina zatvora, a sada nakon donošenja drugostupanjske presude, na devet godina. Tihomir Blaškić sve je to izdržao hrabro i više nego ljudski. Radi njega, i radi istine potrebno je točno utvrditi sve okolnosti raspolaganja dokumentima.

• Slučaj ne davanja dokumenata za Blaškića zaista je drastičan i dramatičan. No, primjera nedostupnosti dokumenata za obranu na Haaškom sudu bilo je više. Poznato je da se na to žalio prije dvije godine tadašnji osumnjičenik Mladen Markač, a prije godinu, dvije i general Luka Džanko, koji se pred haaškim istražiteljima branio dokumentima iz svoje privatne arhive. Hoće li to biti zadnji takvi slučajevi?
– Takvih slučajeva je nažalost bilo i više od ova dva koja ste naveli. Bivša vlada uvela je čudnu praksu da bivši dužnosnici ne mogu dobiti na uvid dokumentaciju koja bi ih vratila u kontekst događaja za koje ih haaški istražitelji pitaju. Događalo se stoga da istražitelji imaju sve dokumente, a ovi ljudi ništa jer su im se odbijali njihovi zahtjevi da dobiju na uvid dokumentaciju. Za razliku od njih, aktivni časnici ili službenici mogli su dobiti takvu dokumentaciju na uvid. Prije dvije godine, kao zastupnica DC-a na jednom aktualnom satu pitala sam tadašnjeg premijera Ivicu Račana i tražila objašnjenje za takvo ponašanje i takvu politiku vlade.
U ponašanju nove Vlade takvih slučajeva više ne može i neće biti. Konačno, pravo je svakog onog koji se nađe u bilo kojem statusu na Haaškom sudu da ima uvid u sve dokumente, te da sve dokumente i dobije.
 

• Vlada je osnovala Savjet za pripremu amicus curiae, odnosno tzv. prijatelja suda u postupcima na Haaškom sudu, u koji su ušli ugledni pravnici, povjesničari... Što možete reći o radu tog Savjeta?
– Savjet je formiran od uglednih stručnjaka za međunarodno kazneno pravo, povjesničara, vojnih stratega. Hrvatska vlada može i mora kvalitetnim dokazima »servisirati« i obranu i optužbu na Haaškom sudu. Na primjer, dokaz o nepostojanju zločinačkog udruživanja, bio bi oslobađajući dokaz koji bi i Haaško tužiteljstvo trebalo prezentirati.
Upravo kvalitetno servisiranje stranaka dokazima, posebice obrane, najbolji je put zaštite hrvatskih interesa. Naravno da taj put nije ni brz, niti jednostavan. Ta »pravna bitka« trajat će dugo kao i sam postupak. U svakom slučaju, na ovom planu nam slijedi veliki posao.

• Kako bi komentirali revidiranje zapovjedne odgovornosti u pravomoćnoj presudi generalu Blaškiću? Nedavnim izmjenama Kaznenog zakona, zapovjedna odgovornost prvi put je ušla u naše kazneno zakonodavstvo. Koliko je to značajno?
– Presuda koja je izrečena Tihomiru Blaškiću ima veliku važnost za daljnji rad Haaškog suda i za razvoj međunarodnog prava u pogledu zapovjedne odgovornosti,
Žalbeno vijeće interpretiralo je zapovjednu odgovornost prema novim standardima, onima koji se jasno približavaju europskom kontinentalnom poimanju kaznene odgovornosti, i koja je slična našem zakonodavstvu.
Ova presuda ustanovila je nov način u tumačenju zapovjedne odgovornosti. Sud je jasno rekao da mora postojati namjera da se počini zločin ili barem visoki stupanj izvjesnosti da će zločini temeljem takve zapovijedi biti počinjeni.
Po novim standardima, osoba koju se tereti za zločin po zapovjednoj odgovornosti, mora imati efektivnu vlast. U slučaju Blaškić, Haaški sud je ustvrdio da takvo efektivno zapovijedanje nije postojalo u pogledu zločina počinjenih u Ahmićima, te da je zapravo postojala paralelna linija zapovijedanja, u kojoj je netko drugi zapravo bio odgovoran za one jedinice koje su navodno počinile zločine.
S druge strane, Haaški sud je zaoštrio odgovornost za tzv. zapovjednu odgovornost stricto sensu. Nije prihvatio da je kazneno odgovoran onaj zapovjednik koji je, istina, uredno obavljao svoju odgovornost i nije znao ni imao obavijesti da mu podčinjeni pripremaju zločin, već samo onaj zapovjednik koji je imao obavijesti, ali ih je zanemario i propustio poduzeti radnje da se zločin spriječi. Sud je, dakle afirmirao načelo krivnje i uzročnosti djelovanja ili propuštanja zapovjednika u odnosu na zločin koji su počinili njegovi podčinjeni.

• Posljednjih dana u javnosti se sukobljava odvjetnik Ante Nobilo i odvjetnici nekih haaških optuženika. Štete li ta sporenja haaškim optužnicama?
– Kada bih rekla da šteti, ne bih rekla ništa novo. No, ta sporenja su na neki način i razumljiva jer svaki branitelj koncipira obranu za svoju stranku i moguće je da dođe do sukoba ovakve vrste. Mislim da je teško izbjeći takve situacije.

• Očekujete li da će suđenje Ademiju i Norcu, čije je optužnice Haaški sud objedinio, biti prepušteno hrvatskom pravosuđu? Kolika je vjerojatnost da haaška suđenja budu prebačena na sudove u drugim europskim zemljama?
– Slučaj Norac i Ademi imaju svoj tijek. Prvo su Norac i Ademi dali tzv. izjavu o krivnji na Haaškom sudu, a nakon toga su i jedan i drugi vraćeni u Hrvatsku. Haaško tužiteljstvo podnijelo je zahtjev za spajanjem postupka, a sudsko vijeće donijelo je odluku da se postupci spoje. Sada slijedi zahtjev da se taj spojeni postupak prebaci u Hrvatsku, i o njemu će se u Haagu odlučivati vjerojatno na jesen. Prebacivanje slučajeva u treće zemlje postoji kao mogućnost prema Pravilima Haaškog suda, no u ovom slučaju ne vjerujem da bi se moglo dogoditi.

• Iz Haaga je posljednjih dana bilo više dobrih vijesti, a među njima je i izjava tužiteljice Carle del Ponte da više neće biti optužnica za Hrvate. Vaš komentar?
– Haaški sud i Tužiteljstvo usmjereni su prema završetku rada. Rokovi koje je postavilo Vijeće sigurnosti, više su nego jasni. Tužiteljstvo treba podići sve optužnice do kraja ove godine, a Haaški sud završava s radom 2010. godine. U tom kontekstu mogu se tumačiti sve izjave koje dolaze sa Suda i iz Tužiteljstva.

• Je li hrvatsko pravosuđe u svakom smislu (kadrovskom, tehničkom...) spremno preuzeti suđenja za ratne zločine?
– Da. Uvjerena sam da je hrvatsko pravosuđe spremno preuzeti slučajeve s Haaškog suda. Upravo su u tijeku seminari na kojima se susreću hrvatski suci i državni odvjetnici s predstavnicima Haaškog suda i tužiteljstva. Također se radi i na tehničkom opremanju sudova.
Haaški sud neće prebacivati sve slučajeve, on će napraviti hijerarhiju tih postupaka. One koje smatra najvažnijima i kojima bi na neki način potvrdili misiju suda, a to će se odnositi na najviše rangirane osobe, zadržat će za sebe, dok će druge prepustiti nacionalnim sudovima, ali možda i nekim trećim državama, ako se za neke od država na području bivše Jugoslavije ustanovi da možda nemaju dovoljno snage da same vode postupke. Mislim da Hrvatska nije taj slučaj.

• Šestorica optuženih bosansko-hercegovačkih Hrvata do daljnjega neće biti privremeno pušteni na slobodu iz Haaga. Što je s obranom sa slobode Mladena Markača i Ivana Čermaka, s obzirom da su oni obavili razgovor s Haaškim tužiteljstvom? Koliko je vjerojatno da bi njihova suđenja mogla biti prepuštena našem pravosuđu?
– Sudsko vijeće Haaškog suda najprije je donijelo odluku o privremenom puštanju šestorice zatočenih bosanskih Hrvata, o čemu je Tajništvo suda izvijestilo Ministarstvo pravosuđa. Nakon toga, uslijedila je žalba Tužiteljstva na takvu odluku. Prema svemu sudeći, Haaško tužiteljstvo je procijenilo da je u interesu optužbe da okrivljenici budu u pritvoru. To nije, moram priznati, neuobičajeno u akuzatornom postupku kakav se vodi u Haagu. Jasno je da Tužiteljstvo i obrana imaju različite interese. Sudsko Vijeće će ponovno procijeniti je li ono što zahtijeva Tužiteljstvo opravdano ili nije.

• Ima li novosti u vezi odbjeglog generala Gotovine i što je potrebno da se taj slučaj približi rješenju?
– Nekih posebnih novosti nema. No tijek događaja, i obrati u slučaju Blaškić, posebno u svjetlu tumačenja zapovjedne odgovornosti, trebale bi biti znak i generalu Gotovini da bi radi povijesne istine bilo najbolje da odgovori na pozive i pitanja Haaškog tribunala.

• Hoće li Hrvatska povući tužbu protiv SRJ na Međunarodnom sudu pravde, što sugerira srbijanski predsjednik Boris Tadić?
– Mislim da to neće biti moguće.
Biljana Bašić