Moguće promjene klime uvjetovane ljudskom aktivnošću jedan su od najvećih izazova vremena u kojem živimo. Sadašnji globalni trend zatopljenja, prema procjenama stručnjaka, posljedica je i povećane koncentracije stakleničkih plinova. Ako se taj trend nastavi, možemo očekivati veću dinamiku topljenja leda na polovima, te porast morske razine za više od pola metra do sredine 21. stoljeća.
O tome razgovaramo s klimatologom u Državnom hidrometeorološkom zavodu prof. dr. Krešom Pandžićem.

»Primijećeno je da je u posljednih tridesetak godina prosječno porasla temperatura otprilike jedan stupanj te da najviše i najčešće ima baš najtoplijih razdoblja. No, donekle je upitno je li to baš i samo izazvano ljudskom aktivnošću. Moram upozoriti da efekt staklenika u sebi nema samo plinove poput ugljičnog dioksida, već i vodenu paru koja u općem mjerenju zauzima čak 90 posto. I protivnici teze da je čovjek glavni uzrok efekta kažu da i tek jedan posto u koncentraciji vodene pare može anulirati sve druge efekte. Dakle, postoji 'prirodna' koncentracija stakleničkih plinova. No sigurno stoji činjenica da kao posljedica čovjekova djelovanja nastaje rast koncentracije tih komponenti.
 

• Učestala su predviđanja o kataklizmičkih dometima globalnog zagrijavanja. Što Vi mislite o tome?
- Ne bih o tome tako govorio. Već godinama promatram klimu i sudjelujem u nizu svjetskih kongresa. Ima različitih pristupa, no poznato je da, prema teoriji linearnog kaosa, jedan manji poremećaj može izazvati opći kaos. Primjerice, po tom se principu mogu vrednovati i razne pogreške pri simulacijama klimatskih stanja. El Nińo je, primjerice, ekstremni signal manjeg intenziteta na ograničenom području. No, to je prirodna pojava. Možemo govoriti o njegovu intenzitetu, kao posljedici ljudske djelatnosti, ali El Nińo je postojao i prije. Potresa je bilo i prije i ja o tome uopće ne bih raspravljao.

• Govorim o tropskim vrućinama u kontinentalnim predjelima, kao što je Zagreb.
- Kad me kao znanstvenika pitate postoji li veza između čovjekove djelatnosti i klimatskih promjena, mogu vam izravno odgovoriti - ne, a neizravno - da. Izravno ne zato što globalno zatopljenje koje u zadnjih 100 godina iznosi jedva jedan posto, uistinu nije ništa. Ali, može se dogoditi da ta nevelika preraspodjela energije dovodi do promjene cirkulacije zraka i da jednostavno dođemo pod utjecaj takvog strujanja koje prije nije bilo karakteristično za neko područje.

• Ide se za tim da se u budućnosti predviđaju cikloni, tsunamiji, poplave...
- Ja sam optimist u znanstvenom smislu, jer će se neke procjene i mjerenja moći napraviti i neke situacije predvidjeti, što danas nije moguće iako ima skeptika. Danas se ciklon može predvidjeti i samim tim nema toliko žrtava kao prije 30 godina. Ne mogu se složiti s vama kad govorite o kataklizmičkim promjenama koje nam prijete. Više bih to volio nazvati kratkoročnim kolebanjima. Znanstvenici pokušavaju predvidjeti što bi se moglo dogoditi za 50 do 100 godina kada bi čovjek i dalje proizvodio stakleničke plinove. Neki su modeli predvidjeli da bi se u idućih 50-100 godina moglo nastaviti globalno zatopljenje. To bi proizvelo otapanje leda na polovima i rast morske razine do metra. No, to podizanje mora neće biti samo potaknuto otapanjem ledenjaka, već i termičkom ekspanzijom vode jer će sve biti puno toplije.

• Neki se znanstvenici ne slažu da je čovjek najvažniji čimbenik klimatskih promjena.
- Na skupu u Španjolskoj jednog su stručnjaka pitali prihvaća li tezu da je čovjek najveći uzročnik klimatskih promjena. On je odgovorio: »Službeno - ne, ali privatno - da«. No, i mnogi su mediji krivo interpretirali naše izjave. Dakle, razlog bi mogao biti da znanstvenici ne znaju je li čovjekova djelatnost uistinu glavni čimbenik promjena. Teško je o tome konkretno govoriti. Nijedan znanstvenik neće vam reći da je čovjek kriv za globalno zatopljenje. Ipak, u idućih 50 do 100 godina možemo očekivati povećanje globalne temperature.

• Vjerujete li da će klimatske promjene, kako neki tvrde, doći »iznenada i brzo«?
- Ne bi smjelo biti tako jer to ne bi odgovaralo prirodnom ritmu Zemlje. Čak i ovo što se trenutno događa brže, zapravo na Zemlji nije uobičajeno. I to bi moglo imati veze s izravnim utjecajem naših djelatnosti na globalnu klimu. Primijećena je svojevrsna preraspodjela i jačanje ekstremnih situacija, suša i hladnoća. To intenziviranje poremećaja nije nelogično. No, navodi se i drugi argument da čovjek relativno kratko prati meteorološke promjene. Postoje bilješke o nekim ekstremima u prošlosti. No, naglašavam, u znanstvenim krugovima nema ni panike niti straha.
Lidia Černi