tekst

 *Koliko je, po vašem mišljenju, vlast odgovorna za smrt Milana Levara?

- Nema nikakve sumnje da je vlast propustila zaštititi Levara, a morala ga je zaštititi i nije postojao nijedan razlog da to ne učini. Naravno, mislim na trećesiječanjsku vlast i smatram da Ivan Penić danas s punim pravom govori da je u vrijeme kada je on bio ministar Milan Levar bio živ. To je činjenica i pred njim se nitko ne može praviti lud. Situaciju dodatno tragičnom čini to što je ova vlast ne tako davno dobila jasnu poruku što se može dogoditi ne samo Levaru, nego i još nekim ljudima i da na tu poruku nije reagirala. Zar im nije bilo dovoljno to što su im iz kućnog pritvora pobjegli osumnjičenici za zločin u Ahmićima i što je bilo jasno, to tvrdim, da je taj bijeg djelo osoba s ruba obavještajnog, policijskog i vojnog aparata? Taj i takve zločine organiziraju ljudi koji su i danas dobro etablirani unutar struktura vojske i policije. Njihovih usluga nova vlast se plašila riješiti, ali ne samo iz straga od revanšizma, nego i zato, što je svojedobno potvrdila i Đurđa Adlešić, jer mnogi od tih ljudi previše znaju. Nema nikakve, ama baš nikakve sumnje, da se oni koji su odgovorni i za zločine u Gospiću, i za atentat na Levara, i za mnoga druga zlodjela, nalaze na platnom spisku ili u HIS-u ili u SIS-u ili u Hrvatskoj vojsci. Nađe se, istina, i onih koji su u, pod navodnicima, zasluženim mirovinama. Ali bez obzira na sve, ja mislim da se ne može govoriti o najavama kaosa u Hrvatskoj. Nama paranoja nije potrebna i nemamo pravo podcjenjivati građane, niti njihovu rasudnu moć. Paranoju šire ljudi koji su šutjeli i nakon Gospića 1991., šutjeli su i nakon Ahmića, i nakon zločina počinjenih po Oluju, a šutjet će zapravo i danas, nakon atentata na Levara. Mene zanima samo jedno: Hoće li ova vlast barem sada poći tragom njegovih optužbi? Zašto trećesiječanjska vlast nije već pokrenula istragu o Gospiću, o Pakračkoj Poljani, o događajima nakon Oluje? Pa nakon Oluje je, prema podacima HHO, pobijeno šesto ljudi. Već danas se može reći da je u pitanju veliki i neoprostivi grijeh nove vlasti. Zašto oni ne žele preispitati ulogu Gojka Šuška i Franje Tuđmana u zločinima? Zašto se građanima Bosne i Hercegovine nitko u ime ove zemlje nije ispričao za agresiju? Mi moramo proći katarzu, ali umjesto toga vlast pristaje uz dirigiranu paranoju o Hrvatima u Haagu, premda još nijedan čovjek s prebivalištem u Hrvatskoj nije izručen u Haag.

 

 

- Paradoksalno je što mi uopće ne znamo tko je u ovoj zemlji za vojsku nadležan. Je li to ministar Jozo Radoš ili je to general Petar Stipetić ili možda predsjednik Stjepan Mesić? Činjenica je da je Norac svojedobno generalu Stipetiću rekao da ne priznaje nijednog generala osim generala Maksa Luburića koji, izgleda, u ovoj državi još uvijek uživa neki poseban respekt, kao što ga uživa i Jure Francetić kojem se u Slunju ne ruši spomenik. Meni je to neshvatljivo, skandalozno i odvratno. S punim se pravom ruši svaka bespravno podignuta garaža, ali se spomenik jednom ustaškom zločincu ne ruši. Ne znam zašto nije učinjen radikalan rez, ne znam zašto se štite deklarirani ustaše, valjda iz straha od optužbi za revanšizam. Ali je jasno da će to ovu državu skupo koštati. Teško će za sve ovo biti moguće amnestirati i vlast, a i ljude koji su unutar MUP-a, MORH-a i obavještajnih struktura dužni voditi analitiku.

- To što će policija uraditi danas je, na žalost, Milanu Levaru nebitno, ali je bitno njegovoj obitelji i svima koji ovoj zemlji žele dobro. Vi ste u pravu, neće se na ovom atentatu stati, kao što je činjenica da policijske strukture nisu u stanju adekvatno reagirati, ali ja vam govorim nešto drugo, nešto što je važno znati, a to je da Hrvatska neće imati ni svoju IRA-u, ni svoju ETA-u. Za tako nešto jednostavno nema uvjeta, niti raspoloženja među građanima. Činjenica je, međutim, da će se niz zločina nastaviti ako ova vlast ne pokaže minimum građanske hrabrosti i očisti strukture iz koji se zločini generiraju. Ova vlast ne može ostati nijema ni na teroristička djela počinjena ranijih godina, od ubojstva Ante Paradžika, preko rušenja Hrvatske ptice i miniranja brojnih spomenika antifašizmu u Istri, a koje smo mi kasnije obnovili. Najveći broj tih zločina, to sasvim pouzdano znam, počinili su ljudi koji su tada bili u djelatnom sastavu Hrvatske vojske.

 

 

- Odnosi unutar Vlade su korektni i to bi se moglo reći za sve ministre, bez obzira na to što odnosi unutar Šestorice nisu baš uvijek sasvim korektni, premda bi se ipak moglo reći da su stabilni. Odnos unutar koalicije zavisit će od povjerenja građana, a ono opet zavisi od egzistencijalnih mjera hrvatske Vlade. Što povjerenje bude manje, to će Šestorica biti bliža krahu, a najveća opasnost leži u tome što je Vlada danas svjetlosnim godinama daleko od predizbornih obećanja. Počev od onih dvjesto tisuća novih radnih mjesta, što je već prometnuto u smanjenih devedeset tisuća, preko petljanja s povratkom duga umirovljenicima, pa najavama o zamrzavanju plaća, pa evidentnog porasta cijena i troškova života, sve do drske i besprizorne najave povećanja cijene struje. Direktor HEP-a izgovorio je nevjerojatno bezobraznu tvrdnju kako građani neće skuplje plaćati struju ako je budu nakon poskupljenja štedjeli. To je zbilja s druge strane dobrog ukusa. A isto tako, danas se prelazi preko predizbornog obećanja o smanjivanju PDV-a, kao što se zaboravlja i na reviziju pretvorbe. Privatiziraju se veliki sustavi i ništa se ne radi na radnoj sigurnosti zaposlenih. Sve su to životno bitne teme koje će odrediti i sudbinu Šestorice, a i odnos građana prema pojedinim strankama.

- Ja sam apsolutno dio te vlasti i osjećam se itekako odgovornim za ono što vlast čini. A kada se nešto loše događa u Istri, tada građani ni najmanje ne štede IDS, niti ga imaju pravo štedjeti. Logično je da ga prije prozivaju nego bilo koga drugoga, bez obzira na to što smo u čitavom nizu slučajeva posve bespomoćni i odluke od strateške važnosti se donose u Zagrebu. Recimo, na čelo nekih financijskih institucija u Istri su ponovo postavljeni neki ljudi iz HDZ-a. I bez obzira na to što sam bio prvi protiv one glupe kadrovske koordinacije Šestorice jer smatram da stranke nemaju pravo uzurpirati ovlasti lokalnih samouprava, mislim da je nedopustivo da na svojim mjestima ostanu ljudi koji su deset godina zemlju i sve njezine dijelove vodili u propast. Ali bez obzira što na mnoge stvari nismo u prilici utjecati, mi u IDS-u ne možemo sebe amnestirati odgovornosti jer smo dio Šestorice i jer je samim tim naša odgovornost šira od regionalne. No, činjenica je da kao što do trećeg siječnja nismo bili u stanju vladati u Istri, jer su sve poluge sustava bile u rukama HDZ-a, tako nismo u stanju vladati ni danas.

 

 

- Do trećega siječnja se ljude dovlačilo na funkcije isključivo po stranačkoj podobnosti, a nakon trećega siječnja se nije smoglo hrabrosti promijeniti određene osobe i na takav način promijeniti i same odnose u društvu i odnos prema činjenici stranačke pripadnosti.

- Možda je vaša riječ malo pretvrda, ali je činjenica da će koalicija morati biti puno odlučnija ako ne želi doživjeti katastrofu i ako želi učiniti nešto dobro u ovoj zemlji. Ja ne znam otkud neodlučnost, je li to samo strah od optužbi za revanšizam ili je u pitanju i nešto drugo, ali javnost sasvim sigurno stječe dojam da nam ponekad nedostaje elementarne građanske hrabrosti i smjelosti da se napravi red i da se prekine sa sustavom koji je građen u vrijeme HDZ-a. Ne može se kroz čitavu predizbornu kampanju govoriti o obavještajnom aparatu kao o raku na tijelu hrvatske države koji razjeda tkivo društva, a nakon što se preuzme vlast jednostavno sve to zaboraviti i zadržati sve pripadnike obavještajnih službi, u istom broju, na istim, sličnim ili boljim formacijskim rasporedima i puštati ih da nastave raditi posao koji su radili deset godina. Ne znam o čemu se tu radi, ali mogućnosti su dvije: Ili smo zaboravili predizborna obećanja ili su naši odnosi prema obavještajnim službama i ljudima koji u njima rade drugačiji nego što smo i prikazivali.

 

Miljenko Jergović