VESNA PUSIĆ, PREDSJEDNICA HRVATSKE NARODNE STRANKE

Razumije se da HNSov prijedlog o određivanju datuma izbora nije ucjena, jer HNS ne može nikoga ucijeniti: tehnički gledano, s obzirom na broj ruku u Saboru, ako mi izađemo iz koalicije – nikom ništa. Kad kažem da bismo trebali odrediti datum izbora, to znači da mi želimo fiksirati neke ciljeve i neke rokove do kojih bismo obavili ono što je zacrtano. Kad SDP ili HSS govore o tome da će ako se ne ispune neki njihovi zahtjevi predložiti izbore, onda oni znaju da s obzirom na broj ruku u Saboru svojim izlaskom uvijek mogu isprovocirati izbore

Posljednje informacije govore da je u odnosima Ivice Račana i Zlatka Tomčića ponovno zavlada idila. Što ih je motiviralo da preko noći zaborave svoje dojučerašnje izjave o koaliciji koja samo što se nije raspala?
Njihovi su se konflikti, po meni, preozbiljno shvaćali. To je, naravno, naškodilo koaliciji, ali, gledano iznutra, nikad se nije činilo realnim da bi se koalicija mogla raspasti na nekim pitanjima koja su u posljednje vrijeme potezana i javno razmatrana.

Zašto smo onda danima svjedočili drami koalicije?
Jedan moment je to što su neki tako sebi davali na važnosti i što su htjeli pokazati da od “nas” – SDPa ili HSSa – nešto jako važno zavisi. Recimo, razgovor o datumu izbora različit je kad ja kažem da bi bilo dobro da dogovorimo datum izbora, od razgovora kad Račan ili Tomčić kažu da će, ako tako procijene, predložiti datum izbora.
 

Što se događa kad vi kažete da bi se trebali dogovoriti oko datuma izbora?
Samo po sebi se razumije da to nije ucjena, jer HNS ne može nikoga ucijeniti: tehnički gledano, s obzirom na broj ruku u Saboru, ako mi izađemo iz koalicije – nikom ništa. Dakle, kad kažem da bismo trebali odrediti datum izbora, to znači da mi želimo fiksirati neke ciljeve i neke rokove do kojih bismo obavili ono što je zacrtano. Kad SDP ili HSS govore o tome da će ako se ne ispune neki njihovi zahtjevi predložiti izbore, onda oni znaju da s obzirom na broj ruku u Saboru svojim izlaskom uvijek mogu isprovocirati izbore.

Što je smisao tog ucjenjivanja?
Kao što sam već rekla, pridavanje važnosti sebi... Tu je zatim i pokušaj nekih stranaka da sad pronađu teme na kojima će inzistirati u predizbornoj kampanji, imamo onda i neka kadrovska rješenja oko Privatizacijskog fonda, zatim možda i stanovita konceptualna, politička, rješenja u vezi s privatizacijom... Ne isključujem mogućnost da se, izuzev privatizacije, sukob vodio i oko reforme školstva, jer je ta reforma naišla na negativne reakcije, između ostalog, i kod koalicijskih stranaka u Saboru, a njezin je prijedlog došao iz HSSova ministarstva. Sve je to ostavljalo loš dojam o koaliciji i stvorena je priča da se koalicija bavi isključivo konfliktima unutar sebe i da ne može zajedno funkcionirati, ali zapravo nije bilo tako.

Zašto onda niste otišli na posljednji sastanak šefova koalicije?
Zato da se maknem od toga i da kažem da koalicija ne pravi probleme, nego je riječ o problemima u odnosima između SDPa i HSSa. Mislim da su i oni zaključili da se moraju malo smiriti kad su vidjeli da javnost počinje prepoznavati da problemi nastaju zbog sukoba na relaciji SDPHSS. Ti sukobi i uopće odnosi između ove dvije stranke jednostavno nemaju važnost koja im se pridaje medijskim napuhavanjem.

Netko je očito iznutra radio na napuhavanju važnosti tih konflikata?
Konflikti u koaliciji sasvim su normalna stvar i mislim da bi se oni i trebali događati na koordinacijama petorke, jer je zbog toga – zbog rješavanja spornih pitanja – i ustanovljena koordinacija. Ali da je to baš svaki put takva drama, pa nije. Zaista nije... Tako se samo stvara loša slika o načinu vođenja države. Najvažnijim postaje što je Račan rekao Tomčiću i što je ovaj njemu uzvratio, a to ponekad stvarno nije važno, odnosno to je dio uobičajenog svakodnevnog posla. Uostalom, sva je prilika da će i nakon sljedećih izbora u koaliciji biti iste stranke, ali smatram da će odnos snaga među strankama biti bitno različit u usporedbi s onim što imamo sada.

Kakav odnos snaga među strankama sadašnje koalicije predviđate nakon sljedećih izbora?
Prvo, vladajuća koalicija u javnosti funkcionira kao prilično zbrkana skupina ljudi i stranaka. Drugo, HDZ još uvijek nije nikakva alternativa. Možda će to biti za deset godina, ali sada nije. Povratak HDZa na vlast za Hrvatsku bi bio krah, pa tako za to nema ni realne šanse. Što je, dakle, alternativa i jednoj i drugoj opciji? U ovom mandatu smo vidjeli što koja stranka koalicije može i zna: možda nije naročito elegantno da ja to kažem, ali ono što je HNS napravio u Vladi i parlamentu s jednim ministrom i dva saborska zastupnika po svemu je iznadprosječno. Kad bi HNS imao, recimo, četiri ministra i dvadeset saborskih zastupnika, to bi bila sasvim drukčija situacija, a po sadašnjim pokazateljima ta situacija nije baš nerealna. Kao što je neki dan rekao kolega Anto Nobilo, nije isto koliku ćete količinu pojedinih sastojaka staviti u neki koktel ili neko jelo koje pripremate. Količina mijenja okus i kvalitetu, pa je povećanje koncentracije HNSa u Vladi i Saboru a nimalo ne sumnjam da će se to dogoditi nakon sljedećih izbora alternativa ovome što imamo sad i što nam se nudi s nekih drugih strana.

Kad ste predlagali definiranje datuma izbora, na koje ste vrijeme mislili i koji su to važni ciljevi što bi ih trebalo ostvariti do tog datuma?
Smatrala sam da se natezanje u koaliciji može prekinuti tako da postavimo vremenski rok do kojega zajedno radimo u ovom sastavu, te tako da odredimo točke na kojima ćemo inzistirati do isteka tog roka. Osim toga, neizvjesnost oko datuma izbora u priličnoj je mjeri blokirala pomake u financijskoj i gospodarskoj sferi. Smatrala sam da je određivanje datuma način da se iziđe iz povećane nesigurnosti. Prvi datum koji ne bi bio potpuno izvan pameti bio bi početkom srpnja, jer se do tada završavaju neki poslovi koji su, kako god okrenete, zajednički uspjesi ove koalicijske vlasti.

Koji su to poslovi?
Dionice autoceste koje su predviđene završavaju se 30. lipnja, u Solunu bismo u lipnju trebali dobiti neku reakciju na našu molbu za priključenje Evropskoj Uniji, jedan dio onoga što se počelo raditi u stanogradnji postat će opipljiv za veći broj građana, proći će Papin posjet Hrvatskoj... Tehnički gledano, srpanj je za izbore gotovo isto što i listopad: ako se izdrži do srpnja, sljedeća dva mjeseca ionako nema zasjedanja parlamenta, pa se izbori mogu raspisati tijekom prvog zasjedanja Sabora u rujnu i održati u listopadu ili studenome. Naravno, iza sebe bismo tada imali i turističku sezonu... Vidjeli ste da su i Račan i Tomčić nakon mog prijedloga počeli reagirati u stilu "nisu odnosi u koaliciji tako strašni", premda je prije toga proizvedena atmosfera kao da su izbori praktično pred vratima.

Kako su Zlatko Tomčić i Ivica Račan reagirali kad ste im iznijeli svoj prijedlog?
Nikad im nisam predlagala da izbori budu u srpnju, nego sam predlagala samo da se odredi datum izbora. Nije, uglavnom, bilo nikakvih reakcija...

Zašto?
Mislim da oni nisu bili potpuno svjesni u kojoj mjeri ljudi ozbiljno uzimaju konflikte između SDPa i HSSa i u kojoj se mjeri to reflektira na njihove dvije stranke. Oni su računali da će se to reflektirati na sve nas, ali ne pada mi na pamet da dopustim da se sukobi između SDPa i HSSa negativno reflektiraju na HNS, koji nema nikakve veze s tim. Oni su mislili da im odgađanje razgovora o datumu izbora daje prednost u smislu da će oni izbore raspisati ili isprovocirati kad to njima najviše bude odgovaralo... Kad sam predlagala da se dogovorimo o datumu, imala sam, dakle, na umu isključivo projekte koje smo započeli i koje bismo mogli završiti do početka srpnja: znači, dionice autoceste, poticana stanogradnja, osmisliti koncept privatizacije koji će biti specifičan za svaki pojedini portfelj, zatim osmisliti koncept buduće efikasnije, manje i operativnije Vlade, i pritom je HNSov koncept za sljedeći mandat 14 ministara i premijer, dogovoriti se oko neposrednog izbora gradonačelnika i načelnika, te naravno Evropska Unija... Mislim da je u našim medijima možda stvorena preoptimistična atmosfera da je ovo potonje manjeviše gotova stvar, a pred nama je još dug put, na kojemu će trebati mnogo raditi.

Ne mislite li da je u medijima malo prenapuhano značenje premijerova skorog odlaska u Atenu i predaje molbe za pridruženje Evropskoj Uniji?
Iskreno rečeno, ne mislim da je značenje tog poteza preuveličano. Simbolički je to jedan vrlo važan korak. To je za Hrvatsku korak od kojeg, bez revolucije, nema natrag. Time Hrvatska ulazi u politički i civilizacijski okvir koji je uvijek bio naša mogućnost, ali nam nikad nije bio garantiran, jer nam je stalno prijetila opasnost da skliznemo u primitivizam, tribalizam, nepotističku autarhiju... To je isto naša mogućnost. Ali je i Evropa, iz čitave naše povijesti, također hrvatska mogućnost. Predavanjem molbe za kandidaturu Hrvatska izražava kolektivnu političku volju da hoće biti građanska i moderna država: to je politički iskorak koji negira suverenitet u smislu da država ima pravo svojim građanima raditi što god hoće. Te vrste suvereniteta više nema i to je za nas fantastično. Nije svrha države da vlast može raditi što god hoće, nego je svrha države da njezinim građanima bude dobro. Meni je svejedno maltretira li me netko tko je tobože moja vlast ili netko tko nije moja vlast. Važno je da imamo državu u kojoj nam je garantirano da nas nitko ne može tlačiti.

Možda je ovo zgodno mjesto za pitanje o najavama rata protiv Iraka. Nesumnjivo je da je Irak država u kojoj jedan režim tlači i ugnjetava svoje građane, ali ima li pravo jedna druga država, u ovom slučaju SAD, bombama i smrću nevinih uvoditi građanske slobode i ljudska prava?
Nema dileme oko naravi režima Sadama Huseina: prema nekim procjenama, taj je režim pobio oko dva milijuna svojih građana. U tom se kontekstu moramo sjetiti Slobodana Miloševića i naše ondašnje želje da se, recimo, opsada Dubrovnika ili Sarajeva prekine intervencijom izvana. Ideja intervencije, bar meni, uopće nije strana. U ovom bi slučaju, međutim, intervencija imala posljedice za cijeli svijet. Naše je opredjeljenje Evropska Unija i čini mi se da moramo slijediti stavove Evropske unije i, naravno, dijeliti sudbinu zemalja koje čine Uniju. Stav Evropske Unije je da se maksimalno pokušaju iskoristiti pregovarački mehanizmi, a ako se ide u intervenciju, da se to događa u okvirima odluka Ujedinjenih naroda. Hrvatska treba slijediti tu politiku...

Jeste li bili na prošlotjednom antiratnom prosvjedu u Zagrebu?
Nisam.

Zašto?
Zato što se, recimo, ne slažem s paljenjem američke zastave... Prihvaćam da je to nekim ljudima izraz protesta, ali meni nije. Čak i u trenucima kad sam imala najviše antipatija i prezira prema vlasti u Hrvatskoj, ne bi mi bilo drago da netko pali hrvatsku zastavu. Ne mislim da ljudi moraju imati stav identičan mome, no ono što ne bih voljela da se događa meni ne mogu činiti drugima.

Dobro, ali nije paljenje američke zastave bilo ključna stvar tih demonstracija.
Malo se prisjetite što je bila glavna simbolika tog prosvjeda... Ovo što sam vam kazala moj je stav, ali ne tvrdim da je taj stav jedini moguć i jedini ispravan.

Ivica ĐIKIĆ