FERAL OTKRIVA: TRANSKRIPT SASTANKA KOJI JE 13. TRAVNJA 1999. GODINE ODRŽAN U UREDU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE, SVJEDOČI DA JE GENERAL ANTE GOTOVINA UZ FRANJU TUĐMANA BIO JEDAN OD NAJVEĆIH PROTIVNIKA SURADNJE S HAAŠKIM SUDOM

Transkript razgovora iz travnja 1999. godine otkriva da Ante Gotovina nije bio ni politički naivan, ni izmanipuliran, kao što se pokušao prikazati u ljetošnjem interviewu Nacionalu: taj je general, naime, bio upućen u sve hrvatskohaaške tajne i Haag je smatrao protuhrvatskim sudištem s kojim ne treba uspostavljati nikakve kontakte. "Mi govorimo o Haaškom sudu kao da se mi pravdamo da je bilo nečega. Nije bilo ničega, naše su operacije vođene točno po propisu i ako je bilo incidenata to su bili incidenti pojedinačni i za to hrvatska vlast je i poduzela mjere (...). Mi nemamo što njima pričati o tome”, kazao je tada Gotovina

Umirovljeni hrvatski general Ante Gotovina, haaški optuženik za ratne zločine koji je treću godinu u bijegu od pravde, u lipnju prošle godine dao je intervju tjedniku Nacional i u tom se nastupu gnjevno obrušio na HDZov režim koji mu godine 1998. navodno nije dopustio da porazgovara s haaškim istražiteljima, te da u tom razgovoru skine sa sebe sjenu sumnje. Gotovina kaže: "Nisam odbio razgovarati s istražiteljima Haaškog suda. Nisam to mogao učiniti naprosto zato što nisam ni znao da traže razgovor sa mnom. Nikad mi nitko te 1998. godine iz tadašnje vlasti nije rekao da Haag to traži". I još kaže: "Zahvaljujući svojoj naivnosti postao sam upravo žrtva političkih manipulacija." Teza o politički naivnom i izmanipuliranom Gotovini zatim se počela razrađivati na stranicama novina što su bile uključene u akciju generalova spašavanja: tvrdilo se da je Gotovinu nasanjkao general Markica Rebić, nekadašnji šef SISa, koji ga je uvjerio da nema potrebe surađivati s haaškim istražiteljima i da bi razgovor s njima značio izdaju države.

Ratni zločini

Feral je, međutim, ovoga tjedna došao u posjed transkripta razgovora što je u Uredu predsjednika Republike vođen 13. travnja 1999. godine, a iz tog je transkripta sasvim jasno da Ante Gotovina nije bio ni politički naivan, ni izmanipuliran: taj je general, naime, bio jedan od glavnih zagovornika stava po kojemu hrvatski vojskovođe nemaju što razgovarati s istražiteljima iz Haaga. O tome uvjerljivo svjedoče Gotovinine riječi izrečene u raspravi o hrvatskoj suradnji s Haagom kojom je predsjedao Franjo Tuđman: "Gospodine predsjedniče, njihovi časnici obavještajni i Amerikanci i ostali dobro znadu da naše operacije sve su vođene po propisima i ratno pravo uvažano. Prema tome, to nije problem ratnih zločina nego to je problem njihove politike. Mi se nemamo što njima opravdavati. Mi njima stalno opravdavamo nešto. Sada je možda došao trenutak da mi pokažemo da smo partneri i da nas trebaju gledati i kao partnere a ne, ja se sjećam da je jedan general, danas zapovjednik NATO snaga, Wesley Clark službeno na sastanku u Ministarstvu obrane rekao ministru Hebrangu na Vašoj desnoj strani sjedi general Gotovina, kaže, uvažavam sve i oduševljen sam sa svim operacijama koje su vođene na jugu i zapadnoj Bosni i Hercegovini, ali osumnjičen je za ratne zločine. Što vi kažete na to i uz to mu daje odmah telefon da razgovara sa gospođom Arbour, jednom našem ministru obrane, jedne suverene države i jednim generalom hrvatskim koji ima službenu funkciju. Prema tome, oni su tako bezobrazni, drski, bahati, kad im to ide u korist i onda su prijateljski raspoloženi kad im to ide u korist ili kad imaju potrebe.”

“Nećemo se pravdati!”

Gotovina dodaje i ovo: "Mi govorimo o Haaškom sudu i problemima u našoj kooperaciji kao da se mi pravdamo da je bilo nečega. Nije bilo ničega, naše su operacije vođene točno po propisu i ako je bilo incidenata to su bili incidenti pojedinačni i za to hrvatska vlast je i poduzela mjere i deseci takvih slučajeva su procesuirani. Mi nemamo što njima pričati o tome. Oni trebaju povući potez prema nama da dignu te optužbe koje su digli protiv naših ljudi u Haagu." Gotovina, dakle, 13. travnja 1999. dobro zna da se za nj zanima Haaški sud i čvrsto brani tezu da ne treba uspostavljati nikakvu suradnju s Tribunalom za ratne zločine: general će tu tezu dodatno razrađivati kad razgovor u Tuđmanovu uredu dođe na temu suđenja generalu Tihomiru Blaškiću i temu svjedočenja generala Milivoja Petkovića u procesu protiv Blaškića. Otkrićem ovoga transkripta pada u vodu i teza da je general Markica Rebić 1998. godine uvjerio Gotovinu da ne treba surađivati s Haagom: u nastavku teksta vidjet ćete da su Rebićevi stavovi o suradnji s Haaškim sudom godine 1999. bili ponešto liberalniji od Gotovininih.
Sastanak u Uredu predsjednika, inače, održao se usred NATOova bombardiranja Srbije, pa je to bio formalni povod da Tuđman na Pantovčaku okupi svoj vojni vrh: bili su tamo Pavao Miljavac, tadašnji ministar obrane, Krešimir Ćosić, Miljavčev zamjenik, admiral Davor Domazet Lošo, načelnik Glavnog stožera, general Ante Gotovina, tada Glavni inspektor obrane, general Markica Rebić, Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost, general Živko Zrilić, vrhovnikov vojni savjetnik... Nakon uvodne besjede o NATOudarima, prešlo se na haaške teme, a razgovor o tome otvorio je ministar obrane...

Oslobađanje i zločini
 

PAVAO MILJAVAC: Oprostite predsjedniče, samo jedno, a i Vaš stav ja sam pokrenuo jednu inicijativu, ovo što ste rekli oko Haaga. Oni normalno govore ne možemo mi previše utjecati ali kad se dobro razgovara onda oni kažu možemo utjecati. Naime, ja sam dao jednu ideju da smo mi voljni, dakle, ako dođe Arbourica ili stvarno netko od najviše razine a u svrhu i stvaranja određenih i političkih problema na razini međunarodna zajednicaHrvatska isto tako gubljenje vremena, novaca i svih tih mogućih situacija, da smo mi voljni prezentirati kompletno problematiku "Bljeska" i "Oluje" sa svim dokumentima. Dakle, da samo prezentiramo nekome tko dođe, da se tu vidi da tu nema nikakvih niti planiranih niti provođenih ratnih zločina. Znači, da je to jedna naša komunikacija gdje bi mi dali jedan doprinos da se Sud uvjeri da se ne treba s time i da nema posebnih argumenata. Oni su čak rekli da je to ideja koju bi oni možda čak i podržali...
PREDSJEDNIK: U redu, ali molim, načelno ne dopustiti da diraju u "Bljesak" i "Oluju". To je oslobađanje hrvatske zemlje. Tu moramo biti odlučni. Taj Sud je bio formiran protiv nas, a onda protiv Miloševića i drugih. O Kučanu koji je najviše pridonio raspadu Jugoslavije, ni spomena itd. O Muslimanima znamo, tako da tu možete u tom smislu dati...
PAVAO MILJAVAC: Ne dokumente predsjedniče, niti razgovarati da li je to pitanje procesa, nego jednostavno pred nekog razgovora, jedne komunikacije pa da vidimo to.
PREDSJEDNIK: Možete reći, bilo je 30 nekih kriminalnih slučajeva, poslije "Oluje", 20 je procesuirano.
PAVAO MILJAVAC: To je jasno, ne otvarati da bi mi ušli u proces, nego jednostavno razgovor da kažemo gospodo, čekajte malo...
PREDSJEDNIK: Sve da smo ostali u onim manjeviše nepovoljnim odnosima ne bih dopustio.
 

Slučaj Petković

U razgovor se zatim uključio Gotovina s gore citiranim razmišljanjima na haašku temu, a priča je potom opet na Miljavčevu inicijativu skrenula na, tada aktualni, haaški poziv generalu Milivoju Petkoviću, nekadašnjem načelniku Glavnog stožera HVOa, da svjedoči u "slučaju Blaškić". Ovdje će se pokazati da je Franjo Tuđman, šest mjeseci prije smrti, bio potpuno neupućen u metode djelovanja Haaškog suda, te da mu je u to vrijeme bolest već bitno narušila mogućnost zdravog rasuđivanja.
Pokazat će se, također, da su bili točni svi oni novinski tekstovi u kojima se tvrdilo da je Petkovićevo svjedočenje na Blaškićevu suđenju bilo pomno pripremljeno i da ga je režirala grupa Rebićevih obavještajaca kojima je cilj bio da Petković što više zaštiti državne interese, ne obazirući se na sudbinu generala Blaškića.
PAVAO MILJAVAC: I možda još jedno, gospodine Predsjedniče, što očekujem, nitko nije dao tome dovoljno pozornosti i to sam Vas mislio izvijestiti. General Petković je dobio poziv za svjedočenje.
(Predsjednik: Za svjedočenje, čega?)
U slučaju Blaškića. To po meni može biti jedna velika zamka. On može otići tamo...
(Upadica: A ne vratit se.)
Ne, može se čak i vratiti, ali može nakon toga mjesec dana biti podignuta optužnica.
(Upadica: Može i ovako i onako.)
Mislim da to nitko ne percipira taj problem kao takav, nego jednostavno on je pozvan, svi na neki način šute, svi koji trebaju tu reagirati, ne reagiraju.

Slučaj Blaškić
 

MARKICA REBIĆ: Ne može se razumijeti poziv generalu Petkoviću ako se usamljeno analizira. Dakle, ovaj put sudsko vijeće, ne na prijedlog tužitelja, nego sudsko vijeće okončavajući Blaškićev sustav sada traži Petkovića, Moriona i engleskog zapovjednika u paketu, što znači, a što implicira da sudsko vijeće hoće na koncu rasčistiti na pitanju karaktera sukoba, odnosno umješanosti Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu jer su svi dosadašnji svjedoci uključujući bivšeg američkog vojnog atašea Herika koji je svjedočio prije par dana, dakle, strani časnici su odbacili mogućnost nazočnosti hrvatskih snaga u Lašvanskoj dolini. (...) Sada je to stvar pregovora sa sudom, o statusu pri svjedočenju generala Petkovića. Mi smo dobro izanalizirali tu situaciju i zatražili smo statusnu raspravu u kojoj mi moramo postići jasne uvjete pod kojim može general Petković svjedočiti i o čemu može svjedočiti uključujući i garanciju da on dolazi u svojstvu svjedoka i da mu se pri tome ne može ništa dogoditi na teritoriju Nizozemske. To sve...
PREDSJEDNIK: I tamo se ne mogu postavljati druga pitanja, ako to ide.
MARKICA REBIĆ: Međutim, što smo mogli drugo napraviti? Mogli smo rigidno odbaciti mogućnost ali molim lijepo, on ne ide u svojstvu okrivljenika, a on nema opravdanje kao čovjek koji je bio da ne dođe svjedočiti. Prema tome, ja mislim da se ovdje ipak mora udovoljiti, a ja sam dosta rigidan prema Haagu i prema udovoljavanju njihovim uvjetima koje oni postavljaju, ovaj put mislim da to treba napraviti, ali treba napraviti profesionalno uz čvrste garancije.
KREŠIMIR ĆOSIĆ: S time, gospodine Predsjedniče, ja bih naglasio jedno general Petković je osoba koja je dolje bila najdulje i od samog početka, na svim mjestima uz gospodina Bobana, a u hrvatskomuslimanskim sukobima direktno na cijelom prostoru u Sarajevu, u srednjoj Bosni. Prema tome, to je jedan od hrvatskih generala, admirale složit ćeš se i znaš dobro koji vjerojatno najbolje zna cijelu priču. Može biti vrlo riskantno da neka pitanja koja direktno, uopće ne moraju imati veze sa Blaškićem budu za nas neprihvatljiva. General Petković previše toga zna i ja nisam osobno sklon, s obzirom na sve ono što je prošao i kao vojnik i kao častan vojnik i general ja ne bih bio baš sklon tako lako da ga stavimo u jedno takvo okruženje koje još uvijek prema nama neprijateljski.

Instrukcije za Haag
 

PREDSJEDNIK: Ne znam, traženje itd. Ali, to da je on bio dolje to znam. Ali, koliko sam ovako usput upoznat za neke svjedoke, ne znam engleske ili američke bilo je rečeno mogu odgovarati samo na to pitanje. Prema tome, samo pod tim uvjetom da ide i da može dati odgovore na ta i ta pitanja, samo pod tim uvjetom, a ne da ga počnu ispitivati o svemu i svačemu.
MARKICA REBIĆ: Mi princip reciprociteta isto tako ne inzistiramo na njemu. Ja Vam tvrdim da ćemo mi dobiti sve garancije od suda i mi imamo pravo kraj generala Petkovića imati čovjeka iz Ministarstva obrane koji će sjediti i davati mu mogućnost, odnosno zabranjivati mu odgovoriti na neka pitanja. Na taj način su i Amerikanci odgovarali. Prema tome, samo je stvar u tome da se u jednoj ozbiljnoj pravnoj proceduri to postigne. Ali, ako vi to ne tražite, onda će se iživljavati tužitelj. Osim toga, generala Petkovića mi smo s njime u neposrednoj vezi već tri i pol godine, već tri i pol godine radimo sa Petkovićem oko svih tih stvari. On je nama bio i suradnik i pomagač da rasvjetlimo neke stvari, u pripremi obrane Blaškića itd. Znači, on je s nama in continuo u vezi, a sada ga posebno već nekoliko dana priprema tim koji radi na tome.
PREDSJEDNIK: Kad bi trebao ići?
PAVAO MILJAVAC: Negdje oko 15. 5.
(...)
PREDSJEDNIK: To treba unaprijed, prema tome, general može doći i može odgovarati samo na ta pitanja i to pismeno.

Nacionalni interesi

General je Petković, kao što je poznato, ipak usmeno svjedočio u procesu protiv Blaškića i njegovo je svjedočenje, po mnogima, bitno pridonijelo osuđujućoj presudi protiv formalnog zapovjednika HVOa u srednjoj Bosni. Sad je, dakle, sasvim jasno da je Petković bio precizno instruiran o tome kako da što veći teret svali na Blaškićeva pleća. Isto je tako jasno da je i sam Petković bio svjestan vlastite pozicije: iz dijela transkripta koji sad slijedi vidi se da mu je bilo bistro kako su interesi Republike Hrvatske i Tihomira Blaškića prilično suprotstavljeni.
ANTE GOTOVINA: Dok oni pozivaju generala Petkovića, oni imaju jedan plan, a mi moramo imati u vidu da svi, dok je bio general Petković načelnik Glavnog stožera dolje Hrvatskog vijeća obrane, da svi njegovi razgovori, svi njegovi sastanci su bili snimljeni, što znači da će mu se postaviti i pitanje i otkriti mu činjenice i materijalni dokazi i nešto drugo. Ja mislim da oni žele tu navući kompletno na vrh prema Zagrebu. (...)
PAVAO MILJAVAC: Ja sam dva sata razgovarao s njim kad je to došlo i onda je jedna percepcija bila upravo ova njegova čujte, vi morate znati da ja mogu doći svjedočiti u korist Blaškića ali mogu i u korist Republike Hrvatske. Vi se morate odlučiti. Pitao sam kako to mislite? Tako, jer kaže, ja znam sve. Percepcija je jedna na kojoj ćemo mi stvarati našu obranu. Kaže, to je rizično jako da ja odlazim. Prema tome, ako ja imamo stopostotne garancije i to nije rečeno da me neće nakon mjesec dana ponovno zvati. Prema tome, predsjedniče, ja sam Vas mislio to pitati i ja jesam za to da mi još jednom to raščlanimo, da idemo hladno postepeno, ali mi stalno dajemo pomalo nešto i onda na kraju sve dublje i dublje smo u tome. Jednostavno se ne možeš isčupati iz toga.
PREDSJEDNIK: Momentalno sam sklon odluci da kažemo da hrvatski generali ni kao svjedoci ni kao optuženi ne idu u Haag. Ja sa haaškim problemom nisam imao nikakve veze, nisam sudjelovao u tome, ali čini mi se...
MARKICA REBIĆ: (...) Bojim se da nemamo argumenata da ga kažemo ne može ići Petković svjedočiti.

Ratovanje u BiH
 

PREDSJEDNIK: Molim, ako može ići svjedočiti samo na to da li je redovnih hrvatskih postrojbi bilo u Lašvanskoj dolini i ako ima odgovor na to, nije bilo, može ići, ali ništa drugo.
MARKICA REBIĆ: Oni njega pozivaju zato što je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane, ali on je sada hrvatski general i zapovjednik zbornog područja. Prema tome, sadašnji njegov status traži određene zaštite u pogledu sadašnjeg statusa, a što se tiče onog bivšeg njegovog statusa on će morati odgovarati na sva ona pitanja koja mu se postave.
(K. Ćosić. On je ključna osoba tih prostora.)
Zašto mislite da bi to bilo štetno za nas?
ANTE GOTOVINA: 1992. godine u Bosni i Hercegovini naši vojnici su ratovali. Ja sam bio zapovjednik općinskog stožera HVO Livno. Prema tome, to se ne može skriti, ali naša politika i mi nemamo razloga da se pravdamo nekome, a slanje generala Petkovića kao zapovjednika Zbornog područja Ston, generala Hrvatske vojske u Haag da svjedoči, uz sve ono, imajući u vidu da njihova obavještajna služba ga je skroz pokrila u ono virjeme dok je bio u Bosni i Hercegovini, svi službeni sastanci sa Srbima, sa Muslimanima, sa međunarodnom zajednicom, njegovi telefonski razgovori, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno. Prema tome, oni ga dovode u Haag jer imaju svoj plan, a obrana Blaškića brani samo Blaškića a ne interes Republike Hrvatske. To trebamo gledati trenutno kao takvo. Ako se Blaškić izvlači tako da iziđe što prije to za njega bolje, svaka čast, ali mi moramo imati u vidu da se tu itekako želi povući i Vrhovništvo Republike Hrvatske u to. Ako mi njima sada dademo svaki puta...
PREDSJEDNIK: Izvolite se vi u toj grupi haaškoj o tome pozabaviti time. Nemam određeno gledište, skloniji sam da kažemo ni jedan hrvatski general ne treba ide tamo niti kao svjedok, niti kao optuženi.
MARKICA REBIĆ: Mi ćemo to podržati bez daljnjega.

Žrtvena poza

Iz ovog transkripta, koji je inače u posjedu Haaškoga tužiteljstva, proizlazi zaključak da je Gotovinina žrtvena poza, koju je promovirao u intervjuu Nacionalu, u posvemašnjem neskladu s činjenicama: Gotovina je, bez ikakve sumnje, bio upućen u sve hrvatskohaaške tajne i njegovao je duboko uvjerenje da je riječ o protuhrvatskome sudištu s kojim ne treba uspostavljati nikakve kontakte i nikakvu suradnju. Riječ generala Gotovine pritom je bila, kao što se vidi iz transkripta, visoko uvažavana: on je bio čovjek koji je u dobroj mjeri diktirao odnos Hrvatske prema Haagu. Njegova friška teza da je bio žrtva potpuno je izmišljena i treba je shvatiti kao generalov pokušaj da neistinama spašava vlastitu kožu. Herojski, zar ne?

Ivica Đikić