VESNA PUSIĆ, POTPREDSJEDNICA HRVATSKOG SABORA I PREDSJEDNICA HNS-a, O FORMIRANJU NOVE KOALICIJE OPORBENIH STRANAKA I PROMAŠAJIMA AKTUALNE VLADE

Ključna manjkavost u radu ove vlade jest to da ne znaju! Oni su jednostavno nekompetentni. Zato nema ni ideje o gospodarskom razvoju, ni o razvoju obrazovnog sustava, hoćemo li nešto raditi s turizmom ili ne, hoćemo li ići u privatizaciju, da li na ovaj način kako su počeli... Sigurno ne. Što ćemo s poreskom politikom? S penzionerima? Što ćemo sa socijalom? Ono što me još više brine i plaši jest činjenica da se niti na horizontu ne vide ljudi koji nešto znaju i umiju a bliski su vladi... Gdje je granica do koje se može praviti budalom sve građane ove zemlje i gaziti njihove interese?!

- Nedavno potpisani Sporazum o suradnji HNS-a, Libre i LS-a na predstojećim lokalnim izborima očito je neka vrst testa mogućnosti daljnjeg zbližavanja ovih stranaka. Kakve su dugoročne perspektive te suradnje?
- Rekla bih da ovaj sporazum ima dvije funkcije. Jedna je neposredna, a druga ima načelni karakter. Neposredna funkcija podrazumijeva, dakako, pripreme za lokalne izbore. Načelna funkcija je objedinjavanje građanskog centra u Hrvatskoj. Postoji, naravno, nejednakost u snazi stranaka, ali mislim da je i sa stanovišta poruke koja se time odašilje i sa stanovišta motiviranja birača - upravo tih koji podržavaju građansku opciju - eliminacija dosadašnje raspršenosti ohrabrujuća. Ona će stimulirati i veći izlazak glasača ovih triju stranaka na izbore. Jer, ti su ljudi dosad u velikoj mjeri bili razočarani kako ponudom tako i činjenicom da je taj građanski centar razmrvljen. Oni nisu glasali za druge stranke, ali nisu ni izlazili na izbore.

- Što su temelji vaše koalicije?
- Ovo je zapravo prva prava programska koalicija. Ona sigurno, kao i sve koalicije, ima stanovitih - recimo kadrovskih problema - ali što se programa tiče, nemamo nikakvih dvojbi. Na lokalnim izborima svakako nas povezuje usmjerenost prema regionalizmu. Praktično gledano, tu spada i naše zalaganje za neposredno biranje gradonačelnika. Na nacionalnoj razini, to je sigurno evropska orijentacija, orijentacija na obrazovanje kao strateški instrument gospodarskog razvoja Hrvatske; ideja zapošljavanja kao prve i najbolje točke u svakoj socijalnoj politici, te posao kao prvi instrument socijalne politike. Tu su i instrumenti ujednačavanja razvojnih šansi, sloboda tržišta regulirana prepoznatljivim, malobrojnim i jednostavnim zakonima.

“Glavaš je rekao istinu”

- Krajnji cilj je objedinjavanje stranaka?
- Bilo je i razgovora o objedinjavanju, odnosno, o budućoj zajedničkoj trajnoj suradnji, no procijenili smo da treba ići korak po korak. Suradnja na razini parlamenta i lokalne samouprave će, po mom mišljenju, postupno dovesti i do mogućnosti zajedničkog funkcioniranja unutar jedne stranke.

- Zašto još nije poznat datum lokalnih izbora?
- Dva su razloga. Prvi je nedavno nestao. HDZ je imao dvojbu hoće li ići na neposredne izbore ili ne. Mislim da ta dvojba nije bila prejaka, i da je Glavaš nedavno rekao punu istinu. Naime, HDZ nema dovoljno reprezentativnih kandidata kojima bi mogao pokriti sva načelnička i gradonačelnička mjesta, a koji bi mogli stajati na izborima kao samostalne osobe. Oni koliko-toliko reprezentativnih kandidata nemaju čak ni za pokrivanje županijskih središta, a kamoli dalje od toga. Prema tome, ova situacija im puno više odgovara. Osim toga, izbori s liste omogućuju puno efektniju kontrolu vrha stranke kako nad kandidatima tako i nad kasnijim načelnicima i gradonačelnicima. Drugi je razlog to što su u HDZ-u procjenjivali najbolji trenutak obzirom na rejting njihove stranke.
 

Koalicijom protiv HDZ-a

- Kakva će biti suradnja sa SDP-om i HSS-om? Očito je na pomolu ponovno povezivanje stare vladine koalicije?
- U petoj točki našeg sporazuma s LS-om i Librom stoji da smo otvoreni za daljnje pregovore s potencijalnim koalicijskim partnerima, prvenstveno SDP-om, HSS-om, HSU-om, regionalnim, zelenim i sličnim strankama. Pregovori i dogovori za lokalne i regionalne izbore se, dakako, razlikuju od dogovora za nacionalni parlament. Najviše što se u ovakvim dogovorima može postići jest, po mom sudu, načelni dogovor za županijsku razinu i za razinu županijskih sjedišta. Sve ostalo, za vrhove stranaka je prekomplicirano, jer imate previše različitih lokalnih situacija i lokalnih aranžmana, gdje bi se iscrpili pokušavajući ljude ugurati u neke aranžmane o kojima oni, iz svoje perspektive, imaju jasniji pogled. No, kada bi, barem u većem dijelu županija i županijskih središta uspjeli dogovoriti zajednički predizborni nastup, to bi bio veliki uspjeh. Jer, budući se na izbore ide po starom zakonu, tu su smislene jedino predizborne koalicije, gdje D'Hondtova metoda ima golemu ulogu. Dakle, presudna je snaga liste.

- Mislite da eventualna koalicija može bez problema pobijediti HDZ na izborima?
- Svatko tko pogleda bilo koje istraživanje javnog mnijenja - i ona kojima se pridaje veći i ona kojima se pridaje manji značaj - uočit će da se situacija, čak i prostim mehaničkim zbrojem, da i ne govorim o mogućnosti sinergije, dramatično mijenja ako mi idemo sami sa svojim partnerima, kao jedna lista, kao i SDP i HSS, pa onda postizborno formiramo koaliciju, ili ako idemo u predizbornu koaliciju. Sinergija i D'Hondtov račun mijenjaju, ja bih rekla, situaciju za 180 stupnjeva u odnosu na HDZ. U slučaju naše raspršenosti HDZ ima osjetnu premoć, no koalicijska lista - pod ovim uvjetima - dramatično premašuje snagu HDZ-a.

- Je li Milan Bandić ključna, ili možda jedina prepreka vašoj suradnji u Zagrebu?
- To je problem koji SDP sada rješava unutar svojih redova, i dok se to ne razriješi ja ne bih htjela ulaziti u tu temu. To je u prvom redu na njima, a u ovisnosti o tome koliko će oni u tome biti uspješni, to će definirati i naše mogućnosti u Zagrebu. Zdrav razum, ali i sva ispitivanja, pokazuju da je u Zagrebu koalicija SDP-a i HNS-a apsolutno pobjednička kombinacija.

- Do koje mjere će lokalni izbori biti pokazatelj zadovoljstva izbornog tijela dosadašnjim radom Sanaderove vlade?
- Ljudi u tom pogledu uvijek reagiraju sa zadrškom. Negativne posljedice moraju se očitovati razmjerno dugo vremena da bi ljudi to preveli u svoj stav. Čini se da je u ovom slučaju za to prerano. Mislim da će trebati još neko vrijeme da ljudi shvate u kojem pravcu ide nacionalna ekonomija, da uoče problem odsustva bilo kakvih razvojnih projekata i problem zaustavljanja usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa evropskim. U tom pogledu nije napravljeno gotovo ništa. Na koncu dolaze i ovakvi skandalozni potezi, poput davanja posla vrijednog skoro dvije milijarde kuna Bechtelu, bez javnog natječaja, što je već izazvalo reakcije sa evropske razine. Ovaj potez je još nerazumljiviji ako znamo da nije postojala ugovorna obveza te vrste; postojala je ugovorna mogućnost, što vladi koja želi raditi u interesu zemlje otvara opciju po kojoj sve ide na javni natječaj. No, vladi koja hoće raditi u interesu nekih pojedinaca ili grupa to daje mogućnost da ne ide na javni natječaj. Svaka vlada koja ima zdrave pameti, ako vodi računa o interesu zemlje, išla bi na javni natječaj koji podrazumijeva i mogućnost dobivanja kredita stranih razvojnih banaka, što davanje posla bez natječaja onemogućuje. Da ne govorim o tome da natječaj uvijek znači i povoljniju cijenu zbog konkurencije ponuđača i smanjenja mogućnosti korupcije. Ako je Bechtel najbolji, na natječaju će dobiti posao, ali nečuveno je da vlada koristi alibi da bi bez natječaja, iako to po ugovoru ne mora, dala posao tvrtki čiji je službeni predstavnik i lobist do neki dan bio današnji ministar vanjskih poslova Žužul! Gdje je granica do koje se može praviti budalom sve građane ove zemlje i gaziti njihove interese?!

Slučaj Bechtel je štetan

- To je, nakon Sunčanog Hvara, druga velika privredna afera starog tipa u Hrvatskoj?
- Ja bih rekla da je treća. Sunčani Hvar i Bechtel nisu priče iste vrste, ali vode u istom pravcu. No, tu treba dodati i povlačenje 1,8 milijardi kuna iz HT-a. Po Zakonu, suvlasnik koji ima preko 25 posto udjela ima pravo odlučivati da li se dividenda povlači ili ne, i hrvatska država na taj način dosad je sprečavala da Deutsche Telekom povuče svoju dividendu. Taj je novac dosad ostajao u HT-u za razvoj. Na temelju tog kapitala dosad se radilo na jednom velikom projektu internetizacije Hrvatske, što je hrvatskoj državi, preko poreza, davanja, i sl., priskrbljivalo preko tri milijarde kuna. Hrvatska država sada je povukla 1,8 milijardi kuna, što je zaustavilo projekt koji je donosio preko tri milijarde godišnje! Taj projekt se više ne može nastaviti jer tog novca više nema a i Deutsche Telekomu se omogućilo da povuče svoj novac.

- To nije protuzakonito?
- Ma ni slučaj Bechtel nije protuzakonit, ali je štetan i nepotreban! To je protiv zdrave pameti, antirazvojno je i zaustavlja razvoj jednog sektora koji je ključan za razvoj cijele zemlje. Državi se time oduzima više novca nego što ga je ovim potezom dobila, i omogućuje DT-u da povuče i svoj dio dividende koji je do sada radio u korist razvoja HT-a. To je protiv interesa Hrvatske! Ne morate biti nikakav ekonomski ni financijski stručnjak da znate da je davanje jednog posla od 1,9 milijardi kuna - što je golem iznos - bez natječaja, kao što pokazuje svaka evropska publikacija koja se bavi tim problemom, prvi, dakle glavni instrument korupcije, a tek nakon njega dolaze svi ostali. Osim što smanjuje prostor za korupciju, na javnom natječaju imate veću šansu postići nižu cijenu i višu kvalitetu. I to je vidljivo prostim okom.
 

- Riječ je o tri gospodarske afere. No, dojam je da je Sanaderova stranka na nizu političkih pitanja u kojima su stranke bivše koalicije imale logičan monopol (Haag, EU, manjine) uzeo primat i stjerao opoziciju u mišju rupu iz koje ova ne izlazi dulje od pola godine. Ostaje dojam da na nizu tema HDZ ipak reformira i modernizira ovu zemlju?
- Ja mislim da to nije istina, ne mislim da HDZ modernizira i reformira zemlju. Mislim da je HDZ, odnosno Sanader, mehanički, na tri točke, promijenio svoje stavove za 180 stupnjeva - a ostali u HDZ-u ga moraju slušati. Prvo je Evropa. Prije su bili protiv, a sada su za. Drugi je odnos prema manjinama, u prvom redu Srbima. Prije je taj odnos bio krajnje negativan, a sada je krajnje pozitivan, točnije, u koaliciji su. Treća je točka suradnja s Haagom. Prije su bili apsolutno protiv te suradnje, sada su pak spakirali osam ljudi i poslali ih u Haag. Sve te tri stvari, bez obzira na to što oni stvarno misle, pozitivne su. To je objektivno dobro za ovu zemlju. No, taj stav sam po sebi nije ništa novo. Mi smo taj stav zastupali oduvijek, no pozitivno je da je i HDZ zauzeo taj stav, da je u te tri točke prešao na normalan stav. To je donekle normaliziralo raspravu i situaciju u zemlji: više se ne raspravlja o ustavnom zakonu o suradnji s Haaškim sudom, nema više demonstracija na Rivi, ispred sabornice, Čondića ne vidite nigdje, nema ni balvana u turističkoj sezoni... To samo znači da je te stvari organizirao, kao sredstvo borbe, upravo HDZ dok je bio u opoziciji a onda su na ove tri točke odlučili postati normalni.

- Što mislite, kako je zapravo došlo do te “normalizacije”?
- Ta vrsta postupanja ili transformacije odvija se kao u nekom udžbeniku za uvod u praktičnu politiku. Očito su ljudi koji nešto znaju o primijenjenoj politici HDZ-u rekli da te tri stvari, dok HDZ ima stavove kakve je imao, u Evropi ne prolaze. Pod tim uvjetima s njima nitko nije htio razgovarati, i naloženo im je da promijene stavove. Oni su to i učinili i to se izvana, u grubo, i vidi. Sve ostalo su puno finiji detalji i nisu na prvi pogled tako uočljivi izvana. No, na tim drugim temama s njima očito nitko nije radio. Na ove tri lekcije oni demonstriraju nova znanja, a na ovim starima rade onako kako su radili i prije. I tu izlazi na vidjelo, recimo, odnos prema medijima koji je apsolutno isti kakav je bio i prije, ako čak nije i radikalniji. Danas se redovno intervenira u centralni dnevnik, u novine, ljudima se prijeti, očito im se čitaju dossieri. Primjer Zorana Šprajca je očit dokaz za to. Kada sam prvi put čula Hebrangovu izjavu, ja nisam imala pojma o čemu on govori! Trebate se doista interesirati za pojedince da biste mogli na taj način reagirati. Od intervencije njihova glasnogovornika Mačeka u HTV-ov Forum u kojemu sam gostovala odmah nakon izbora - što nisam mogla vjerovati i gotovo sam pala sa stolaca - vi do danas imate jednu te istu politiku grubog intervencionizma prema medijima. Ja sam isprva mislila da je Mačeka obuzela partijska revnost, da će dobiti packu, i početi se ponašati normalno. Umjesto toga, pokazalo se da je ovaj slučaj bio burevjesnik; to je postalo pravilo koje se masovno događa.
 

Bez ideje razvoja

- Što je ključna manjkavost koju uočavate u radu ove vlade?
- To da ne znaju! Oni su jednostavno nekompetentni. Zato nema ni ideje o gospodarskom razvoju, niti ideje o razvoju obrazovnog sustava, hoćemo li nešto raditi s turizmom ili ne, što se događa, zašto, hoćemo li ići u privatizaciju, da li na ovaj način kako su počeli... Sigurno ne. Što ćemo s poreskom politikom? S penzionerima? Što ćemo sa socijalom? Ono što me još više brine i plaši jest činjenica da se niti na horizontu ne vide ljudi koji nešto znaju i umiju a bliski su vladi. Jer, možete reći: OK, ministri su politički ljudi, ali tu oko njih su ljudi koji znaju posao, i vi se s njima možete slagati ili ne, ali oni posao znaju. Čak i osobno poznajem neke ljude koji su u HDZ-u, i kompetentni su, ali oni nisu niti blizu vladi. Ne vidi ih se nigdje oko vlade. A među ovima koji jesu oko vlade, imate jednoga ili možda dvojicu koji su stručnjaci. Tako da je inkompetencija stravičan problem. Sada se sve više pomalja i ovaj drugi problem, naime, sklonost netransparentnom poslovanju. A znamo već iz prošlosti, iz hadezeovske privatizacije devedesetih, kako to okončava. Zamislite da je prošloj vladi palo na pamet da bilo kome daje posao bez natječaja!? Ne posao od dvije milijarde kuna, već od 200 tisuća kuna. To bi bio cirkus do neba. Vlada ovdje niti ne razmišlja o alternativi; oni tvrde da će Bechtelu dati posao od 1,9 milijardi kuna bez natječaja. Pa mi tu nemamo što govoriti! To je skandalozno, to je tako očito protiv interesa ove zemlje i tako u skladu s nekim partikularnim interesima, da to zdrav razum uopće ne može shvatiti. Kao opravdanje, oni navode da u ugovoru s Bechtelom stoji kako to vlada može učiniti, dakle to je tek mogućnost.

- ... mogućnost koju je ova vlast očito imala razloga iskoristiti. Zašto?
- Napominjem da je jedan od najvećih pregovaračkih uspjeha bivše vlade bilo upravo postizanje preinake obaveze koju je preuzela bivša HDZ-ova vlada - dakle, odredbe “mora se” - u odredbu “može se”, što znači, ne mora se. Bio je to strašan teret hrvatske države, koji je pao time što je ova odredba promijenjena i ova je, i svaka druga vlada, temeljem te odredbe ugovora mogla reći - ne ugovaramo posao bez javnog natječaja. No, sad se pokazalo da onima koji hoće dati posao svojim prijateljima, bez natječaja, to nije rasterećenje nego opterećenje. Pa i teza da Bechtel dobro radi, što to znači? Ako je najbolji, pobijedit će na natječaju.

- Sabor je na odmoru, kako ćete reagirati ako taj posao ipak bude sklopljen?
- Ja se iskreno nadam da neće. Mi smo reagirali kao stranka, reagirao je i kolega Čačić kao bivši ministar, a i kao opozicija reagirat ćemo u javnosti. Ako se slučajno bude išlo na taj potez, mi ćemo tu temu sigurno otvoriti u Saboru. To je nešto što ova zemlja sebi ne smije sebi dopustiti. To pokazuje, ako hoćete, i golemu prednost koalicijske vlade nad jednostranačkom. Koalicijska vlada, koliko god bila konfliktna, koliko god vam išla na živce, takvo što čini nemogućim! Naprosto, jedna stranka pazi na drugu. Ako bi jedna stranka bila sklona takvom ponašanju, druge stranke neće dozvoliti da takvo blato padne na njih i odmah će ukinuti takvu mogućnost. Užasni potezi na štetu državnih interesa pod tim uvjetima naprosto nisu mogući.
 

Boris Rašeta