savjest INTERVJUI

intervjui.php?osoba=3069&ivo-josipovic
Osoba: Josipović Ivo
Datum: 01.06.2010
Objavljeno: Slobodna Dalmacija
Foto autor/izvor:
Objavi na:

 

 

PREDSJEDNIK O SUSRETU S DODIKOM I TADIĆEM, ALI I O NASTUPAJUĆEM NOGOMETNOM PRVENSTVU
Predsjednik Ivo Josipović susreo se s premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom. U intervjuu za Slobodnu Josipović otkriva razloge za taj svoj potez, te obrazlaže što znači poziv crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića da se slijede pozitivne tekovine bivše Jugoslavije: bratstvo i jedinstvo te antifažizam.

Nema nove Jugoslavije
− Naravno da nikakva nova Jugoslavija nije moguća niti je itko želi. Ova izjava predsjednika Vujanovića bila je u smislu razumijevanja dobrih odnosa. Osim toga, antifašizam je naveden i u hrvatskom Ustavu. Mislim da jedno razumijevanje među državama može koristiti svima. Igmanska inicijativa, na kojoj smo zajedno bili, jedan je od skupova koji promiče regionalnu suradnju, i to je dobro.

 

Zapljeskali ste kad je Boris Tadić pozvao da se navija za reprezentaciju Srbije na mundijalu...

− Jesam, bila je to duhovito ‘upakirana’ poruka o potrebi novih odnosa. Ali sam mu rekao i da je zaboravio važnu činjenicu: prvo, uvijek navijam za Hrvatsku. Uz to, Hrvatska na Svjetskom prvenstvu ima dva susjeda. Našalio sam se i rekao da neka pobijedi bolji iz finala u kojemu će igrati Slovenija i Srbija.

 

Mislite li da je sazrelo vrijeme da se u Hrvatskoj navija za reprezentaciju Srbije?

− To je stvar osobnog odabira. Nedavno je bila i neka anketa prema kojoj 36 posto anketiranih namjerava navijati za Srbiju. Ne vidim ništa loše u tome, dapače. Nešto slično događa se na eurovizijskom natjecanju.

Ali, neki se boje da bi uvažavanje susjeda s kojima vas toliko toga veže, i dobrog i lošeg, moglo imati neke konotacije jugoslavenstva. Nema. Mislim da će ipak ljudi navijati ponajprije za one koji budu igrali dobar nogomet.Uostalom, skandinavske su zemlje stoljećima ratovale, a danas međusobno navijaju i potpomažu se.

 

Uvjereni ste da je skandinavizacija bivše Jugoslavije moguća?

− Nadam se da jest i da će svatko imati svoju neovisnu politiku i vlastite interese, ali da ćemo se uvažavati i međusobno pomagati. Uostalom, premijerka Kosor obećala je pomoći našim susjedima, i BiH i Srbiji, na ulasku u EU. To je već postala i državna politika: dali smo im sve prijevode dokumenata, založili se da BiH dobije MAP, akcijski plan za članstvo u NATO-u... Mislim da je to dobar početak.

 

Zašto ste išli razgovarati s Dodikom? On je čovjek koji je u Beogradu širokih ruku dočekao Biljanu Plavšić...

− Kad bismo brojili tko je koga dočekivao i slavio, daleko bismo došli. Mislim da kod politike moramo biti realni i da moramo motivirati partnere na suradnju. Otišao sam tamo jer postoji ogromni zastoj u povratku Hrvata.

 

Dodik je izravni krivac za takvo stanje...

− Pa ne sasvim. On ima svoj dio odgovornosti, ali nije on oduvijek tamo. Prisjetimo se dana kad se on borio protiv Karadžićeve politike. Budimo do kraja pošteni i priznajmo da je imao i dobrih momenata, posebno kad je riječ o otporu Karadžićevoj, dakle, Miloševićevoj politici. Osim toga, ulaženje u razgovor s ljudima može pridonijeti i dobrim promjenama. Evo, upravo to se dogodilo: gospodin Dodik, koji nosi teret da je premijer entiteta u koji se nisu vratili Hrvati, dao je vrlo jasna obećanja. Ja mu vjerujem da želi dobro.

 

Vi vjerujete Dodikovim obećanjima? U RS vratilo se pet posto Hrvata...

− Očekujem da će se ljudi početi vraćati, da će dobiti svoju imovinu, da će krenuti investicije...Osim toga, to što smo se svi, Hrvati, Srbi i Bošnjaci poklonili svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost, imalo je velik pozitivni odjek. Čuli ste biskupa Komaricu, vidjeli ste ljude koji su i plakali jer su dočekali da im netko iskaže potporu i sućut. Bila bi ozbiljna greška ne dati nadu svim tim nesretnim ljudima i ne probati sve da im bude bolje. To im je rekao i Dodik.

 

Jeste li posjetili Široki Brijeg otkada ste predsjednik?

− U Širokom Brijegu bio sam neposredno prije izbora.

 

Je li loša poruka Hrvatima u Hercegovini da ste prije posjetili Banju Luku?

− Prije Banje Luke bio sam u Mostaru. Osim toga, puno više Hrvata živi i treba živjeti u Posavini. Hrvati u Širokom Brijegu nisu ugroženi, a u Posavini jesu. Sigurno, ići ću i na Široki Brijeg.

 

Ne zamjerate im što su na izborima bili za Bandića?

− Ne. Svačije je demokratsko pravo da glasa za koga hoće. Vrlo dobro surađujem i s ljudima koji su i u Hrvatskoj glasali za Bandića.

 

Pomirili ste Hrvatsku i Srbiju, razgovarali ste s Dodikom, sa Slovencima ne želite ratovati... Laska li Vam kad Vam kažu da ste postali apaurin za Balkan?

− Drago mi je da je takva kvalifikacija, da nije neka drukčija. Nisam taština koja bi podlijegala komplimentima za ovaj ili onaj potez. Nastavit ću i dalje uporno raditi i nadam se da ću na kraju mandata dobiti pozitivnu ocjenu.

 

A tko će dobiti utrku za lidera u regiji: Vi ili Tadić?

− Mislim da je takva vrsta logike pogrešna. Volio bih da se svi koji jesu na odgovornim pozicijama uključe u utrku tko će dati više, a ne tko će dobiti više lovorika. Mislim da to i Tadić razumije.

 

Ovčara i Tadić
I on i ja, i svi drugi i predsjednici i premijeri, imamo zadatak naše zemlje normalizirati i uvesti ih u EU te ostvariti dobru regionalnu suradnju, jer je to na korist ljudima. Svi se u tome moramo nadmetati. Zato ne govorim o liderstvu, nego o partnerstvu.

 

Nedavno ste spomenuli mogućnost zajedničkog odlaska u Jasenovac Vas i Tadića. Hoće li se to realizirati?

- Stvari su se malo rastegle. Sigurno će biti zajedničke podrške antifašističkoj tradiciji i žrtvama fašizma, kao što sam siguran i da će doći vrijeme da se zajedno poklonimo i na nekim drugim mjestima, poput Ovčare. Spreman sam iskazati poštovanje svakoj nevinoj žrtvi, bez obzira na nacionalnost.

PIŠE MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ