Josip Posavec, HNS-ov župan u Međimurskoj županiji, gdje je HNS ušao u koaliciju s HDZ-om, ne krije političke ambicije. Smatra da u HNS-u još nije sazrelo vrijeme za radikalan zaokret. No, u razgovoru za Vjesnik ističe kako je sigurno došlo vrijeme da se HNS vrati korijenima i ponovno postane građanska, narodnjačka stranka koju ne vodi ideologija nego projekti, prije svega gospodarski.
• Jesu li članovi HNS-a izvan Zagreba nezadovoljni ponašanjem vodstva i rezultatima lokalnih izbora?
- Zagreb ima proračun od šest milijardi kuna i lokalna sredina sigurno drukčije percipira stranku koja je na vlasti u glavnom gradu. Dio mandata u Zagrebu vjerojatno smo izgubili uz loše kadrovske poteze i zahvaljujući nezavisnim listama, koje su se pojavile i odnijele dio glasova.
• S obzirom na to da će za dvije godine i parlamentarni izbori, bi li se trebao dogoditi zaokret u politici HNS-a?
- HNS je napravio pozitivan pomak kada je Vesna Pusić preuzela stranku. Nije to ideološka nego građanska stranka. Ušao sam u HNS 1990., jer je u programskim opredjeljenjima stajalo da je to stranka programa i projekata u području gospodarstva. No, zbog rata gospodarstvo dugo nije bilo prioritet u državi, ali se krug zatvorio i smatram da je sada prioritet. HNS bi se trebao vratiti korijenima i biti stranka programa, projekata, stranka gospodarstva, bez ideoloških etiketa. HNS ljudi gledaju kao stranku koja nije ideološka, a tako je gleda i većina članova, kao narodnjačku stranku, koja korijene vuče od hrvatskoga prosvjetiteljskog narodnjaštva.
Ušao sam u HNS 1990., jer je u programu stajalo da je to stranka programa i projekata u području gospodarstva. Zbog rata gospodarstvo dugo nije bilo prioritet, ali sada to jest
|
• Znači da se politika stranke odmaknula od temeljnih počela?
- Da, među ostalim i zbog fuzije s Librom, koja je na različite načine primljena u HNS-u. Pitanje posljedica toga spajanja i pridodavanja naziva stranci – Hrvatska narodna stranka/liberalni demokrati - određivanje je ideološkog predznaka. HNS je uvijek bio pragmatična stranka, kojoj je glavna tema bila gospodarstvo, a njime se moramo baviti kao i vizijom države za deset, dvadeset godina.
• Je li sada vrijeme za promjene u HNS-u?
- Ako neke stvari ne funkcioniraju, treba naći rješenje. Stranka ima dovoljno dobrih ljudi koji mogu napraviti novu kvalitetu. Kada će se to dogoditi, vidjet ćemo jer najprije treba pokrenuti rasprave u tome smjeru. O rezultatima izbora razgovarat će s na središnjim stranačkim tijelima koja se uskoro sastaju. Teško je nametnuti teme o tome kako će se stranka u budućnosti razvijati i kako će je voditi oni koji su pobijedili na izborima jer smo u manjini.
• Znači, ipak nije sazrelo vrijeme za smjenu vodstva HNS-a?
- Sadašnje vodstvo još ima mandat, a sabor stranke bit će za dvije godine. Smatram da bi stranački sabor uvijek trebao biti prije parlamentarnih izbora, jer bi se tako definirali predizborna strategija, marketing, kampanja i slično, a ne da se nakon izbora razmatraju rezultati kojima smo svi manje-više nezadovoljni. Kada smo prije nekoliko godina tražili izvanredni sabor i odstupanje Čačića s mjesta predsjednika, u Međimurju smo naglasili da želimo stranku koja na državnoj razini može osvojiti dvadeset posto glasova. Smatram da možemo i više jer imamo kvalitetnije ljude i od SDP-a i od HDZ-a. No, drugo je pitanje jesu li oni na prvoj liniji u stranci ili nisu. Moramo postaviti visoke ciljeve i sve usmjeriti na to da ih postignemo. Ne može cilj biti osam posto, pa se osvoji trideset posto glasova birača. To ne postoji.
Kandidirat ću se za predsjednika HNS-a
• O vama se govori kao o najizglednijem nasljedniku Vesne Pusić.
- Možda jednog dana, kada budu redoviti izbori u stranci. Svojedobno sam bio protukandidat Čačiću za mjesto predsjednika Središnjeg odbora, ali tada je na mene vršen velik pritisak da odstupim, pa sam neko vrijeme bio u nemilosti vodstva stranke. No, dobio sam 25 posto glasova ljudi na Saboru, a nisu mi dali ni da se predstavim. Sada su se odnosi poboljšali. Rekao sam u kampanji da ću se kandidirati za predsjednika HNS-a. To je moje pravo, a hoće li za dvije godine za to doći vrijeme, vidjet ćemo. Ako neće tada, neće nikada.
|
Dada Zečić
|