Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim pravnim stečevinama nije nimalo lak posao. U domaćoj javnosti posebnu su pažnju izazvale prilagodbe u poglavlju o socijalnoj politici i zapošljavanju. Vera Babić, državna tajnica za rad i voditeljica pregovaračkog tima s Europskom unijom za pitanja socijalne politike i zapošljavanje, govori u intervjuu za Vjesnik o usklađivanju pojedinih dijelova Zakona o radu i konkretnim pitanjima vezanim uz europsku direktivu o jednakim mogućnostima muškaraca i žena.

• Nakon dvaju obavljenih screeninga čini se da najveći posao slijedi na području zaštite na radu?
- Kad je riječ o temeljnim direktivama vezanim uz zaštitu na radu, već smo napravili popriličan posao. Naš je zakon u velikoj mjeri usuglašen, ali nas čekaju sektorske prilagodbe, odnosno donošenje niza podzakonskih akata za pojedine djelatnosti i zaštitne mjere. Riječ je o tome da propisi koji se odnose na zaštitu na radu zadiru u mnoga područja, od stanja tehnološke opremljenosti, zahtjeva osobne zaštitne opreme i drugom, a znače određeni trošak poslodavcima.
 

• Hoće li se poslodavci moći prilagoditi?
- U svakom slučaju, morat će voditi računa o zaštiti na radu, jer je ponajprije riječ o zaštiti zdravlja. Tome cijela Europa poklanja veliku pozornost. Zanemarivanje tog područja za posljedicu može imati kvalifikaciju zemlje koja se ne drži propisa i radi damping u svojoj proizvodnji. Odnosno, da zanemarujući zaštitu zdravlja na radu, spušta cijenu proizvodima. To je nelojalna konkurencija i Hrvatska ne može dopustiti da dođe pod sumnju da ima dampinšku proizvodnju. Poslodavcima će to u početku značiti poprilične ulazne troškove. No, s druge strane, ulaganje u zaštitu na radu u konačnici smanjuje uvelike troškove koje sada imamo zbog bolovanja, invalidnosti i sličnog.

• Hoće li Hrvatska tražiti odgodu primjene određenih odredaba s obzirom da neke od elemenata u europskoj praksi zaštite na radu - kao što su zaštita od stresa ili od zračenja računalnih monitora - ne poznaje?
- Već je sada donesen pravilnik za zaštitu od zračenja monitora. Naravno, postojat će prijelazno razdoblje za prilagodbu. Od zadnjeg kvartala prošle godine do danas doneseno je desetak pravilnika vezano uz pojedine direktive. Ali puno je sektora i posebnosti čak i u sklopu jedne grane. Direktive su vezane uz pojedine radne operacije, tvari i sirovine koje s koriste u proizvodnji,o završnim proizvodima koji možda imaju neki utjecaj na zdravlje ljudi ili stanje okoliša. Područje zaštite na radu puno je specifičnosti i vrlo zahtjevno.
Ne bih htjela spekulirati o prijelaznom razdoblju, ali sigurna sam da ćemo sugerirati da u pregovaračkim pozicijama zadržimo mogućnost zatražiti prijelazno razdoblje za neke segmente. Ne za cijele sektore, ali obvezno za neka specifična područja gdje prilagodba neće biti laka.

• Na primjer, za uklanjanje azbesta?
- Vlada je donijela odluku o prestanku proizvodnje azbesta, njegove upotrebe i prometa. Azbest je problem u mnogim članicama Unije. U Bruxellesu se baš sada govori o problemima vezanim uz rušenje objekata u kojima je korišten azbest. O tome se vode velike rasprave, jer je azbest vrlo teško eliminirati. Mislim da su u Europskoj komisiji bili zadovoljni onime što mi planiramo napraviti... Neće biti dovoljno prestati s upotrebom azbesta, nego ćemo i mi morati napraviti određene planove kako ukloniti neke objekte koji sadrže azbest i štetno utječu na zdravlje i okoliš.

• Postoje li već sada procjene koliko je takvih objekata i koliko će sve koštati?
- Ne. Rađene su tek procjene za neke segmente u kemijskoj industriji. I tu se, međutim, pokazuje kako su nužna velika ulaganja da se uskladimo s propisima Unije.

• Čini se da je u pitanju velik posao...
- Točno. Sve se to mora povezati sa zdravstvenom reformom, te reformom dijela zdravstvenog osiguranja koji se odnosi na profesionalne rizike. Mislim da nam je potreban sustav koji honorira preventivu, sustav »mrkve i batine«. Više ne bi trebalo biti da svi plaćaju zato što imamo loše stanje u području zaštite na radu. One poslodavce koji ulažu u preventivu zaštite na radu treba honorirati tako da im se smanjuju doprinosi, a one koji ne ulažu u zaštitu i imaju velike rizike - kažnjavati. Da nauče kako se preventiva isplati.

• U kojoj je mjeri hrvatsko radno zakonodavstvo usklađeno s europskim?
- Još 1996. godine, kad je započela nova koncepcija radnih odnosa, popriličan broj važnih direktiva uzet je u obzir. Dakle, zakonodavstvo je usklađivano. Dosta posla još imamo na vrlo važnom području jednakih mogućnosti za žene i muškarce, koje se ne tiče samo radnog zakonodavstva. Ocjena je Europske komisije da, iako je hrvatsko zakonodavstvo u znatnoj mjeri usklađeno, postoji visok nesrazmjer na tom antidiskriminacijskom području.
 

• Njihovo je mišljenje da su žene pretjerano zaštićene u području radnih odnosa?!
- Točno. Primjerice, u Europskoj uniji ne postoji zabrana noćnog rada ženama, kao što je to slučaj u nas. Oni također nemaju zaštitne mehanizme za majke od prekovremenog rada. Unija smatra da takva zaštita, čak i ako je potrebna, jednako pripada muškarcima i ženama. Njihovo zakonodavstvo zaštitu uvijek postavlja u odnosu na zaštitu zdravlja i sigurnosti.
Smatra se da nema nikakvog razloga da se ženama zabrani noćni rad jer više nema teških tehnoloških uvjeta, naročito u industriji, zbog kojih je ta odredba, prije desetak i više godina, uvedena. Noćni rad eventualno može zahtijevati posebnu liječničku preventivu, ali to se jednako odnosi na muškarce i žene.

• Odredba o jednakim mogućnostima posebnu je pažnju izazvala u dijelu koji propisuje da i očevi moraju na porodni dopust.
- U tom pitanju nismo usklađeni s europskom stečevinom. To znači da ćemo morati uvesti tzv. roditeljski dopust. Dakle porodni ili rodiljni dopust isključivo je pravo žene i u pravilu se veže uz minimum, nužan za oporavak od poroda. U Hrvatskoj porodni dopust traje šest mjeseci s iznimkom da ga žena može i prije prekinuti, ali nikako prije 42 dana od poroda. Dakle, nužni dio traje 42 dana. U tome naš zakon nije precizan, što se mora popraviti.
Europska komisija smatra kako se obvezni dio porodnog dopusta ne treba propisivati duže nego što je majci potrebno za oporavak. Sve duže od toga ukazuje na određenu neravnopravnost između muškarca i žene. Jer, ženama se zakonskom normom naređuje nešto što je više od svrhe zbog koje je taj institut uveden.
Druga je stvar neobavezni dio dopusta koji sada izvire iz prava majke. Istina je da zakon kaže kako ga otac može iskoristiti, ako to nije učinila majka. Kod nas je to ili-ili, a u Europskoj uniji to je i-i. Dakle, taj dodatni dio mora biti roditeljski dopust koji će jednako koristiti oba roditelja. Svaki od njih ima individualno pravo iskoristiti svoj dio dopusta i ne može ga prenositi na drugoga. Dakle, ako ga otac neće koristiti, njegov dio propada. Koliko će trajati roditeljski dopust, stvar je svake zemlje. U Uniji je minimum tri mjeseca svakom od roditelja, s tim da svoj dio svaki roditelj može iskoristi do djetetove osme godine.
Analizirat ćemo sve dobre strane koji imamo u postojećem zakonu, ali sasvim je sigurno da ćemo ga urediti tako da bude dostupan i jednom i drugom roditelju.

• Vlada je pokrenula Nacionalni akcijski plan zapošljavanja. Ipak, i površnim pogledom na evidencijske liste Zavoda za zapošljavanje jasno je da ponuda i potražnja na tržištu rada nisu nimalo usklađene. Čini se da obrazovni sustav ne prati ta kretanja?
- U mnogim je segmentima u politici zapošljavanja puno napravljeno, ali po mom mišljenju zaostaje obrazovna reforma. Stanje na tržištu rada, odnosno ponuda radnih mjesta, trebalo bi odlučujuće utjecati na upisnu politiku na fakultetima i u srednjim školama.
Što se tiče Akcijskog plana, ne treba očekivati da će on ne znam kako snažno utjecati na smanjenje broja nezaposlenih, ali sasvim sigurno pomoći će ciljnim skupinama - ženama, invalidima, starijim osobama i mladima bez radnog iskustva - da postanu konkurentni na tržištu rada.
Silvana Oruč Ivoš