savjest INTERVJUI

intervjui.php?osoba=3325&vesna-skulic
Osoba: Škulić Vesna
Datum: 13.05.2006
Objavljeno: Vjesnik
Foto autor/izvor:
Objavi na:

 

 

Inicijativa Udruge roditelja s teškoćama u razvoju »Anđeli« da se civilnim invalidima omogući da njihovi roditelji, supružnici ili netko tko fizički skrbi za njih dobiju status njegovatelja i plaću za to, kao što je već omogućeno invalidima Domovinskog rata, najveća je aktualna akcija udruga civilnog društva. Bio je to povod i za razgovor s Vesnom Škulić, saborskom zastupnicom SDP-a, koja za ostvarivanje tog prava lobira u Saboru i najvjerojatnije će biti predlagateljica zakona, odnosno izmjena nekoliko zakona potrebnih za ostvarivanje tog prava. Za tu inicijativu ima i saborsku većinu jer su je podržali svi saborski zastupnici osim HDZ-ovih. No, Vesna Škulić naglašava da je pitanje kako će zastupnici glasovati o zakonu te dodaje da bi se »u ovom pitanju trebao postići politički konsenzus i da političke opcije ne bi smjele na njemu skupljati političke bodove«.


• Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom obično zapinje na novcu, no vi tvrdite da to ovaj put ne bi trebao biti slučaj.
- Mislim kako su civilni invalidi predugo tolerirali stav da će »dobiti« svoja prava kad za to bude novca. Vlada se u akcijskom planu i obvezala da će izjednačiti prava svih invalida, a za državu je takav oblik skrbi, koji postoji u mnogim zemljama, na primjer u Austriji, puno jeftiniji od skrbi u posebnim institucijama. Da ne govorim o tome koliko to znači osobama s invaliditetom, jer mogu živjeti s obitelji i ne moraju odseliti u neku instituciju.
 

U Italiji su invalidi mnogo postigli nakon što su organiziranim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt

• Ima li šanse da osobe s invaliditetom u skorijoj budućnosti ostvare to pravo?
- To ovisi o volji Vlade, odnosno vladajuće većine u Saboru, pritisku samih osoba s invaliditetom, njihovih udruga i roditelja te solidarnosti ostalih udruga, ali i pritisku oporbe. Nažalost, kad je riječ o civilnim invalidima i njihovim udrugama, izostaje pritisak javnog protesta, koji postoji u slučaju invalida Domovinskog rata ako Vlada ne ispunjava svoje obveze ili ako se neka prava ne mogu ostvariti. Civilni invalidi i njihove obitelji neće javno prosvjedovati, nego će se povući iako su u zapadnim zemljama upravo tako ostvareni veliki pomaci.


• Kad ćete zakon uputiti u proceduru?
- Najesen. Želimo proučiti sve zakone koji su vezani za ostvarivanje tog prava jer ne želimo još jedan u praksi neostvariv zakon.


• Nezadovoljni ste Vladinim radom na rješavanju problema civilnih invalida, a Vlada tvrdi da je pokrenula brojne pilot-projekte.
- Činjenica je da se radi samo na pilot-projektima, a nema nijednog zakona ili pomaka. Postoje parcijalna rješenja i parcijalni pomaci. U Zagrebu je situacija bitno bolja nego u ostatku države, ali Zagreb nije Hrvatska. Rijeka, Koprivnica i Vinkovci također puno rade, ali ne i, primjerice, Šibenik ili Dubrovnik, koji sigurno nije siromašan grad. No, najveća je razlika između gradskih i seoskih područja. U zaleđu Zadra invalidi jednostavno ne mogu koristiti zakonsko pravo na medicinsku pomoć u kući jer domovi zdravlja nisu preuzeli tu obvezu, a specijaliziranih institucija nema.


• Zašto udruge invalida ne reagiraju glasnije ako su nezadovoljne?
- One su stalno izložene nekom obliku financijske ucjene, jer im se novac doznačava sa zakašnjenjem. Lani su tek krajem godine dobile novac za tekuću godinu. Možda bi udruge trebale jednom reći: napravit ćemo pritisak makar ove godine ne dobili novac, ali ćemo dogodine dobiti nešto više.


• Zalažete se, dakle, za agresivniji nastup udruga?
- Zalažem se za partnerski odnos s vlasti dok je on moguć i funkcionira, ali kad Vlada cijeli rad zasniva na radnim skupinama, povjerenstvima ili pilot-projektima, ona prestaje biti partner. Ne kažem da odmah treba organizirati velike demonstracije, ali zašto ne i njih? U Italiji su, na primjer, invalidi mnogo postigli nakon što su javnim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt. Invalidi imaju svoja prava i nema govora o tome da im netko nešto »daje«. Nije jasno zašto nitko ne odgovara kad se ta prava ne ostvaruju, kao što nitko ne odgovora ni za kašnjenja u odnosu na rokove postavljene u Vladinu akcijskom planu za rješavanje problema osoba s invaliditetom. Jeste li ikad čuli da je neki arhitekt ili investitor bio kažnjen jer nije omogućio pristup invalidima ili je napravio rampu koju invalidi sami ne mogu koristiti? Zašto neki pročelnik ili pomoćnik ministra zadužen za provedbu plana koji kasni nije kažnjen ili nije dao ostavku makar iz moralnih razloga?
Sanja Kapetanić