ZAGREB - Nakon višemjesečne borbe za predsjednika Visokog trgovačkog suda, izabran je Srđan Šimac, dosadašnji v. d. predsjednika i, recimo to grubo, anonimac za širu javnost.

• Izabrani ste nakon borbe. Kakve borbe?
- Moram priznati da ne mogu opravdati razmišljanja koja idu za tim kako se do mjesta predsjednika suda može doći samo borbom na kakvu vi mislite. Kad je o borbi riječ, mogu reći da je za mene dužnost predsjednika zapravo borba za poboljšanje rada suda i sudaca.

• Vi ste se ipak izborili.
- Jesam, vodim upravo takvu borbu. Ne krijem da sam iznimno zadovoljan što sam na ovu dužnost stupio uz potporu struke, i to kako u matičnom sudu, tako i uz jednoglasnu potporu Vrhovnog suda.

• Kao vršitelj dužnosti uspjeli ste bitno smanjiti broj zaostalih spisa po kojima je Visoki trgovački sud godinama bio poznat u pravosudnim statistikama. Kako?
- Vršitelji dužnosti su obično vrlo oprezni u donošenju odluka koje sa sobom nose znatne promjene. Neovisno o privremenosti te funkcije, prihvatio sam se od početka posla kao da je riječ o trajnom poslu. Vjerujem da sam i zbog toga, kako vi kažete, izborio četverogodišnji mandat predsjednika. Krenuli smo snažno u rješavanje zaostataka, posebice onih najstarijih predmeta od ukupno 12.000, koliko ih trenutačno imamo na Sudu. Predmete iz 2002. sveli smo za nekoliko mjeseci na dvadesetak, a zaostalih oko 2500 spisa iz 2003. na manje od 1000. Pritom nam rješavanje najstarijih predmeta usporava potreba za rješavanjem oko 35 posto od ukupnog broja predmeta pod zakonskom oznakom hitnosti.
 

• A oni prastari spisi?
- Imali smo ih točno 502 i potiču iz 1995. i ranijih godina.
 

• Kako ste sve to uspjeli s istim sucima, u istoj organizaciji i uz, što je vrlo važno, iste plaće?
- Možda smo se mi suci pomalo uljuljkali u svoju sudačku samostalnost, a sada je pravo vrijeme i da preuzmemo svoj dio odgovornosti za sadašnje stanje i lošu percepciju javnosti o pravosuđu. Svi suci imaju normu i ispunjavanju je, ali do sada smo na našem sudu imali mogućnost izbora predmeta koje ćemo rješavati, uključujući i one sasvim nove i lagane. Na taj način, a upravo radi zadovoljenja norme, često se odgađao rad na najstarijim i u pravilu najsloženijim predmetima.

• Jeste li »mlatili suce«, ako je zaostatak smanjen?
- Naravno da ne. U suradnji s Vrhovnim sudom i njegovim predsjednikom Brankom Hrvatinom, posljednji put preuzimamo »kolektivnu odgovornost« za stanje na Sudu. Sad ćemo pratiti rad svih sudaca i ako se neki ponovo, bez opravdanog razloga nađu u istoj situaciji, u sljedeća tri ili šest mjeseci morat će položiti račun.

• Kako uspjeti u tome? Plaće lošima ne možete smanjiti niti uspješnima povećati.
- Točno, ali svi naši suci svjesni su u kakvom se položaju nalazi ovaj sud i stoga su svi iskazali spremnost da podnesu teret u ovom razdoblju kako bi u što bližoj budućnosti došli do željenog cilja - ažurnosti.

• Po zakonu vam je na raspolaganju samo otkaz.
- Razrješenje sudačke dužnosti je najstroža sankcija za suca. Može je izreći samo Državno sudbeno vijeće. Blaže sankcije su ukor i novčana kazna. Takvi postupci su u dosadašnjoj praksi bili rijetki.

Vlado Rajić