S Davorom Šternom, koji će u četvrtak i službeno postati član HSLS-a, razgovarali smo u Dubrovniku, uoči njegova formalnog učlanjenja u stranku. Za Vjesnik govori što očekuje od HSLS-a, te kakva rješenja nudi za »uspavano« gospodarstvo.

• Što donosite HSLS-u i što od stranke očekujete?
- Od HSLS-a očekujem da u njemu nađem skupinu istomišljenika koji će se složiti s nekim od mojih stavova i ideja. Cilj mi je u okviru takve političke stranke pomoći da pokrenemo Hrvatsku da ide brže i bolje naprijed.

• Vaš ulazak u HSLS povezan je ponajviše s gospodarskim programom. O čemu je riječ?
- Osnovica tog programa jest da se ne počinje od predviđanja stopa ekonomskog rasta, nego se ide na konkretne akcije po pojedinim lošim i bolnim točkama hrvatskoga gospodarstva. Realizacijom tih programa, a time rješavanjem konkretnih problema, doći će i do veće stope rasta a hoće li to biti četiri ili šest posto u ovom trenutku neozbiljno je prognozirati.
 

• Kako mislite riješiti pitanje dosadašnje privatizacije?
- Konkretno, ima nekoliko stvari koje bi riješili na »revolucionaran« način, a među njima je i dosadašnja privatizacija. Pitanje privatizacije u Hrvata je »kamen« za koji svi obećavaju da će ga riješiti, a nitko nije ništa dosad napravio jer je jednostavno nemoguće poništiti pretvorbu. Predložit ćemo da se ponovi revizija privatizacije, a gdje se otkriju nezakonitosti da se one sankcioniraju preuzimanjem određenog dijela vlasništva dionica i njihovim prebacivanjem u vlasništvo zdravstvenog i mirovinskog fonda.
Time bi se povećala ukupna aktiva fondova, čime bi se podržao sustav koji svako malo puca po šavovima. To je talijanski model, jer u svakoj zemlji postoje problemi poput naplate poreza ili nedopuštenih i poluzakonitih privatizacija. Time bi se napravila svojevrsna »gospodarska abolicija« kroz koju bi nakon revizije jedno međustranačko tijelo procjenjivalo hoće li neka tvrtka dati pet ili manje posto vlasništva u navedene fondove.

• S iskustvom ministra u dvjema hrvatskim vladama, možete li usporediti uspješnost aktualne vlade u odnosu na onu koalicijsku na čelu s Ivicom Račanom?
- Možda se HSLS-u koji je bio njezin dio neće svidjeti što ću reći, ali je u odnosu na bivšu koalicijsku vladu ova sadašnja bolja. No ne zato što je ova vlada dobra, nego zato što je ona koalicijska bila katastrofalna s obzirom na to da je to bio skup pojedinačnih interesa ne samo stranaka nego i pojedinaca, i kroz nju se mnogo toga provuklo, o čemu se malo toga sada govori. Sadašnja vlada je sigurno bolja, no dosad nije napravljeno dovoljno oštrih rezova u načinu vođenja države, tako da se ponavljaju isti problemi kao i prije, poput primjerice privatizacije. Politika mora izaći iz gospodarstva.

• Velik dio snage Sanaderove vlade ulaže se u ulazak Hrvatske u EU. Hoće li nam, kada postanemo dio Unije, doista biti bolje?
- Nisam protivnik ulaska u EU, no smatram da to nije ključ rješavanja naših problema. Previše ljudi u Hrvatskoj misli da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a to nije točno. Hrvatska je po mome mišljenju i prije ulaska u EU trebala prihvatiti njezina pravila i primjenjivati ih, bez obzira hoćemo li i kada ući u EU. Hrvatskoj je potreban reinženjering cijele države, a prije svega komprimiranjem zakona koji su sada u velikoj mjeri u neskladu. Efikasnost rada povećala bi se pojednostavljenjem administracije i stavljanjem Vlade pod jedan krov, odnosno u zgradu u kojoj bi se nalazila sva njezina ministarstva, te vraćanju digniteta Saboru koji bi uz zakonodavnu funkciju trebao biti pravi kontrolni mehanizam rada Vlade. Ulaskom u EU dobit ćemo mnogo povlastica, no prihvatit ćemo i mnogo velikih obveza. Kroz pregovore moramo izvući maksimalnu dobit za Hrvatsku od ulaska u Uniju, pri čemu vrijeme ulaska nije važno.

• Bi li pozitivne pomake uspješnije napravila tehno-menadžerska ili politička vlada?
- Uvijek sam bio pristaša tehno-menadžerske vlade, iako je taj izraz bio vrlo nepopularan ne samo tijekom komunizma nego i kod protivnika vlade Nikice Valentića. No i koalicijska Račanova vlada bila je tehno-menadžerska, ali nije vođena dovoljno čvrsto, pa su pojedinačni interesi prevladali nad općima. No tehno-menadžerstvo pozitivan je proces u kojem ljudi koji su svoju sposobnost dokazali vođenjem tvrtki ili resursa ulažu sve svoje znanje, energiju i želju za boljitkom na jednom mjestu s kojeg se kreira politički, gospodarski i ostali život jedne države.
Anton Hauswitschka