Nakon što je HNS-ovac Radimir Čačić krenuo u kampanju za premijera, njegova stranačka kolegica i šefica Vesna Pusić počela je svoju, zagrebačku kampanju. Neobičnu novost za hrvatske prilike, ali već viđenu u svijetu, čelnica narodnjaka uvodi u hrvatsku politiku obilazeći građane »od vrata do vrata«. Nada se boljem stranačkom i osobnom rejtingu nakon toga i dalje ambiciozno najavljujući da HNS puca na - 20 zastupnika u Saboru. U razgovoru za Vjesnik objašnjava na čemu temelji takav optimizam.

• Dokle ste došli u okupljanju koalicije lijevog centra?
- Odlučili smo ići na izbore samostalno, ali imamo otvorenu ponudu za stranke centra da s nama potpišu predizborni sporazum o postizbornoj suradnji kako bismo izbjegli uobičajene boljke svih naših izbora, a to je da se stranke međusobno, prije nego što vide rezultate, nadmeću tko je veći, bolji i jači. Ovako se predizborno možemo dogovoriti, a i poslati poruku biračima da ćemo nakon izbora, kad vidimo stvarne rezultate, formirati blok centra koji će ponuditi SDP-u zajedničko formiranje vlade.

• Ima li reakcija na to iz stranaka centra?
- Nismo još dobili decidirane reakcije, ali do izbora nam preostaje još godinu dana i ima vremena da se to i realizira. Meni se čini da je to izgledan projekt. Premijera, dakako, daje stranka koja dobije najveći broj zastupnika. Mi, naravno, smatramo da HNS ima najveće šanse da dobije najveći broj zastupnika. Ništa ne prejudiciramo, vjerojatno i drugi tako misle za sebe. No, smatramo da HNS ima najboljega kandidata za premijera koji se rezultatima dokazao u prošloj vladi baš u onom segmentu koji je za Hrvatsku sada najvažniji, a to je gospodarstvo.
 

• Znači li prednost koju HNS danas daje strankama centra ujedno i odmak od SDP-a?
- Smatramo da je utjecaj politike centra, na koji upravo mi uvelike utječemo, koristan i pozitivan za buduću vladu u kojoj odnos snaga nije nevažan. Naime, imali smo i imamo dominantno HDZ-ovu vladu, imali smo i većinsku SDP-ovu, koja je pokazala neke rezultate ali ne i pomak koji je Hrvatskoj potreban. Da bismo napravili radikalan pomak naprijed, trebamo ojačati centar koji bi bio okosnica buduće vlade.

• Jesu li sada zahlađeni HNS-ovi odnosi sa SDP-om?
- Nisu, buduća će vlada biti vlada lijevog centra u kojoj će okosnicu činiti HNS i SDP. Pitanje je samo hoće li dominantan ton davati SDP ili HNS. Što se nas tiče, glas za HNS je glas za vladu lijevog centra u kojoj su i HNS i SDP. Nema tih uvjeta pod kojima bi SDP ili HDZ mogli sami sastaviti vladu.

• Što biste napravili da imate bolji rezultat od SDP-a i da vas u koaliciju zove HDZ?
- Naše opredjeljenje je tu jasno. HDZ jest pokazao različite pomake, ali je pokazao i da ima vladu koja nije dorasla poslu. Ova je vlada one man show, jedan čovjek funkcionira, a sve ostalo su neka vrsta pomoćnika. Mi ne možemo funkcionirati u takvoj vladi. HNS može funkcionirati samo u vladi kao timu u kojem svaki čovjek ima svoju odgovornost i projekte te rezultate za koje odgovara imenom i prezimenom. Mislim da projekt koalicije s HDZ-om nije realan.

• Je li koalicija HSS-HSLS bliže HDZ-u ili lijevom centru?
- Nadam se da idu prema centru, no oni će se relativno brzo o tome morati odlučiti. Birači moraju znati za koga glasuju. Smatram da im je opcija centra korisnija, ali to moraju vrlo skoro odlučiti da birači uopće percipiraju o kakvoj je opciji riječ.

• Rejting HNS-a je oko devet posto. Koliko je na to utjecala personalizirana kampanja vašega kolege Čačića?
- Mislim da to jest utjecalo na pozitivni uzlazni trend HNS-a. Prema istraživanju agencije Puls, u zadnjih smo mjesec dana skočili za 2,5 postotnih poena, gotovo za trećinu. Čačićeva kampanja ne temelji se samo na njegovoj osobi, nego i na opipljivim i prepoznatljivim rezultatima koje on kao župan postiže. Dakle, nije samo da se traži od ljudi da vjeruju na riječ, nego imaju i rezultat. Na rejting je svakako utjecala i prezentacija naše kampanje u stilu kviza »Milijunaš«, sada imamo niz kratkih filmova i usmenih prezentacija kojima predstavljamo program pravednog društva.

• Kanite li krenuti u kampanju od »vrata do vrata«?
- Potiho sam je već počela prije četiri tjedna u Zagrebu. Krenula sam s Gornjega grada i dosad bila u Donjem gradu, Maksimiru i Trnju. Moram priznati da mi je takva kampanja vrlo zanimljiva i da ljudi izrazito pozitivno reagiraju na to da im dođete u kuću, porazgovarate s njima najmanje pola sata. Iznose svoje primjedbe o tome što valja ili ne valja, što bi trebalo mijenjati. Ljudi čak i napismeno pripreme pitanja, očito su vrlo zainteresirani za takav način kampanje. Za mene je takav pristup nevjerojatno poučan i preporučila bih ga svakome tko se bavi politikom i javnim poslom jer dobijete sasvim drugu sliku o svom gradu i ljudima od one koju stvarate krećući se samo u krugu svojih prijatelja, obitelji.

• I? Kakvi su naši sugrađani? Što ih najviše muči?
- Dat ću vam ilustrativan primjer. Već mjesec dana je na tapeti »slučaj Glavaš« i nama se to čini jako važnom temom, a građani ne da me o tome ne pitaju, nego preko tog prelaze čak ako sama spomenem to što se događa u Saboru. Nameću se životne teme koje do Sabora nikad i nisu došle, poput problema s kamatarima. Ne biste vjerovali koliko je to važno pitanje umirovljenicima i starim ljudima koji žive u stanovima na relativno primamljivim lokacijama, a koje različite vrste razbojnika jednostavno - »deru«. Ja nemam prihvatljiviji izraz za ono što im se događa. Upoznala sam ženu koja dobiva mjesečno 16 kuna mirovine jer joj je sin ušao u posao u kojem su ga uhvatili kamatari, ona je potpisala ne znajući što potpisuje da pomogne djetetu... Sjeli su joj na mirovinu, prodali sve što su mogli i danas je osuđena na pomoć prijatelja koji joj daju 100 eura, hranu. Ne biste vjerovali koliko je različitih vrsta razbojnika koji žive baš na tim starim ljudima predstavljajući se lažno kao patronažne sestre, majstori i zavaraju ljude. Bila sam i kod 86-godišnje starice, vrlo vitalne, koju je pokrala lažna patronažna sestra. Stari ljudi su meta, potpuno su nezaštićeni od te vrste terora, a prevaranti su očito koncentrirani baš na njih jer procjenjuju da su bespomoćni, da se neće moći snaći, da nemaju nikoga tko bi ih zaštitio, pa ih je lako zastrašivati.

• Što konkretno nakon takvog iskustva kanite predložiti?
- Čini mi se da bi projekt kvartovskih policajaca, hrvatskih »bobija«, trebalo maksimalno pojačati. Svaki stari čovjek bi znao za njih, mogli bi ih nazvati, javiti im se. To nam govori da policija u zajednici mora biti jedan od ključnih projekata. Još je jedan problem uočljiv. Ti kamatari se svi javno oglašavaju i nitko nema pojma plaćaju li porez i koliko plaćaju. Ljudi vide obavijesti nalijepljene na stupovima i misle da je to legalna procedura. To je jako važna tema koju u Saboru nikad nismo otvorili, a očito je treba inicirati. Treća pak važna tema su stanovi. Ljudi čak i u centru grada žive u 22 »kvadrata«, i to četveročlana obitelj. Uvjerila sam se u to koliko je važan projekt POS-a. Neki dan sam bila kod samohrane majke koja ima sina od osam godina. Plaća 250 eura podstanarstvo, a za to radi sve i svašta. Sama mi je rekla da bi dodala još 350 kuna za POS-ov stan i plaćala ga za svoje dijete, umjesto da plaćajući najamninu novac baca kroz prozor.

• Kakve reakcije vas dočekaju kad pozvonite građanima na vrata?
- Primijetila sam dvojake reakcije - s jedne strane nevjerica da sam uopće došla, a s druge uvažavanje činjenice da me zanima što mi govore i da samim slušanjem uvažavam njihovo mišljenje i probleme. Prvi put se u Hrvatskoj radi ovakva kampanja, ali sam po iskustvima drugih znala da je to uspješno.

• Na zagrebačkim izborima ste iznenadili javnost pišući blog. Možemo to opet očekivati?
- Nagovaraju me na to. Prestala sam ga pisati iz osobnih razloga, sentimentalno pogođena nakon što mi je psić poginuo u prometnoj nesreći koju sam imala prije godinu dana. Volim pisati, to je uostalom i dio moje profesije.
Jedanput, dvaput tjedno ću najvjerojatnije opet pisati na blogu. Smatram to dobrom formom komunikacije koja ljudima nudi informaciju o kandidatima na izborima.

Miroslava Rožanković