Predsjednica HNS-a i potpredsjednica Hrvatskog sabora Vesna Pusić ovog je tjedna u Europskom parlamentu u Bruxellesu kao potpredsjednica Europske liberalno-demokratske reformističke stranke i predsjednica Europske liberalne ženske mreže organizirala i vodila konferenciju posvećenu utjecaju proširenja na položaj žena u novim zemljama članicama. Zajedno s predsjednicom ELDR-a libijskom predsjedniku Gadafiju uputila je otvoreno pismo s apelom da se ne izvrši smrtna kazna nad pet bugarskih medicinskih sestara i palestinskim liječnikom, osuđenim pod optužbom da su skrivili zarazu libijske djece HIV-om. Koliko takvi skupovi koriste Hrvatskoj na putu u Uniju, je li razgovarala s europskim čelnicima o približavanju Uniji te jesmo li se pozicionirali kao zemlja lider u regiji, govori u razgovoru za Vjesnik. »Činjenica da sam organizirala skup korisna je za promociju Hrvatske utoliko što sam vodila sva ta događanja, čime se Hrvatska pokazuje u pozitivnom svjetlu, kao aktivna i motivirana i za ove teme. Razgovarala sam s članicama Komisije i Europskog parlamenta o napredovanju Hrvatske. Dok se održavala konferencija, u Europskom parlametu zasjedao je njihov vanjsko-politički odbor na kojem je prezentiran nacrt izvještaja Hannesa Swobode, izvjestitelja za Hrvatsku. Dobila sam njegovo izvješće o napredovanju Hrvatske, no smatram da je dosta neujednačeno i čudno sastavljeno jer se miješaju relevantne i nerelevantne teme za članstvo u Uniji. Spominju se granični problemi s BiH i Slovenijom, što svakako moramo riješiti jer je to u našem interesu, ali to ne može biti kriterij za ulazak u EU, s obzirom na to da je riječ o istim spornim točkama na granici sa Slovenijom koje ima i Slovenija koja je s tim istim problemom ušla u Uniju«, rekla je Vesna Pusić.
 

• Što bismo trebali poduzeti u vezi tog izvješća?
– Trebali bismo prepoznati ono što doista jesu naši problemi i time se ozbiljno baviti, a sve ostalo samo primiti na znanje. Na prigovore se može i treba odgovoriti argumentima, treba dati amandmane na to izvješće. To je zadaća naše misije u Uniji. Tri su ključne stvari koje se spominju u izvješću i koje jesu naš problem te ih ne možemo zanemariti, a to su javna uprava, reforma pravosuđa koja nam je rak-rana i procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine. Slučaj Glavaš ne spominje se eksplicitno, ali je očito da je to naš glavni problem - nešto smo započeli, a nejasno je na koji se način cijeli slučaj vodi, politizira, koriste najnevjerojatniji pritisci da bi se izbjeglo funkcioniranje institucija. Moramo analizirati izvješće i znati što je rezultat parcijalne informiranosti, a što su stvarni promašaji Vlade u vođenju procesa prilagodbe europskim standardima. Ne smijemo stalno pronalaziti opravdanja tipa oni nas vole ili ne vole. Moramo iskoristiti proces prilagodbe i pristupanja Uniji da popravimo svoju situaciju i da nama bude dobro.

• Može li to izvješće dovesti do usporenja približavanja Uniji?
– Prizvuk izvješća je nepovoljniji u usporedbi s onim što je rečeno na zasjedanju prilikom završetka finskog predsjedavanja u prosincu 2006. Tad je jasno rečeno da postoje tri projekta: Hrvatska koja je u punom jeku i treba završiti pregovore, zemlje zapadnog Balkana kojima se mora zadržati europska perspektiva i Turska kao poseban projekt. Prema kriterijima koje koristi EU, Hrvatska je daleko napredovala, čak i u odnosu na zemlje koje su već članice. Hrvatska je za ulazak spremna i nije loše da nam daju oštrije kriterije, jer oni kojima je dana šansa da se provuku u Uniju kasnije će se u puno težim okolnostima suočiti s vlastitim problemima. Činjenica da mi to radimo u procesu približavanja možda nam se sad čini otežavajućom, ali smo kroz taj proces riješili mnoge stvari i nećemo se s njima suočavati u uvjetima kad ćemo morati funkcionirati unutar tako velike organizacije kao što je EU. Mi smo svojih poteškoća svjesni i ne smijemo ni pod kakvim izlikama odustati od reformi jer je to protiv našeg interesa.

• Imate li prijedlog rješenja problema sa Slovenijom?
– Problem razgraničavanja možemo dijelom riješiti bilateralno sa Slovencima. Piranski zaljev i taj dio granice na moru završit će na međunarodnoj arbitraži, ali ne zbog toga što to ne bismo mogli sami riješiti, nego stoga što je problem politiziran na obje strane tijekom ovih godina i sad je politički toliko napuhan da je najjednostavnije da presudi treća strana. No granica na moru nije jedini problem. Bila sam na malograničnom prijelazu Brezovica, u selima ispod Svete Gere gdje je granica suludo povučena pa ljudi imaju pola dvorišta u Sloveniji, a pola u Hrvatskoj, tri kuće u selu su u Sloveniji, ostale su u Hrvatskoj. Prijelaz Brezovica je tri kilometra od kuća, 11 kilometara dalje je Metlika u kojoj rade, imaju liječnika, tu je benzinska crpka, vlak za djecu koja idu u Karlovac u školu... S primjenom Šengenske granice Slovenci su taj prijelaz zatvorili i ljudi moraju ići na drugi granični prijelaz, udaljen 30 kilometara. Eto, to je rješivo bilateralnim dogovorima. Da tim ljudima i s jedne i s druge strane granice život ne bude paraliziran i nepodnošljiv.

• Kako doživljavate slovensko uporno aktualiziranje problema granica?
– To ponajprije smatram političkom kampanjom. No ne treba podcjenjivati tu činjenicu. Mislim da problem treba razgraničiti po segmentima, vidjeti što možemo riješiti bilateralno, a za što nam treba treći. Pogrešno je što Slovenci to tretiraju kao kriterij za ulazak Hrvatske u Uniju, iako znaju da je riječ o istim graničnim točkama koje nisu bile kriterij za njihov ulazak. Sloveniji mora biti u interesu da njeni susjedi napreduju prema EU te da s Hrvatskom kao susjednom zemljom trajno rješava probleme, jer ćemo svi i dalje živjeti na istim prostorima, okruženi istim susjedima. Napredak i stabilnost ove regije moramo svi prepoznati kao naš zajednički interes.

• A Srbija? Trebamo li strahovati od prekrajanja granica, čime prijete radikali?
– Nema straha od toga, prekrajanje granica uopće nije tema. Koliko vidim, nije izgledno da će radikali ući u bilo koju vrstu vladajuće koalicije. To sigurno nije stranka s kojom se može, kao što je rekla Margaret Thatcher, »poslovati« i za regiju ne bi bilo dobro da u slaganju koalicija Srbija nema drugog izbora. Sve ostalo Hrvatskoj je prihvatljivo. Nama je u interesu što normalnija politička i gospodarska situacija u susjednim zemljama. Stabilna, funkcionirajuća pravna država na vlastitim granicama nema alternativu.

• Bili ste u Beogradu uoči izbora. Kako komentirate njihove rezultate?
– Rezultati izbora u Srbiji pokazali su dva pozitivna pomaka: udvostručena je podrška Tadićevoj Demokratskoj stranci, a u parlament će ući liberali Čede Jovanovića. No, otežavajuća je velika podrška radikalima. Dobro bi bilo da Srbija ima šansu za snažni iskorak, što će im očito otežati potreba za cijelim nizom kompromisa nakon ovih izbora.
 

• Nas su pritiskali zbog Gotovine, a sad se čuje da se potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju neće Srbiji uvjetovati Mladićevim izručenjem.
– Taj stav još nije definitivno zauzet, samo se javljaju neki glasovi koji tvrde da to ne bi trebao biti uvjet. To je za Srbiju izrazito loše jer im ostavljaju golemi problem da se s tim nose dugoročno kao s kamenom u želucu. Nema stabiliziranja i normaliziranja odnosa u državi u kojoj dokumentirano najveći zločinac šeće zemljom. To je trajna prijetnja modernizaciji i demokratskim snagama u državi i to će im se vratiti kao uništavajući bumerang. Ne treba zaboraviti ni Radovana Karadžića koji je paradigma zločinca i nekako se pogubio u svim tim raspravama. Za zemlje regije izuzetno je važno njegovo izručenje. Ako bi Srbija dobila ocjenu pune suradnje bez izručenja Mladića, bila bi im to golema medvjeđa usluga i to im ne želim. To bi direktno štetilo svemu što ih može izvući iz letargije.
 

• Je li se Hrvatska pozicionirala kao lider u regiji?
– To je uloga koju se ne dobiva nametanjem nego se polako zaslužuje i stvara tako što nas druge zemlje u regiji ocjenjuju po onome što smatraju da mogu od nas naučiti, da im može biti bolje i ekonomski i politički vezanjem uz Hrvatsku. Lider u regiji postajete zato što vas drugi trebaju i što misle da vezivanjem mogu profitirati. Hrvatska može biti lider u regiji i djelomično nas takvim prepoznaju. Naša je ekonomska pozicija komparativno bolja u odnosu na druge, imali smo nekoliko izrazito uspješnih projekata, kao što su model financiranja autoceste, POS-a i napredovanje u pregovorima priključenju Uniji. Sve je to upotrebljivo znanje za zemlje u regiji, koje nas objektivno pozicionira kao lidera u regiji. No, moramo još razmotriti elemente modernijeg pristupa regionalnoj suradnji, jer i to utječe na pozicioniranje Hrvatske u regiji. Morat ćemo funkcionirati u odnosu uzajamnosti u kojoj ćemo i mi prihvaćati dobre modele drugih zemalja regije.

• Na domaćoj sceni uvodi se zakulisni predizborni model ispijanja čaja s potencijalnim koalicijskim partnerima. Pijete li Vi čaj s kim?
– Da, pijem čaj sa svojom kćeri.

• Niste kao Đurđa Adlešić bezopasno pili čaj s kolegama iz potencijalno partnerskih stranaka?
– Ta koalicija mi je posve nadrealistička, ali svatko ima pravo procjene. Kad je izborni prag u pitanju, nastupaju situacije u kojima se računa otprilike ovako - mi imamo četiri posto, oni imaju osam posto, pa kad oduzmemo one koji neće izaći na izbore... Eto, tako se računaju rezultati uz čaj.

• Hoćete reći da su Đurđa Adlešić i Anto Đapić pili čaj u panici zbog izbornog praga?
– Pretpostavljam da su se dogovarali jer su smatrali da bi im koalicija HSLS-a i HSP-a mogla biti korisna. Ta vrsta koalicija nije naša tema. Naša je pozicija stalno ista i biračima prepoznatljiva.

• Prema zadnjem Pulsovu istraživanju, HNS-ova popularnost je opala.
– Prema Pulsu imamo devet posto. Prema zadnjem istraživanju Markotela imamo 12,83 posto. Definitivno smo treća stranka u Hrvatskoj, imamo premijerskog kandidata koji je dobrano nadjačao Sanadera i Račana. U Zagrebu smo prema istraživanjima između 18 i 19 posto. Dakle, sve ide pozitivno što se nas tiče, a ponašat ćemo se u skladu s izbornim rezultatima. Objektivno, naš je partner SDP i tu se nema što mudrovati, to je logična koalicija. Priroda te koalicije ovisi o rezultatima na izborima. Nema nejasnoća, vidjet će se imamo li sa SDP-om dovoljno za parlamentarnu većinu i nadam se da kolege u SDP-u vide da je i u našem i u njihovom interesu da napravimo maksimalan rezultat. Polako se počinje razumijevati da nam jal nije potreban i da ne trebamo likovati ako su nama ili njima rezultati lošiji.

• Činjenica je da je HNS-ov premijerski kandidat već uzeo dio birača SDP-u?
– To je neka vrsta konvencionalnog stava koji svi stalno ponavljaju. Zašto bi to bili birači SDP-a? Sjetite se glasova HSLS-a iz devedesetih, kad su imali 23 posto. Gdje su ti glasovi? Zašto bi to bili glasovi SDP-a? To su glasovi koji su očito tražili građansku stranku i sad je nalaze u HNS-u. To je važan izvor podrške HNS-u. U to sam se uvjerila u mojoj kampanji od vrata do vrata, kad su mi nekadašnji glasači HSLS-a rekli da će sad glasati za HNS.

• Je li moguća koalicija HDZ-SDP?
– Ne bih ulazila u to je li ona moguća, ali bi za Hrvatsku bila zasigurno štetna jer bi smanjila mogućnost izbora. S jedne strane bili bi HDZ i SDP, a s druge strane bio bi samo HNS. Tom braku iz računa jedino bi HNS bio protuteža.

Miroslava Rožanković