savjest INTERVJUI

intervjui.php?osoba=6708&sandra-svaljek
Osoba: Švaljek Sandra
Datum: 25.08.2010
Objavljeno: Vjesnik
Foto autor/izvor:
Objavi na:

 

 

Nakon što je Vlada u utorak predstavila rebalans proračuna, razgovarali smo sa savjetnicom premijerke Jadranke Kosor i ravnateljicom Ekonomskog instituta Zagreb Sandrom Švaljek o utjecaju odluka Vlade na fiskalnu politiku i daljnji gospodarski oporavak Hrvatske.


• Predstavljen je rebalans proračuna, koji mediji nazivaju kozmetički. Očekivalo se, naime, da će biti smanjeno za pet milijardi, a smanjeno je za milijardu i pol. Vaš stav o prijedlogu rebalansa?
- Ako je rebalans uzrokovan očekivanjem većeg deficita nego što je bilo zacrtano prvobitnim proračunom, onda bi izmjene u planu, načelno gledano, trebalo prije svega predvidjeti na rashodnoj strani proračuna. U ovom trenutku ne raspolažem točnom brojkom o visini dodatnog deficita u odnosu na onaj prvobitno planirani, međutim mogu pretpostaviti da je riječ o dodatnom deficitu od oko 1,5 do dva posto BDP-a, što je otprilike pet milijardi kuna. Taj je dodatni deficit djelomično uvjetovan slabijim punjenjem proračuna, dakle nižim poreznim prihodima, djelomično ranijim ukidanjem kriznog poreza i smanjenjem prosječnog opterećenja poreza na dohodak, a djelomično i višim rashodima koji su uglavnom izvanredne prirode. Prije svega tu mislim na naknade za štete uzrokovane poplavama i rashode za provedbu referenduma o Zakonu o radu, te na rashode uvjetovane slabijom gospodarskom aktivnošću, poput naknada za nezaposlene.
Kao što vidimo, dio porasta deficita je ili izvanrednog ili cikličkog karaktera i samim time prihvatljiviji nego da se radilo o porastu redovnih državnih rashoda. Međutim, naravno da se umijeće vođenja fiskalne politike sastoji i u tome da se deficit drži pod kontrolom, pa čak i u izvanrednim okolnostima. Očito je, međutim, da je u Hrvatskoj trenutačno uštede politički teško postići, te je i smanjenje redovnih rashoda od oko 1,5 milijardi barem znak svijesti o tome koliko je važno rashode prilagoditi mogućnosti ostvarivanja prihoda.
 

Taj porez ima, teoretski gledano, neke svoje nedostatke, ali ima i prednost koju ne bi trebalo zanemariti, a to je da može aktivirati tržište i u konačnici dovesti do smanjenja cijena nekretnina, smatra savjetnica premijerke Kosor i ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb

• Je li sad ovaj dodatni deficit od šest milijardi velika opasnost za hrvatsku budućnost i sljedeći proračun?
- Fiskalna su pitanja u posljednje vrijeme u javnoj političkoj raspravi dobila i nešto veću važnost no što bi trebala, te smatram da bi fokus javnosti trebalo u nekoj mjeri preusmjeriti na strukturne reforme te na pitanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i stvaranje povoljnih uvjeta za strana ulaganja. Vlada bi svoje napore trebala usredotočiti upravo na olakšavanje oporavka gospodarstva, što bi u konačnici dovelo i do boljeg punjenja državnog proračuna te do manjeg problema s fiskalnim deficitom. Deficit će ove godine biti nešto veći od četiri posto BDP-a, što je razmjerno puno, međutim, u usporedbi s mnogim zemljama, u ovom trenutku ne i dramatično. Ono što može biti zabrinjavajuće jesu povećani izdaci za kamate na javni dug i moguće pogoršanje uvjeta zaduživanja, stoga smatram da bi dio rješenja trebalo pronalaziti u drugim načinima financiranja deficita, a ne isključivo u zaduživanju. Zato je i u Programu gospodarskog oporavka predviđena prodaja manjinskih udjela države u trgovačkim društvima, odnosno privatizacija društava iz državnog portfelja.


• Grčki primjer je, recimo, pokazao kako se može deficit može uspješno jako srezati, i to za šest mjeseci. S time da su se Grci to odlučili napraviti tek kada im je dogorjelo do prstiju. Bismo li i mi trebali shvatiti da je situacija ozbiljna i krenuti grčkim putom?
- Grčki je primjer dobra pouka za Hrvatsku jer pokazuje da, ako se predugo daju nerealna obećanja, a osobito ako se ona i ispunjavaju, onda je to sigurni put u fiskalnu krizu. Smatram da bismo upravo upozoreni tim grčkim iskustvom trebali razmišljati o ozbiljnim promjenama u ponašanju javnog sektora. To je i naglašeno u Programu gospodarskog oporavka. Na više se mjesta u tom dokumentu spominje potreba racionalizacija i povećanja efikasnosti u javnom sektoru. Racionalizacija u nekim slučajevima znači i smanjenje broja zaposlenih, što je politički osjetljivo pitanje, no ne mora biti neizvedivo ako se radi postupno i u skladu s jasnim i dobro razrađenim planom.


• Kako bi se moglo rasteretiti gospodarstvo? Osim, kao što predlaže HUP, smanjenjem neporeznih davanja?
- U smjeru neporeznih davanja već se krenulo, a ukidanje kriznog poreza te smanjenje prosječnog opterećenja porezom na dohodak također se može smatrati rasterećenjem i za poslodavce, odnosno poduzetnike. No, gospodarstvo treba rasteretiti ne samo financijski, nego i administrativno. Trebalo bi skratiti i ubrzati pribavljanje različitih dozvola i druge procedure, smanjiti neizvjesnost u pogledu tumačenja propisa te, prije svega, unaprijediti funkcioniranje pravnog sustava.


• Neki predlažu porez na imovinu preko nekretnina, kapitalnih dobiti...
- Porez na imovinu je zanimljiva tema koju će zasigurno trebati prije ili kasnije otvoriti, nadam se, u nekim mirnijim okolnostima, a ne pod pritiskom potrebe za namicanjem dodatnih sredstava za državnu blagajnu. Porezi na imovinu vrsta su poreza kakvu dosad nismo imali u poreznom sustavu koji je bio izgrađen na ideji oporezivanja potrošnje, te je kao takav bio primjeren trenutku kada je uveden, jer je, zahvaljujući vrlo širokoj poreznoj osnovici, mogao jamčiti sigurne i izdašne prihode. Međutim, danas, kada je vlasništvo nad različitim oblicima imovine mnogo rasprostranjenije nego devedesetih, može se raspravljati o uvođenju poreza na imovinu. Taj porez ima, teoretski gledano, neke svoje nedostatke, ali ima i prednost koju ne bi trebalo zanemariti, a to je da može aktivirati tržište i u konačnici dovesti do smanjenja cijena nekretnina.


• Za ovu jesen najavljena je mirovinska reforma.
- U posljednje se vrijeme u različitim raspravama pojavljivao prijedlog ukidanja drugog stupa mirovinskog osiguranja, ali to jednostavno nije nešto o čemu bi trebalo raspravljati kao o bilo kakvom rješenju problema u mirovinskom sustavu. Mirovinska reforma koju je Hrvatska provela vodila je računa o dugoročnim demografskim kretanjima, o činjenici da je omjer između broja umirovljenika i broja zaposlenih u Hrvatskoj izrazito nepovoljan s tendencijom da se i dalje pogoršava. Zbog toga je uveden trostupni mirovinski sustav u kojem se dva stupa mirovinskog osiguranja temelje na kapitaliziranoj individualnoj štednji, i koji u dugom roku može omogućiti primjerenu mirovinu budućih umirovljenika. Naravno, s obzirom na to da su u međuvremenu uvedene neke izmjene u prvom stupu mirovinskog sustava, mogućnost da sustav u cjelini osigura primjerene mirovine sve je manja i može se uvećati samo porastom doprinosa za drugi stup mirovinskog osiguranja, a ne njegovim ukidanjem.


• Kada se priča o ukidanju drugog stupa, Dragan Kovačević je rekao da bi se taj novac mogao iskoristiti. Međutim, to je novac građana, to država ne bi smjela dirati.
- Upravo tako. Osim toga, država bi taj novac potrošila na tekuće izdatke, a nakon toga pojavio bi se golem problem financiranja mirovina u budućnosti. To bi bilo otprilike kao da zbog bifteka zakoljete kravu.


• Koliko ste zadovoljni svojom ulogom premijerkine savjetnice?
- Funkcija savjetnika nije radno mjesto, jer ne podrazumijeva više od povremenih sastanaka i tematskih razgovara. Stoga je bespredmetno govoriti o nekom velikom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu takvim angažmanom. No, smatram izazovom i pozitivnim iskustvom izraziti mišljenje ili prenijeti stav struke onima koji odlučuju.


• Bi li bilo zadovoljstvo kada bi se dogodilo nešto pozitivno?
- U svakom slučaju. Treba, međutim, razumjeti da je ekonomija jedno, a politika drugo - ekonomske savjete politika može uvažiti ili ne. Bilo bi mi drago kada bi se savjeti struke slušali i uvažavali, ali politika vodi računa o širem političkom kontekstu, te u skladu s njime donosi svoje odluke, što sam naučila prihvatiti čak i u onim slučajevima kada se s tim odlukama potpuno ne slažem.

Ako sami nemamo odlučnosti, ni MMF nije loše rješenje


• MMF-om se maše kao crvenom krpom i ustvari postoji jasan negativan stav o njemu. Ako bi došlo do dogovora s MMF-om, onda bi se svi radikalni rezovi morali napraviti pod njihovom paskom i vjerojatno bi došlo do rezanja. Ako Vlada nema volje, ne samo trenutačna, nego i sve buduće, zar nije onda bolje pozvati Monetarni fond?
- U Hrvatskoj ne bismo trebali tražiti da nam netko sugerira da napravimo ono što i sami znamo da moramo. Smjer u kojem treba ići nama je poznat, te sami možemo osmisliti, pripremiti i implementirati odgovarajuće mjere, i bez dolaska MMF-a. No, ako za to ne postoji politička volja, odlučnost, ili nas bilo što treće sprječava da sami poduzmemo odgovarajuće korake, niti na MMF ne treba gledati kao na krajnje nepovoljno rješenje.
 

 

Daniel Patrik Brčić
daniel.patrik.brcic@vjesnik.hr