Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy krajem srpnja najavio je, a potom i počeo s izvršenjem deportacije 300 ilegalnih nomadskih naselja Roma iz Francuske prema njihovim matičnim zemljama, mahom Rumunjskoj i Bugarskoj. U jeku prvih deportacija Vjesnik je razgovarao sa zastupnikom Nazifom Memedijem, koji u Saboru predstavlja Rome te još 11 nacionalnih manjina, o nastupu Francuske te mogućim posljedicama.

• Kakve su reakcije Roma u Hrvatskoj na događaje u Francuskoj?
- Strašno smo ogorčeni zbog onoga što se događa u Francuskoj. Oštro osuđujem takav čin, a istodobno sam razočaran mlakim reakcijama europskih institucija prema potezu Francuske. Trebale su zauzeti oštriji stav prema Sarkozyju i njegovoj odluci da se deportiraju Romi.
Zbog toga će Romi iz Hrvatske uputiti prosvjedno pismo predsjedniku Sarkozyju, kao i svim najvišim europskim institucijama te Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Podsjetio bih da je upravo taj sud oštro osudio Hrvatsku za diskriminaciju 15 romskih učenika osnovnih škola iz Međimurja koji su bili razdvojeni u zasebne razrede. Sada se iz Francuske deportiraju čitava romska naselja. Naše će prosvjedno pismo biti poruka da mi u Hrvatskoj nismo zaboravili naše Rome iz Bugarske i Rumunjske.
 

• Je li se problem Roma u Francuskoj mogao drugačije riješiti?
- I Francuska i Unija znale su da će Bugarska i Rumunjska biti najsiromašnije zemlje po ulasku u EU te da će s njima dobiti i jedan dio njihovih problema. Bugarski i rumunjski Romi su sada europski Romi i europski građani te imaju pravo biti u Francuskoj i ići kamo god žele. Naravno, pod uvjetom da prijave prebivalište. Ne opravdavam kršenje zakona pojedinaca, no postoje zakoni i sustav koji rješava pojedinačne slučajeve. Možda je deportacija lakši način da se riješi problem ili davanje 300 eura po obitelji i dodatnih 100 eura po djetetu samo da se obitelj odseli. No to nije način. I mi smo ljudi od krvi i mesa, nemamo crnu nego crvenu krv. A ni svi Romi nisu isti i ne treba generalizirati. Ako netko radi probleme ili krši zakon, onda neka odgovara, ali pojedinačno.
No, Sarkozy se također suočava s ozbiljnim političkim problemom na osobnoj razini jer mu padaju popularnost u društvu i potpora javnosti.

• Najpoznatiji romski umjetnik u Hrvatskoj Kasum Cana smatra da je Sarkozy dobro postupio i da je to neka vrsta diskriminacije, ali pozitivne. Otkud takav stav?
- To je njegov stav i ne možemo biti istomišljenici. On bi trebao prema svom Romu biti malo humaniji. Pred zakonom smo svi jednaki, ali nisu svi Romi kršili zakone u Francuskoj da bi bili deportirani. Tko je o zakone ogriješio, neka odgovara pred sustavom. Ali sustav ne deportira odmah ljude iz zemlje bez da se provjerilo činjenično stanje. Deportacija je zadnja.

• Bojite li se vala ksenofobije prema Romima u Europi?
- Zaista se bojim epidemije protjerivanja Roma i iz drugih zemalja. Italija već najavljuje možda još goru stvar, da će izgoniti Rome korisnike socijalne skrbi. Istodobno, Hrvatska kroz rebalans proračuna brani plaće, mirovine i socijalna davanja za sve građane, pa tako i Rome.

• Treba li Hrvatska strahovati od vala doseljavanja Roma iz siromašnijih zemalja po ulasku u EU?
- Ako i dođu, vjerujem da će se brzo snaći i negdje trajno nastaniti te sam siguran da će pronaći posao i zaposliti se. Ne vjerujem da bi Romi u Hrvatskoj imali potrebe činiti nedolične radnje jer ovdje uživaju velika prava. Romi imaju pravo na pučku kuhinju, socijalnu pomoć, dječje doplatke, stipendije... Zbog toga gotovo svaka obitelj može normalno živjeti. No treba istaknuti da nisu svi Romi socijalni problemi te ima dosta zaposlenih Roma koji sami zarađuju za život. A takvih je sve više. Osobno sam se uvjerio da prosjaka Roma više nema na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, gdje je moj ured. Prosjačenja je kod nas sve manje i to je dobro.

• Kako je biti Rom u Bugarskoj i Rumunjskoj?
- Posjetio sam Rome u Temišvaru u Rumunjskoj te sam se uvjerio da su mnogo siromašniji nego Romi u Hrvatskoj. Neke obitelji nemaju ni sanitarne čvorove i žive u jako lošim uvjetima. Tijekom posjeta sam prezentirao hrvatski Nacionalni program za Rome i Akcijski plan, a najviši rumunjski parlamentarni dužnosnici su se čudili koliko Hrvatska izdvaja za Rome. U šali su rekli da će se preseliti u Hrvatsku, a ja sam odgovorio da ih primamo rado kao turiste.

• Kakav je položaj Roma u Hrvatskoj?
- Naravno da još nismo postigli sve što smo htjeli, ali možemo biti izuzetno zadovoljni golemim napretkom. U usporedbi s Bugarskom i Rumunjskom, imamo se čime pohvaliti. Romi imaju dvostruka prava temeljena na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, no problem je što još ne znaju svi ta svoja prava ili kako ih ostvariti, bez obzira na to što bi me mogli više koristiti za upite i realizaciju svojih prava. No mnogi se ni ne deklariraju kao Romi. U Hrvatskoj nas ima registriranih oko 10.000, no u posljednje vrijeme se taj broj povećao na 11.000 jer su mnogi shvatili da imaju prava na novčana sredstva prema Nacionalnom planu za Rome, ali samo ako se tako i deklariraju. Stvaran broj je oko 40.000. Naime, mnogi su po vjeroispovijesti pravoslavci i odmah se deklariraju kao Srbi. Drugi se Romi deklariraju kao Makedonci, a oni s Kosova kao Egipćani ili Albanci. No neprestano ponavljam da bi mogli imati i dva saborska zastupnika kad bi se svi oni deklarirali kao Romi.

Standardizacija romskog jezika omogućit će dvojezičnost

• Na čemu još treba raditi?
- Veliki je uspjeh što smo u preambulu Ustava uvrstili sve nacionalne manjine, njih 22, pa tako i Rome, a golema će stvar biti ako se standardizacijom romskog jezika otvori mogućnost za dvojezičnost pa ćemo moći imati i svoje udžbenike i osobne dokumente na dva jezika, kao što to sad imaju Talijani ili Česi. Treba raditi i na zapošljavanju Roma, a osobno se zalažem da se sredstva za poticanje zapošljavanja preusmjere na omogućavanje stažiranja Roma u državnim službama. Time bi stekli radno iskustvo koje je preduvjet za stalan posao. No, mnogi su već sad zaposleni, naročito na području Međimurske, Osječko-baranjske i Zagrebačke županije.
No zaposleni su u javnim radovima, a ne kao službenici. Osobno poznajem neke koji su zaposleni kao službenici, ali se ne deklariraju kao Romi. Za sve ove probleme trebala bi se najviše zauzeti Svjetska organizacija Roma na čelu sa Stanislawom Staxirom Stankiewitzem, te Europski forum Roma na čelu s Rudkom Kawczynskim.

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš