Objavi na:
|
||
|
||
1. Tko je napisao prosvjedno pismo u povodu govora predsjednika Stjepana Mesića u HAZU? - To pismo napisala je grupa akademika koristeći mnogo puta prakticirani institut po Statutu da akademik akademicima piše pismo preko Predsjedništva Akademije. 2. Dok razgovaramo, predsjednik Stjepan Mesić govori u HAZU. Zašto sumnjate u vjerodostojnost njegovih riječi? - Proputovao sam SAD, Kanadu, Argentinu, JužnoafričkuRepubliku, Novi Zeland, Australiju i europske zemlje, od jedne do druge hrvatske dijaspore i susretao sam se tada s ‘ustaški nabrijanom emigracijom’ koja nije prihvaćala činjenicu da novu hrvatsku državu, ni ustašku ni komunističku, ostvaruje partizanski general. Ali, nikad nisam osjetio potrebu da ih pridobijem na način glorificiranja NDH i zločina u koje je ta država ogrezla. Dovoljno je bilo da im kažem ono što mi je i Tuđman govorio - da su im bile plemenite namjere, ali da je djelo ispalo nedopustivo loše. 3. Je li se i vaša retorika promijenila u proteklih 15godina, od učitelja u Promini do saborskog zastupnika u Zagrebu? - Ni za dlaku. 4. Zašto akademici pružaju potporu Branimiru Glavašu? - Najmanje što se može dati generalu Hrvatske vojske, narodnom zastupniku, jest da u vrijeme istražnog postupka, prije podnošenja optužnice, svoju obranu priprema na slobodi. Ako mu se to ne omogućava, mora se posumnjati da je to politički proces. 5. Koje su po vašem mišljenju greške predsjednika Mesića? - Permanentna nevjerodostojnost. Danas jedno, sutra drugo -od početka do kraja. 6. Ima li i nekih zasluga? - Taj ih u mojim očima nema. 7. Čega ste se sjetili na sedmoj obljetnici smrti pokojnog predsjednika Franje Tuđmana? Je li vam više koristilo to što je rekao da vas obožava kao spisatelja ili vam je to štetilo? - Ja ga se sjećam svaki dan. A na obljetnicu je to samo intenzivirano. Upravo pišem roman koji govori o tom pitanju i odgovoru koji iza toga slijedi. Već sada vam mogu reći da na gubitku nisam bio. Ne bi hrvatska književnost da se to poznanstvo nije ostvarilo imala ‘Ambru’ i ‘Fukaru’. A kako bi mogla biti bez njih? 8. Koga cijenite od mlađih naraštaja naših književnika? - Pratim prozaike što više mogu. Sve je to pristojan prosjek, ali među njima ne vidim imena koja bi se izdvajala. 9. A Miljenko Jergović? - On je politički, a ne književni fenomen i ono što od njegau književnosti postoji pluta na valovima politike. Njegov posljednji roman je književna katastrofa i primjer kako književnost koja politiku ne poznaje, a politiku tretira u proznom djelu, politika uništava. 10. Kada ste posljednji put pjevali ‘Evo zore, evo dana’? - Nikada, a kad sam prvi put vidio da to 90-ih na trgu pjevaju, u sebi sam im rekao - ‘ne to, pobogu, braćo’. S tom se pjesmom nedolazi nigdje, nego u provaliju. Bio sam svjedokom kada se predsjednik Franjo Tuđman nakon oslobođenja Maslenice u helikopteru izvikao na one koji su počeli takvu pjesmu. Svi su takvi kao Stjepan Mesić i Vladimir Šeks šutjeli. |
|||